B92 Blog

 

15. siječnja 1992. zemlje tadašnje  europske ekonomske zajednice su priznale Republiku Hrvatsku kao nezavisnu državu. Pridružile su im se Austrija, Bugarska, Kanada, Mađarska, Malta, Poljska i Švicarska.

Vijest je naravno izazvala oduševljenje, posebno u mjestima gdje su se vodile borbe. Svi smo mislili, sada je konačno kraj.

Osijek je bio u poluokruženju, srpske jedinice su bile sjeverno, istočno i južno od grada, praktično u predgrađu. Grad je bio mjesecima napadan i bombardiran. Od stotinjak tisuća stanovnika, u gradu je ostalo možda dvadesetak tisuća.

Osnovne i srednje škole su organizirano izmještene i učenici su školsku 1991/92 pohađali u dijelovima Hrvatske koji nisu bili zahvaćeni ratom i u zemljama koje su pružile pomoć i gostoprimstvo: u prvom redu Češka, pa Slovačka,Slovenija, Mađarska, Austrija i Njemačka.

Mir nažalost nije došao ni brzo ni lagano.

Premda je to bilo teško i neiz

Blagdanski dani, svih "vrsta", kakotkovećšto slavi, nisu naravno spriječili ljude da ubijaju, uništavaju i otežavaju život jedni drugima diljem nam jedine planete.

Kada bih htio nabrojiti sva mjesta i sve države gdje se ratuje i puca, teško bi mi to uspjelo i sigurno bi se našao netko/negdje "zakinut". Uz već klasični  Irak i Afganistan i najnoviju eksploziju u Gazi, tu su Kašmir, Sri Lanka, Somalija...i ono što nas trenutno najviše žulja - opskrba plinom.

Neću pisati konkretno o ovim sukobima i problemima, tko je u pravu, tko nije (svako od nas to, ionako, naravno, "zna")  , nego o pratećoj pojavi svih ovih nesreća: protestima.

Dizati glas i buniti se  protiv ljudske nesreće, ubijanja, nepravdi i ratova je u ljudskoj prirodi. U cijelom svijetu  imamo prosvjede protiv onoga ili ovoga. Od onih "državnih", organiziranih, do onih spontanih, neorganiziranih, sve u zavisnosti od režima koji vlada u određenoj zemlji.

I ovd

  

Pretpraznično vrijeme.

Božić, Nova godina.

Poseban ugođaj, ona lijepa atmosfera iščekivanja, kada ono ružno malo zaboravimo, gurnemo u stranu i pustimo male radosti i dobre stvari da prevladaju.

   

Otkad znam za sebe, to su bili posebni dani.

Odlazak s tatom na tržnicu, biranje i kupovina ''bora'' nekako u ovo vrijeme, par dana prije Badnjaka.  Bor bi čekao u podrumu, uz svakodnevnu kontrolu.

Na Badnjak poslijepodne bi okitili bor, a moj dida bi kuhao neizbježni fiš-paprikaš. Okupila bi se šira obitelj i bliski prijatelji. Moji roditelji bi darove  za sve poslagali u veliku pletenu korpu i odnijeli je kod susjeda.

Mi djeca smo s nestrpljenjem čekali Djeda Mraza, koji dolazi, kao što svi znaju, poslije večere. Djed Mraz, naš susjed, bi stavio korpu pred vrata, pozvonio i ''nestao''.

Ne trebam govori

Razgovarajući sa prijateljima u Hrvatskoj, pa i sa nekim blogerima iz Srbije, često mi postave pitanje o bivšem budućem gradonačelniku grada Osijeka.
Svi su začuđeni što stranka (HSP) koja je doživjela debakl na državnom nivou, ima vladajuću poziciju u gradu Osijeku. Tim više što desna opcija nije do 2004. nikada pobijedila u gradu.
I u najteža, ratna vremena, gradom je vladala liberalno-lijeva koalicija.
Danas, kada je ostatak Hrvatske odbacio HSP kao ozbiljnu stranku, mi imamo HSP-ovca za gradonačelnika.
Antu Đapića.

Kako se uz Antino ime vežu negativne konotacije, prvenstveno od klasičnih neprijatelja Hrvatske, odlučio sam da raskrinkam te izdajnike i pokažem pravu sliku Ante Đ. koju mi Osječani najbolje poznajemo.

Dakle:

Čovjek je dobar drug...

 

                                                   

  

kada su srbočetničkokomunistički ne

Čitajući hrvatsku i srpsku štampu, gledajući TV, šetkajući se po internetskim forumima i blogovima, u oči upada česta upotreba riječi genocid, etničko čišćenje, ustaša, četnik, ratni zločin itd uz prigodan izbor pripadajućih epiteta. 

Naravno da je ovaj pažljivi odabir riječi namijenjen uglavnom drugoj strani.

U ovoj demokratskoj baražnoj vatri optužbi, glavni obrambeni element je protivtužba.

Strpljivo se podnese prvi udar - jeste, učinili smo to - a onda krene žestoki protivudar - ali tek kad ste vi...

I artiljerijska vatra se tako razmjenjuje sve dalje u prošlost. Bez rješenja na vidiku.

A rješenje je vrlo jednostavno. Doći do prapočetka, otkriti tko je koga prvi počistio, pokrao ili skratio za glavu.

Mislio sam da će to biti težak i nemoguć zadatak, ali odgovor je već duže vrijeme poznat.

Otkrila su ga ova dva gospodina:

[i

[img_assist|title=|url=561/VU11.4561.jpg|id=561/