У сусрет 35 година матуре које обележавамо следеће суботе, ево приче коју сам написао поводом 25 година исте
Mature Matura
Povređen, ponižen, uništen.... isuviše su blage reči za ono kako sam se tog dana osećao.
Danas poznata i priznata lekarka, specijalista, a onda samo sedamnaestogodišnja šiparica željna čvrste, snažne, mišićave muške ruke - vodilje kroz traume defloracije i emanacije, zatirala je moju osetljivu i romantičnu dušu svakom sledećom rečju.Dobro je, mislio sam dok sam se borio sa knedlom u grlu, velikom kao ona mamina, sa šljivom, ostaćemo bar drugovi ako ne...
-Ne,
stigla je poslednja smrtonosna doza otrova, nećemo da budemo ni drugovi. Sa drugom možda mogu i da se smuvam.Bebasto deluješ, još bebastije izgledaš. Ti si mi kao brat , a sa bratom TO nikad neće da se desi! I nemoj da se sekiraš, konačno mi je zabola bodilo sulice u srce, bićeš ti frajer sa četrdeset pet ili pedeset, kad budeš izgledao desetak godina mlađi...
Kada je pravi trenutak da obično, smotano i potuljeno piskaralo počne sebe da doživljava Piscem?
Vozim ka hotelu sasvim miran i opušten.Znam da doktorka neće da dođe. Razvodi se, život joj je u haosu, nema ona strpljenja i snage da pokazuje slike i priča o deci koju nema.Idem da vidim ko je ostao normalan, ko je uspeo.Kako i koliko.
Da li je Bukovskom žena smela da zvoca da se ne unakazi od pića?
Prolaze salom, bivše sex bombe moje slatke mladosti, kriju bore, linije im popuštaju i više ne vredi da se protiv njih bore, vreme im je smislilo pakosti.
Nekad najbolji momci, izazivači ženskih uzdaha sa bazena, sada su prosedi i gojazni, izanđali šmekeri na pložajima. Direktori, političari, biznismeni , kontroverzni ili ne, sudije ili advokati.
-A ti?, trgne me drugarica preko puta, gde si ti?
Umesto tirade kako me je mobilizacija prekinula u namerama i lamenta nad svojom učmalom, pa što ne reći i prosečnom profesionalnom karijerom, poželeh da kažem kako ja ''eto malo pišem ''
Čini mi se kako pričam da imam planove u tom smislu, kako će na sledećem okupljanju generacija imati i jednog Gospodina Pisca, ali ne čujem svoje reči.Ćutim
-Eto, ja kao i uvek, još sam onaj isti jebivetar, pokušavam da se zezam.- Mali, stavi ovde taj bokal rakije, nemoj da te šetam svaki čas.
I umesto da ''pisac'' posmatra, skuplja inspiraciju iz ponašanja drugih, kreće da glumi boema, neuspešno pokušava da postavi rekord kafane, postaje tužni pajac i dokazuje dijagnozu koju mu je njegova neuzvraćena ljubav dala pre skoro trideset godina.
Mator čovek, a dete.
Ko zna da li je tačno da pisci nikad ne odrastu?
Pitaš me za ono ''bićeš ti frajer''?
Ne znam, meni život počinje u pedesetoj.
P.S.
Rekla je ''napiši o maturi nešto toplo, kako ti umeš.''
Evo je, nepoznata moja drugarice
omega