Vracarska Jadikovka
Ratni zlocinci putuju svetom
planeta se okrece u krug
avioni prelecu nad svetom
a ja se pitam da li cu kud
kuku, kuku kako bih na pijac’
da gledam bruku i sramotu tu
kad mi na Kalenic Bikica dodje
da’l da svirnem u trubu
tru,tru,tru
odzvanjaju zvona sa dzambo crkve
ding, dong,ding,dong
a ja nikako da dodjem do Chubure i
pozdravim komsiluk iz kraja svog
Ah kako je tesko pesnik biti
u drustvu psiho-prozaicnom
Dete poete bolje da cuti
u dalekom uglu kraja
Eci, peci pec,
ti si mali zec,
ja sam mala prepelica,
eci, peci pec
Svi su se izredjali za otstrel i na red su dosli kenguri. Tesko kengurima koji se nadju u zoloskom vrtu u vreme oruzane pljacke. Ukoliko ih ne ucmekaju kradljivci kengura i ostalih divljih zivotinja, postoji verovatnoca da padnu pod tockove automobila. Izgleda da su trenutno u Beogradu svi najebali, pa cak i kenguri.
Na mestu gde se more spaja sa nebom, u nekom drugom vremenu, ziveo je covek.
On nije bio obican po svom opredeljenju kao ni kuca koju je podigao kada se
njegov brod nasukao na pusto ostrvo. To parce zemlje izniklo iz mora sa koga
je rukom mogao da hvata oblake, postalo je njegov novi dom. Iskoristio je
olupinu broda i od nje izgradio svoje skloniste.
S obzirom da na ostrvu nije raslo nista cime bi se prehranjivao, u
pocetku je ziveo od planktona. Covek nije bio svestan zasto to radi, ali
guran instiktom, svako je jutro zahvatao dovoljnu kolicinu vode
Danima pada kisa. Svako posle podne pocne da grmi. Danas se nebo spojilo sa zemljom. Svetla od automobila osvetljavala su mi put koji je vodio preko nadvoznjaka povezujuci dva nepoveziva kraja grada. Zeleno zuta boja pocinje da mi se svidja. Boja oluje.
Na radiju je Nina Simon pevala o gresnicima. Sedela sam nepomicno u automobilu; nije mi se izlazilo iako sam se vec parkirala ispred kuce.
A juce je bio lep dan. Taman kad sam pomislila da je cudo da nema kise i da nista ne moze da mi pokvari to osecanje uzivanja koje me je u trenutku preseklo, naletim na mrtvo kuce dok sam
Gde se presele ljudi kada jednom nestanu iz naseg grada? Valjda svako ode na neku svoju malu planetu na kojoj nastavi da zivi vecno. A i u nasim srcima. Ostaju prazne ulice, tihe kao slike.
A, Oljine slike su kao dzez.
Postovana,
Dobio sam mnogo pisama povodom tragicne smrti sesnaestomesecne
Natalije Tesic. Iskreno saucestvujuci u neizmernom bolu njenih roditelja,
shvatam njihovu zelju, kao i zelju drugih gradana koji su mi se obracali, da
budu detaljno upoznati sa tokom lecenja i kompletnom medicinskom
dokumentacijom.
Kao sto ste vec upoznati, zahtevao sam od direktora Doma zdravlja
"Novi Beograd" da podnese ostavku. S obzirom na to da ostavka nije podneta
danas je Gradsko vece, na moju inicijativu, usvojilo predlog
Svirali su i u Vrnjackoj Banji!
Ovakvi zenski glasovi su neprevazidjeni. Sto je najveci stos, zena je Belgijanka i peva bez akcenta.
Nina Simone! Fantazija!