Gost bloga: Biljana Beba Knežević
Dok smo bezbrižno prljali autobus smokijem, negde su uhapsili Radovana Karadžića. Tu vest smo saznali mnogo kasnije, kad već više nije bila novost, ali našoj izdajničkoj radosti nije bilo kraja. Kakvi smo mi samo ljigavci, radujemo se tuđoj muci. Pa da. Ja se zamalo nisam napila od sreće, ovako nesklona porocima, alkoholu naročito ( stvarno nisam poročna po tom pitanju i vrlo ga loše podnosim. Kad god konzumiram taj inhibitor seratonina, imam crne rupe u pamćenju a treba mi bar tri dana nakon konzumacije da se dozovem svesti. Onoj osnovnoj ).
Tekst je nastavak članka objavljenog ranije na ovom blogu i na portalu www.prometej.ba
Eto, i kome ja sad da se žalim? Majstori mi opelješili intelektualnu svojinu. Prošle godine, za vreme prelistavanja elektrodistribucionog računa sine mi fenomenalna ideja kako da moja domovina ušpara više od 500 milijardi kilovatčasova električne energije - GREJANJE FREONOM. Sve sam smislio, kad bi svaki stanovnik moje domovine ispustio samo pola kile freona iz svog frižidera ili zamrzivača, istanjili bi smo ozonski štit sasvim dovoljno da sunce našeg neba može da nas greje tokom cele zime, a naročito leta. I umesto da ćutim i patentiram SOLARNO-FREONSKU grejalicu doktora
Evo i mog posta. Možda malo kasnim, ali opravdanje je to što ovih dana, zajedno sa saradnicima privodim kraju izvršenje jedne krupne obaveze koja svake godine pada sredinom marta. Reč je o izradi Godišnjeg izveštaja o stanju u oblasti slobode pristupa informacijama koji Poverenik za informacije mora dostaviti parlamentu Srbije. Skoro je gotov i uskoro ćete ga kao i one iz prethodnih godina moći videti na .
Po logici stvari, taj Izveštaj se, pored ostalog, jednim dobrim delom zasniva i na godišnjim izveštajima organa vlasti koje su
Autor: Rodoljub Šabić
Dobro je što postoje dobre šanse da bi se gužva oko famoznih „tehničkih uslova“ za presretanje Internet komunikacije mogla (relativno) dobro završiti. Šanse za takav završetak ne procenjujem u stilu „što je babi milo...“, već na osnovu sadržine razgovora koji sam obavio sa gospodom Radunovićem i Jankovićem, predsednikom Upravnog odbora i izvršnim direktorom RATEL-a, čelnim ljudima Republičke agencije za telekomunikacije. A i na osnovu sadržine njihovog razgovora sa Zaštitnikom građana, Ombudsmanom Sašom Jankovićem, koji mi je kolega
Autor: Rodoljub Šabić
Slučaj ZC „Studenica" je, bar što se tiče nadležnosti Poverenika za informacije, okončan. Posle mučnog „natezanja" koje je podrazumevalo i moju komunikaciju sa ministrom, premijerom i Ombudsmanom, nalog Poverenika je izvršen i porodica A. P., tragično preminule pod nerasvetljenim okolnostima, konačno je dobila kopije njenih medicinskih dokumenata, pre desetak dana.
Međutim, naknadno sam, praktično ex private, došao u posed jednog „zanimljivog" dokumenta. Voleo bih da proverim da li delimo zajedničke stavove o istom, pa ću veći deo sadržine
Autor: Rodoljub Šabić
Rešenjem 07-00-00440/2009-03 od 28.05.2009.g. koje je Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti doneo u postupku po žalbi Udruženja akcionara i poverilaca Kompanije robnih kuća „Beograd", naloženo je Ministarstvu ekonomije i regionalnog razvoja da im dostavi tražene informacije tj. dokument sa spiskom radnika kompanije RK Beograd u stečaju, koji su, u skladu sa zaključkom Vlade 05 br.401-230/2008 od 22.01.2008.g. ostvarili pravo na posebnu otpremninu koja je isplaćena preko Nacionalne službe za zapošljavanje, uz prethodno
Autor: Rodoljub Šabić
Juče je Visoki savet sudstva službenim saopštenjem obavestio javnost da nikada „nije primio zahtev Društva sudija Srbije za pristup informacijama o opštem izboru sudija, te da je o tome, još prošle sedmice, obavestio Poverenika za informacije".
Pretpostavljam da je na dobar deo zainteresovane publike ova „vest" mogla delovati iznenađujuće i zbunjujuće. Mislim, bilo bi logično da bude tako. Još od kraja prošle godine mediji mnogo pišu ili govore o tom zahtevu Društva sudija Srbije. Potom, od sredine januara i o žalbi koju je Društvo
Autor: Rodoljub Šabić
Državni organi su kod nas vrlo prisutni u medijima. To, razume se, nije nikakav problem, naprotiv, kad pažnju medija privlače svojim aktivnostima. Ali, svakako može da bude odnosno jeste problem kad tu pažnju privlače javnim novcem, kad za nju plaćaju.
Nedovoljno jasna, maglovita, ali ipak izvesna predstava o tome da za svoje prisustvo u medijima mnogi organi vlasti troše velike svote javnog novca, otvara bar nekoliko interesantnih pitanja. Ima li je i kakva je svrha oglašavanja državnih organa u medijima, na komercijalnoj osnovi? Šta su stvarni efekti te potrošnje? Koliko se zapravo novca troši?
Autor: Rodoljub Šabić
Pod naslovom „Prekršajni sud štiti direktore i ministre“ jedan visokotiražni dnevni list danas piše o tome da je iz Prekršajnog suda u Beogradu posle skoro godinu dana od pokretanja postupka „izašla“ prva presuda protiv jednog iz grupe direktora republičkih direkcija i uprava, protiv kojih je Poverenik za (informacije od javnog značaja i) zaštitu podataka o ličnosti još početkom godine, nakon sprovedenog nadzora podneo zahteve za pokretanje prekršajnih postupaka zbog neizvršavanja elementarnih obaveza utvrđenih Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti.
Autor: Rodoljub Šabić
Može li se ista situacija opisati na dva dijametralno suprotna načina a da oba, bar formalno, budu korektna? Može, naravno. To je onaj „slučaj" famozne čaše koja je istovremena „puna do pola" a i „poluprazna".
Baš na tu čašu podsetio me je način na koji su mediji izveštavali o jednom fenomenu kojim sam se i sam prilično intenzivno bavio poslednjih nekoliko meseci. Reč je o zakonskoj obavezi objavljivanja Informatora o radu od strane fakulteta, odnosno visokoškolskih ustanova uopšte.
Objavljivanje Informatora o radu na zvaničnim elektronskim prezentacijama sa odgovarajućom i uredno ažuriranom sadržinom je obaveza utvrđena Zakonom i precizirana odgovarajućim Uputstvom o izradi i objavljivanju Informatora koje je doneo Poverenik za informacije na osnovu Zakona.
Autor: Rodoljub Šabić
U mom prethodnom postu bavio sam se jednom strategijom. Strategijom zaštite podataka o ličnosti, tačnije rečeno Akcionim planom za njeno sprovođenje. I najkraće, otvorio dilemu - da li je to što Vlada ni tri godine po usvajanju Strategije nije donela Akcioni plan za njeno sprovođenje izraz samozavaravanja ili zavaravanja drugih.
U ovom postu predmet je, bar formalno, vrlo sličan. Оpet jedna strategija, bolje rečeno Akcioni plan za njeno sprovođenje. A i dilema povodom njih je vrlo slična, samo ovaj put se javlja u inverziji.
Autor: Rodoljub Šabić
Nedavno su novinarska udruženja Srbije, zajedno i UNS i NUNS, protestovala zbog toga što nisu usvojeni njihovi predlozi za Nacionalnu strategiju za borbu protiv korupcije koji se odnose na javnost podataka o glavnim finansijerima i oglašivačima u medijima.
Prilično je „zanimljivo“ da protest novinarskih udruženja nije naišao na širu podršku novinara odnosno medija. Naprotiv, medijski publicitet bio je vrlo, vrlo skroman.
„Zanimljivo“ ili indikativno, kako god hoćete, mislim da je protest bio vredan veće pažnje. On u svakom slučaju, pored ostalog, podseća na jedan veoma važan fenomen. Na „snažno“ prisustvo državnih organa ili funkcionera koji njima rukovode u našim medijima. Što samo po sebi naravno nije problem, čak je i logično kad pažnju medija privlače svojim aktivnostima. Ali što sigurno može da bude problem kada za tu pažnju plaćaju.
Problem sa zvaničnim rezultatima novosadskog GIK je što je u proračunima umesto broja izašlih birača računat broj važećih glasova. To je direktno suprotno Zakonu o lokalnim izborima (čl. 40), i direktno je uticalo na rezultate izbora: odziv je na taj način veštački smanjen, pa iz tog razloga i cenzus, i posledično su svim listama povećani procenti osvojenih glasova. Lista SRS je tako sa 4,94% glasova, koliko je u stvranosti osvojila, po ovim rezultatima dobila 5,13% glasova, odnosno prešla je cenzus, učestvuje u osvajanju mandata, te čini SPS nezaobilaznim faktorom za formiranje skupštinske većine.
EDIT: Pod pritiskom javnosti, pa i ovog bloga, a na osnovu formalnog prigovora LSV, GIK Novi Sad je na sednici 9. maja priznao grešku i oduzeo mandate SRS na osnovu novog preračunavanja cenzusa - u koji su uključeni svi glasali birači, a ne svi važeći listići.
Podsetiću da je novosadski GIK sastavljen od ljudi čiji mesečni prihodi u izborno vreme, zbog navodne stručnosti, prelaze 100.000 din samo po osnovu učešća u ovom telu - mnoge druge aktivnosti im se dodatno plaćaju. A iz njihovog saopštenja nisam shvatio da iko, uključivši i predsednika GIK, namerava da bar podnese ostavku zbog ovako grube greške i počinjenog uznemirenja birača i stranaka - i to ne samo iz redova SRS, koji u ovome nije bio ni kriv ni dužan osim što se našao na klackalici cenzusa.