Blagdani...lijepi dani...

Kod nas se pravio punjeni šaran za Badnjak, tijesto s mljevenim orasima i šećerom, bundevara kao desert. Posno. A Božić... pečenja, salate, neprevaziđena juhica moje mame, kuhano meso s umacima, ... mmmh.

Sada je sve nekako jednostavnije, nastojimo ne pretjerivati s pripremama. I ipak se na Badnjak navečer skljokam premorena na kauč poslije večere i poklona. Valjda zbog ubrzanog tempa života, tko će ga znati?

A i raspoloženje se promijenilo. Od onog Badnjaka ´92. koji sam provela u vlaku od Düsseldorfa do Zagreba, a koji je stigao u Zagreb malo pred polnoćku, dok sam ja u pola 1 čekala "kaubojac" za Osijek, ne bih li barem na Božić bila s mojima, promijenilo se što-šta. Mene sve češće hvata tuga u to predprazničko vrijeme, ona duboka tuga, egzistencijalna. Kažu da je nekim ljudima ovo doba Adventa neizdrživo zbog usamljenosti, depresije... i onda mi teško polazi za rukom na njih ne misliti. Pogotovo ovdje u velikom gradu, kada ih viđamo po ulicama kako NE učestvuju u našoj potrošačkoj histeriji, nego skupljaju snagu da prebrode Praznik. Neki, na žalost posustanu. Kaže statistika da je vrijeme Božića vrijeme natprosječno visoke stope naprasnog opraštanja od života.

I to baš praznik koji Život slavi. Kakvog li paradoksa...

sa zakasnjenjem, Sretan Bozic!

i jos nesto:


BADNJAK
Sjetim se, kako Božić prije dolazio je na naše vesele dječije obraze
Ozarena lica skakutali bi po stanu pomagali mami oko kolača, lizali kremu sa lonaca
Sjeckali bi krastavce, krumpire, jaja
Predvečer kitili bi bor svađali se oko kuglica
Meni najdraže one najšarenije velike, a lagane, staklene, sa puno detalja
(sad bi rekla kičaste),
svake godine koju bi razbili
Ovčice, Isusek, kravica, namještali jaslice
Na kraju svjetlo bi ugasili šarene lampice upalili i uvijek se nanovo divili
Tata bi došao donio pečenog odojka za sljedeći dan, za blagdan
Kasnije bi se oko stola skupili pomolili se, zahvalili
Uređen stol, svijeće, posni grah, kiselo zelje
Nije bilo poklona ispod bora
Osjećalo se samo veselje

Danas stan drugačije miriše na bakalar i fritule
Sad sam već velika iako još uvijek se veselim kao dijete
Pečem kolače, moja djevojčica pomaže
malim ručicama radi najbolje vanili kiflice
Dragi priprema bakalar moči ga tri dana
Volim te priprema koje nas sjedine
Uvijek neka skika oko kićenja bora
Navečer cijela obitelj skupi se oko obiteljskog stola i kao i prije
pomolimo se
zahvalimo se
što smo svi tu i oni koji nisu s nama na tren se pojave
Djeca se najviše vesele poklonima ispod bora
ali nadam se da osjete veselje što obitelj skupa je
I da to ono je što ponijet će u nasljeđe
čega sjećat će se zauvijek

[url=http://snovidjenja.bloger.hr/url]