Autor: Rodoljub Šabić
Na današnji dan, pre tačno tri godine, 16.08.2010. godine Vlada Srbije je usvojila Strategiju zaštite podataka o ličnosti. Bilo je logično, za očekivanje (imajući u vidu značaj koji bi unapređenje zaštite podataka o ličnosti moralo imati u svakoj tranzicionoj zemlji) da je usvoji i znatno ranije. Pre ili najdocnije sa usvajanjem novog Zakona o zaštiti podataka o ličnosti (ZZPL) u jesen 2008. Kako god bilo ipak su „morale" proći gotovo dve godine od usvajanja ZZPL pa da Vlada prihvati više puta ponavljane argumente Poverenika za (informacije od javnog značaja i) zaštitu podataka o ličnosti i konačno usvoji Strategiju. I usvojila je u (neznatno izmenjenom) tekstu koji su u saradnji sa ekspertima EU i civilnim sektorom pripremili saradnici Poverenika.
Ne bih se ovom prilikom bavio sadržinom celog teksta Strategije. Koga zanima, gore je ostavljen link. A povodom „jubileja" posebno su „zanimljivi" poslednji, završni odeljci Strategije:
VI. PRIMENA STRATEGIJE
Da bi se obezbedila puna primena Strategije i postigao uspeh u zaštiti podataka, Vlada će formirati posebno radno telo koje će nadzirati obezbeđenje uslova i sprovođenje Strategije i Akcionog plana, vršiti koordinaciju državnih organa u cilju efikasnog funkcionisanja sistema zaštite podataka o ličnosti, izveštavati nadležne organe o sprovođenju Strategije i uočenim problemima pri njenoj realizaciji i inicirati izmenu Strategije, u skladu sa novonastalim potrebama ili uočenim nedostacima. Obrazovanje posebnog radnog tela neće zahtevati dodatna finansijska sredstva u budžetu Republike Srbije.
VII. AKCIONI PLAN
Akcioni plan za sprovođenje Strategije, sa definisanim aktivnostima, očekivanim efektima, nosiocima konkretnih zadataka i rokovima za izvršenje zadataka, Vlada će doneti u roku od 90 dana od dana objavljivanja Strategije u „Službenom glasniku Republike Srbije".
VIII. ZAVRŠNI DEO
Ovu strategiju objaviti u „Službenom glasniku Republike Srbije".
E pa od svega toga imamo to da je Strategija objavljena u Službenom glasniku. I tu se „priča završava". „Posebno radno telo" sa gotovo pompezno formulisanim zadatkom da „nadzire obezbeđenje uslova i sprovođenje Strategije i Akcionog plana, vrši koordinaciju..., izveštava..., inicira..." nije nikad formirano. Kao što takođe, ne u roku od 90 dana, nego nikad nije donet ni Akcioni plan sa „definisanim aktivnostima,efektima, nosiocima zadataka i rokovima za izvršenje..."
Sve to i pored bezbrojnih apela i upozorenja Poverenika upućenih resornim ministrima, Vladi, premijeru. Rezultat je naravno „logičan" - ako se izuzmu aktivnosti koje je preduzimao Poverenik izostale su (bezmalo) bilo koje druge. Na putu približavanja EU ili još bolje, na putu uspostavljanja kvalitetnije zaštite privatnosti naših građana, prokockane su tri godine.
O čemu može da govori ovakav odnos jedne Vlade prema Strategiji koju je sama usvojila? O samozavaravanju ili o zavaravanju drugih? Ustvari, gotovo da je svejedno, zavaravati sebe ili zavaravati druge podjednako je loše i neodgovorno. Pogotovo kada to čini Vlada jedne države. Aktuelna Vlada bi o tome morala voditi računa. Ona, naravno, nije odgovorna za nečinjenje i propuste prethodne ali bi, ako dosadašnji odnos prema Strategiji suštinski ne izmeni, u dogledno vreme to mogla postati.