...
"When I sing, I play in my mind; the minute I stop singing orally, I start to sing by playing Lucille."
Ne verujem ,da postoji neko ko bi mogao da napiše nešto novo o "Velikom".Mnoge priče su ispričane,puno redova napisano od strane što muzičkih eksperata, kritičara, novinara,ali sve se svodi na jedno neponovljiv, "Najveći"..."Kralj
This Masquerade -George Benson
Kakav dan, bar za mene, možda i za druge, koji su bili iznenađeni svim ovim što se dešavalo na prošlom blogu , kao i ja sam priznajem, jer nisam navikao da komuniciram na takav način, Za sve postoji prvi put , rekli bi neki verovatno.
Da li je u pitanju "ruski" fitilj, kako je neko rekao, ne znam,
Ja sam posle svega napisanog siguran da je samo došlo do nesretnog, i neželjenog nesporazuma .
Mnoge okolnosti su išle u prilog tom nemilom
"Айсберг"
"Кто ты, горе или радость,
То замерзнешь, то оттаешь,
Кто ты, ласковое солнце
Или мертвый белый снег?
Я понять тебя пытаюсь,
Кто же ты на самом деле,
Кто же ты на самом деле,
Айсберг или Человек?..."
, apriori nepušačkog( muvozunzarnog) #ko očemu , baba o uštipcima#:
Toliko od mene ,što se tiče duvana!
A i ovo obožavam :( rekao sam već onomad , ali niko ne shvata ozbiljno)
Ovo je tek početak!
Počeli da nam padaju bolidi i sa neba!
To nas ustvari gađaju vanzemaljci, ovo sa bolidima ,koji su isto to i kod njih pokušali , (apropopo upotrebe duhana).
"Đo soj tu madre!"
"Noo... NOOOOOO!!!"
"Prvo pismo
Bila je to šuma na slemenu veka,
Septembar, pamtim lišće u boji tvoje haljine
Romb jedne zakrpe, ukrojen pažljivo-
K`o da od njega zavisi neki ubogi smisao,
Odmah i zaboravljen,
dok si govorila:
Slušam kako peva u jajetu ptica,
U njenom je kljunu ključ
Pod zatreperenim jezikom;
a brava-
Nju moraš da izmisliš. A i vrata.
Iza njih je leto. I naše dvogube senke
Venčane na zlatnoj pozadini, zaustavljene
U nejasnom blagoslovu. Volim te.
Trideset i tri puta vek je prstenovao
Ta stabla, ukrojena u nebo
Kao žilice u list, kao nada
U ravnodušnu neizvesnost. Pišem ti
Iz daleke pokrajine, gde se reči vrednuju
Težinom prećutanog, a sećanja dužinom
Varljive njihove senke. Oprosti zbog rukopisa:
Studen oblači šaku iznutra, tesna je
Ta rukavica, pa pokret okleva
Nad naslućenim smislom rečenice,
Nad inicijalom što rubi inje-
Nisam ti rekao: ovde je već zima.
(Ma treba mu zabraniti da ...piše)
Ne,.nisu mi lomili bagrenje sam sam ih polomio,
tu sam je ljubio...˝bosonogu i otetu od sna˝
Noć kao ova, bar liči, zašto od tada sve noći liče jedna na drugu?
Eh, ko će znati..i sneg..,lagano, čini se kao da bi mogao da uhvatim sve pahulje što lebde,kao da pronose neki glas sa obale boja i ne padaju ..već nekako ostaju u vazduhu i kao da čekaju... hvataš jednu po jednu i tako do..... ma, kome je to još važno...
...... "Hej, mali, imaš smešan crveni