Milan se spuštao uzanim hodnikom prema lokomotivama i ta informacija, da ga nešto vuče napred, da se kreće, isplivala je na površinu njegove svesti naglo, kao kad konstatuje, bez povoda, da je, verovatno, živ, i da će živeti još neko vreme, ne zna se koje, a onda posle toga više jednostavno neće; kao da je ta misao produkt autonomnog nervnog sistema ili crevne mikroflore. U sledećem momentu je istom brzinom potonula u zaborav, jer šta bi i mogao da uradi sa tom informacijom. Mnogo je smislenije da negde završi pljuge.
Samo što ga je kondukter prošao, Milanu se sloši, zavrte mu se u glavi, da li od odgovora koji je dobio ili nedostatka kiseonika, ili oba, i on zapliva kroz pusti hodnik, zatvorenih, zamandaljenih, nedefinisanih kupea, kao da će se negde pred kraj srušiti, nosom u patos. U poslednjem trenutku, adrenalin ga malo prenu, između bori se ili leži*, prevagu odnese nagon za preživljavanjem, modalitet: izbegavanje otvorenih povreda glave. On se uhvati za jednu zavesu, tešku braon i umalo je nije pokidao celu ali ostade na nogama. Krenuo je da vokalizuje svoj osećaj nemoći izgovorivši samo HAK… i tu zamuknu. Bistrilo mu se pred očima, a i iza očiju, te mu je mozak govorio da je Hakala sada, verovatno, više od dva para poluautomatskih vrata udaljen a sa druge strane ne bi valjalo da vika vrati konduktera u ovaj vagon i tako isprovocira sebi potencijalne probleme. Pustio je do pola pokidanu zavesu, otresao prašinu koju je ista na njega snela i posle minut dva u ropcu, kada je bio u potpunosti zaboravljen od realnosti, ponovo ju je prigrlio, oberučke. Uhvatio je ručku jednog prozora uz hodnik i probao da ga spusti. Nije išlo. Nastavio je ka kraju vagona. Vrata sa stopom koja se savija pri otvaranju i na kojoj je nacrtano, umesto da samo piše, da je zabranjeno da se na nju staje, iako zaključana i uvezana lancem nisu dobro dihtovala, pa je nekakva svežina ulazila unutra. Hladniji vazduh, moguće bogatiji kiseonikom, imao je mešavinu mirisa pragova, masti za podmazivanje točkova i, paradoksalno, trenja metal o metal, pojačavanu pri svakom ulasku u tunel. Jedva je dočekao da izađe iz ovog zloslutnog vagona, u kom nema žive duše, što ga je dodatno uplašilo kad je taj skup reči, posložio u glavi.
Poštovani blogeri,
U skladu sa prethodnim obaveštenjem (http://blog.b92.net/text/31067/Vazno-obavestenje/) na Blogu B92 više nije moguće pisati nove blogove i ostavljati komentare na blogove.
Obaveštavamo još jednom sve autore da do petka, 7. juna, mogu preuzeti tekstualnu arhivu svojih blogova na svojim profilima do kada će i stranice bloga svakako biti aktivne. Pozivamo vas da iskoristite ovu mogućnost pre nego što blog postane nedostupan.
Za sva pitanja, kao i do sada, molimo vas da se obratite na email adresu blog@b92.net. Sva nova obaveštenja o daljim koracima
Cate Blanchett
gost autor: Svetko (ecce-florian)
Evo skracene verzije kako je najlakse da pristupite blogu dok ovaj stari jos radi:
Marko zeli da pristupi novom blogu
http://www.reddit.com/r/blog92
1. Marko ode na reddit i tamo napravi nalog marko_5671
2. Dođe na ovaj blog i kaže "napravio sam tamo nalog marko_5671" i pošto vidimo na blogu da je to napisao Marko onda znači stvarno marko jeste napravio taj nalog.
3. Marko na redditu kaže "primite me" i mi u mod panelu vidimo da to traži marko_5671, pogledamo na blogu i tamo piše stvarno Marko napravio nalog marko_5671, i odobrimo.
evo malo atmosfere sa novog mesta: https://www.reddit.com/r/blog92/comments/1d7bk5x/po%C4%8Delo_je_po%C4%8Delo/
Dečji žiri je ovoj knjizi dodelio nagradu "Dositejevo pero".
Drugi deo knjige "Majstor za ljuljaške, klackalice, tobogane i..." publikovan je 2024. godine
Prosečan Srbin se najbolje razume u fudbal i politiku. Puno bolje bi od Piksija sastavili tim i odredili taktiku. Zlobnici bi rekli da to i nije daleko od istine. Vođenje spoljne i unutrašnje politike takođe bi bolje radili od aktuelnog predsednika. Zlobnici bi rekli da i to nije daleko od istine. Fudbal mi je zbog kvaliteta odavno nezanimljiv, ali sam u finalu
На страну све ружне вести из света, почевши од блиског истока, па вести из ју ес оф еј (хапсе и малтретирају студенте и професоре по разним универзитетским кампусима, да не помињем изборе, итд), па избори у македонији, па све друго, овај НБА плеј оф је много смешан и дође ми баш добро као лек за смирење. Утакмице између Нагетса и Лејкерса
Promjena zvuka, i to drastiĆna. Iz e-legije u ditiramb. Malo sam se zaigrao s ritmovima, pa mi traka iskliznula u house vajb. Tako da ovo ispade neki house reggae (nisam ni znao da taj podžanr egzistira među nama, mada je bilo za očekivat da danas sve već postoji, smućkano i izmješano)..
Alert, alert...This is evacuation. Last Station, last station...