Kako sam postala dokona srpska domaćica zahvaljujući američkom potpredsedniku
Ručak mi je skuvan, žice za veš prepune muških majica, čarapa i gaća. Milina. Sve sam sredila, a nije vikend. SREDA je. Sredina nedelje. Kako je divno biti domaćica ceo dan, usred poslovne nedelje!
Ovu milinu i radost mi je omogućio lično svojim dolaskom u Srbiju, gospodin Džozef Bajden, američki potpredsednik. Istinski sam mu zahvalna. Kada poredim moje lično stanje 1999.(pre deset godina) kada su nas Amerikanci i ceo svet bombardovali, ja uopšte nisam mogla da kuvam, a ni da jedem.
Da moja divna majka nije bila pribrana i kuvala, deca ne bi imala šta da mi jedu. Uhvatio me je bio besmisao, koji nam je između ostalog, i današnji visoki gost kreirao, ili je bio naglas saglasan. Posle deset godina, ja pri njegovom dolasku mogu da kuvam i uživam. Čili po receptu carice Like. To moji momci baš vole. Pa, može se zaključiti, prilično sam napredovala, za jednu deceniju.
Samo što na posao ne mogu da idem. Nije grad toliko blokiran, koliko deluje sablasno. Malo mi je neobičan Beograd i malo me je strah: grad bez ljudi na ulicama, grad sa ljudima na krovovima… A, Beograd je čuven po gradskoj vrevi ljudi, a danas ih nema… Sve je prazno i pusto i deluje kao na okupacijskim fotografijama iz II svetskog rata.
Pa, kakav nam je to gost, kad mu se nismo obradovali, dočekali (kao narod)? Mora da nam je mnogo bola i nepravde naneo, on ili neko njegov.
Politika je politika, i ja njih razumem, oni moraju da ga čekaju, da se pozdrave, poljube, razgovaraju i daj Bože dogovaraju. Ali, narod? Šta kaže narod? Ili ko pita narod!
Gledam na TV-u, nasuprot Beogradu, u Prištini, gradu o kome nas još uvek u našim vremenskim prognozama redovno obaveštavaju kolika je temperatura vazduha - veselo: pripreme su pri kraju. Za istog gosta koji je danas opustošio ulice mog grada Beograda, u Prištini - mnogo radosti. Narod će biti na ulicama. Veselo će ga dočekati. Mora da ih je mnogo zadužio, mnogo dao, on ili neko njegov…
I tako, isti gost, u dva nekada bliska grada, nekada dva bliska naroda (koliko-toliko) napravio je potpuno različitu atmosferu i emocije. A, meni je omogućio pored kuvanja i pranja, čak i peglanje. Peglanje, koje najviše mrzim.! Od kada nam je došla tranzicija ( za koju još nisam utvrdila da li ima neke direktne veze sa današnjim gostom), nikada ovo nije bilo u našoj kući u SREDU. A, super je. Sve je nekako u redu. Jedino što se danas nisam ni sa kim čula poslovno. Ceo dan je telefon zvonio: ili su grčke banke nudile svoje proizvode, kako oni to kažu, telefonom, ili samo bili pozivani na neke glupave promocije u obližnje restorane, ja I moje tri gošće, koje ja izaberem. Ne, danas ne mogu, danas je dan kada se postaje – Dokona Srpska Domaćica,(DSD) . Ona za razlku od dokone američke domaćice, gospodine Bajdenu, ide odmah na Internet, da svima objavi, kakvu ste joj divnu SREDU priredili. Želim Vam srećan put i pozdravite sve vaše, bez obzira na sve. Nisu oni krivi.
Zahvalna Dokona Srpska Domaćica u Sredu
P.S. Gledam na TV-u, kako deca radnika, koji su zbog recesije izgubili posao u Vašoj zemlji , ne mogu da se pregledaju kod lekara, jer nemaju osnovno zdravstveno osiguranje. Za mene je to strašno, i kada gledam preko televizije , i kada su deca iz Amerike u pitanju. Bojim se da ovaj recept niste već I kod nas nekako latentno plasirali, a da mi naivni narod sa Balakana, nismo to ni primetili. Gledali smo vremensku prognozu iz Prištine. Bolji je bio naš recept: svi su imali pravo na zdravstveno osiguranje. Verujte mi, Gospodine Bajdenu, naš recept je bio humaniji i bolji. To Vam ja kažem kao majka. Doduše iz Srbije. Za zdravstveno osiguranje, uzmite Vi naš recept, ionako ste već primenili državni intervencionizam. Doduše samo za najbogatije.
I još nešto, gospodine Bajdenu, čujem da idete u manstir Dečani. Baš lepo i baš Vam hvala. Znate, nemojte da se ljutite, to je srpski manastir iz 1335. godine. Ovaj manastir se nalazi na spisku Uneskove Svetske baštine zajedno sa još tri manastira SPC pod imenom „Srednjovekovni spomenici na Kosovu i Metohiji“. UNESKO je proglasio manastir Dečani za mesto svetske kulturne baštine 2004, navodeći da su njegove freske jedno od najvrednijih primera tzv. renesanse Paleologa u Vizantijskom slikarstvu i dragocen zapis o životu u XIV veku.
Zahvalna Dokona Srpska Domaćica u Sredu