(moja nomenklatura reči)
Vadim moj mobilni telefon i pregledavam brojeve tražeći jedan. I opet se dešava. Ime jednog mog prijatelja koji je umro projuri na ekranu. Opet se borim sa samim sobom. Racionalno gledajući trebalo bi da izbrišem taj broj jer nema nikakvu funkciju.
Palac se približava dugmetu „C“.
U isto vreme oklevam. Čini mi se da bih tim činom njega učinio još mrtvijim. Mrtav, mrtviji, najmrtviji. Bilo bi to malo drsko jer se ne radi o Jánosu Kovácsu ovde, glavnom junaku u Zilahyjevom poznatom romanu: ime mog umrlog prijatelja je na koricama
Nemačka je sastavila listu 600 000 Jevreja koji su živeli na teritoriji tadašnje Nemačke u periodu 1933-1945 i koji su bili diskriminisani od strane nacista. Ova lista će biti razaslana svim vodećim arhivama sveta da bi potomci lakše upoznali sudbine svoji porodica. Federalna vlada Nemačke je izjavila da će lista biti predate izraelskom Jad Vašemu, Muzeju Holokausta u Vašingtonu, Klejms Konferenciji i Međunarodnoj službi traženja nestalih u Bad Arolsenu, Nemačka. Nemački federalni arhiv je sastavio listu i rad je finansiran od strane vlade i fondacije koja se brine o nadoknađivanju
NIJE DOBRO OČEKIVATI NEŠTO
Da li vam je ikada palo na pamet da u stvari ne radimo ništa drugo već čitav život provodimo u radosnom iščekivanju nečega i da ne možemo da živimo ako ništa ne iščekujemo? Zimi iščekujemo proleće, opevamo lepotu toplih večeri i letnjeg sunca na obali. Leti planiramo zimski odlazak na skijanje,
U razmaku od 30 godina, ovaj argentinski fotograf, u društvu svoje kamere i članova porodica i prijatelja, posećuje ista mesta na kojima su fotografisani zajedno sa svojim bližnjim koji su kasnije „nestali". Pokušava da iznova napravi fotografiju ali ovog puta bez voljene osobe.
Praznina boli.
Pitao sam ga kako je došao na ideju da uradi ovako nešto. Odgovorio mi je samo da praznina boli.
Ne mogu da izdržim i nastavljam.
Nedostatak, odsutnost. Jednostavno je, samo dve fotografije. Dve fotografije i imamo fatamorganu. A onda ona dobije
U mnogim delovima Istočne i Jugoistočne Evrope (tzv. Nova Evropa) pokušavaju vlade da se ponašaju kao da se njih neka ekonomska kriza uopšte i ne tiče. U Rusijii govore da je to problem samo Zapada, u Hrvatskoj se neprestano govori o produženom stabilitetu i porastu dohotka: predsednik vlade Sanader upućuje državni administraciju da ne troše mnogo novca oko božićnog slavlja (!).Kaže se da će turizam porasti i sledeće godine iako na primer Beč govori o „katastrofi“ austrijskog turizma koji je za milje veći od hrvatskog. U Mađarskoj se svaka reč o krizi odbacivala kao prazni
koja odslikavaju građanina i čoveka Srbije
Koja su u stvari dela na srpskom koja su naj-naj? Šta bi rekli strancima-dobronamernicima ili lokalnim neznalicama da pročitaju pa da shvate građane Srbije? Kultura i literatura su nešto najjače kod stvaranja pogleda na sebe i svet okolo. Želim i da vidim kako u stvari čitaoci Srbije vide sebe kroz
Kada jednom videše Diogena kako u podne ide noseći upaljenu svetiljku i upitaše ga zašto to čini, on odgovori: Tražim čoveka.
Više puta sam se zapitao da li sam patetičan u svojim pisanijama, da li patetikom razvodnjavam misli ili osećanja iza kojih čvrsto stojim? Počeo sam da razmišljam o patetici i prvo što mi je palo na pamet je rečenica koja je prisutna u svakom, stoprocentno svakom(!) američkom
Izašao nam je novi Ubuntu, sa potpuno novim desktop okruženjem. Neki ga hvale, drugi se žale, stariji korisnici uglavnom, novima je izgleda svejedno (ionako im je novo), ali da je radikalno -radikalno je. Tim okpuljen oko Marka Šatlvorta vlasnika Canonical-a kompanije koja stoji iza Ubuntu, izgleda da se priklanja trendovima, pa novi Ubuntu liči na netbook okruženja, malčice na Android, malo više na MeeGo, ali najmanje na klasični GNOME desktop koji godinama nežno volim. OK klasičan GNOME je još uvek tu, kao opcija prilikom
Posle sto i kusur dana vlade, možemo primetiti da su rezultati rada vlade, iako je sama sebi dala peticu za rad, njeni rezultati su daleko od očekivanih. Iako su prethodni predsednički i republički izbori pokazali opšti narodni koncenzus o nužnosti evropskih integracija, izgleda da je upravo ova tema ostala diskretno zaobiđena od strane nove/stare vlasti.
Srbija se još prošle godine obavezala da u procesu pridruživanja usvoji 51 zakon iz različitih oblasti, a do sada su usvojena samo dva - Zakon o putnim ispravama i Zakon o azilu (doneti u prethodnom skupštinskom