Ako si mislio da si se rodio a nisi, rodices se jos jednom. Ako si mislio da si umro a nisi, umret ces jos jednom . ako si mislio da si voleo a nisi volet ces jos jednom.
Probudio sam se. Vec odavno sam prestao praviti razliku izmedju jave I sna, al ipak ovaj put sam se osecao drugcije. znao sam da sam konacno na kraju. Nisam znao na kraju cega al sam ipak nekako osecao taj kraj. Nisam imao kad da brojim ali sam verovao da je manje vise Dante bio u pravu kad je opisivao sve te krugove pakla. Mozda kroz neki I nisam prosao , ali ono sto sam video
Ako me pitas prijatelju, kako je bilo sresti se sa smrcu, reci cu ti:tesko i lako. Tesko jjer sa smrt kad se sretnes zivot postaje najdrazi ,a opet Lako jer smrt svojom tisinom nadglasa tudj vrisak pun bola, smrt zaglusi najglasnije topove. Svojim ledenim uzdahom smrt hladi vrelinu krvi sa obraza.
Kako je bilo, pitas, poginuti za otadzbinu? Zaspati snom vecnim ispod zastave?
Ja nemam otadzbinu, nemam zastavu.
Vrelo je ovo ljeto i sušno. Dobro vreme za one koji vjeruju u problem globalnog zagrijavanja te ne mogu vjerovati kako uopšte postoje i takvi koji u pomenuti problem baš i ne vjeruju.
Prilično se zagrijala američka politička scena- Predsednik Obama pokušava nekako izgurati glasačima obećanu reformu zdravstvenog sistema. Neće ići lako. Usudio bih se kazati "Mission impossible". Tako je to kad ispred sebe imate najjaču političku organizaciju koja ulaže na desetine miliona dolara u sve moguće pore američkog zakonodavnog sistema.
Čitao sam nedavno u lokalnim novinama "Houston
Gledao sam utisak nedelje gdje je gostovao Ivica Dacic prvi covjek srpskog MUP- ,podpredsednik vlade i naravno sef SPS. Imala je Olja podosta motiva da pozove srpskog ministra posebno ako se uzme u obzir Borski skandal u svezi sa laznim uplatnicama SNS-a. No ono sto je, bar po meni, ostavilo prilicno jak utisak bila su pitanja u vezi intervjua sa Ivicom Dacicem gdje je doticni izjavio kako mu je nekad vise svega preko glave. Osjecam se, rekao je Dacic, kao da sam predsednik nekog kadrovskog odbora ,opisujuci sastanke vlastite partije. Uporno je Olja pokusala izvuci
Evo opet Brisel nesto izvoljeva. Trazi da se preispitaju tamo neke privitizacije ili jos gore trazi da drzavni sluzbenici ne budu zasticeni imunitetom kao licki medvedi.
Mogla je Verica Barac godinama da pise dopise inertnom srpskom premijeru zbog korupcije. Vlada bolje razumije ,odnosno jasnije cuje, kad dopis stigne iz Brisela. Nista novo. Vlada nije tako cula ni za odluku vlastitog Ustavnog suda ali je sasvim dobro razumjela Venecijansku komisiju koja je maltene ponovila isto sto i srpski ustavni sud ,samo godinu kasnije. Zato valjda kasnimo?
Mogli su do svetog
Bilo je proljece devedeset pete. Ne pamtim tacan datum. Samo znam da je bio maj. Ostalo mi je jos koji mjesec do mog 19. rodjendana. Kad sam se probudio iz dvonedeljnog sna, ili ti kome, nisam mogao da govorim, nisam nista video i nisam osjecao svoje tijelo. Jedino sto sam tad imao bile su misli. Bio sam siguran u dve stvari; da sam ranjen tog prvog maja I da sam mrtav.
Vidis, govorio sam sebi i u sebi, nije tacno da kad ljudi umru ostane samo dusa. Ostane, bar za neko vreme i misao. Prokletstvo ili ne, misao je jedino sto ostaje covjeku u predvorju smrti.
Zadnje slike mog zivota iz tog prvomajskog jutra bile su slike krvi i uzasa. Vrisak majke cija je petogodisnja cerka docekala smrt u njenom narucju. Vrelina vlastite krvi pomjesana sa strahom od smrti ciji sam hladan zadah osjecao na licu.
U Houstonu,na radost malisana,te zalost vozaca, je 4 decembra pao snjeg. Leprsave Pahulje su prava rijetkost u gradu cija se klima naziva sutropskom. U zadnjih pet godina snjeg je posjetio ovaj grad tri puta. Prije toga nije ga bilo decenijama . Protivnici teorije globalnog zagrijivanja bi ovu neobicno cestu pojavu snjeznih pahulja nad palmama meksickog zaliva sveli pod efekat globalnog zahladjivanja.
Pahulje I palme nisu najveci contrast najveceg grada najvece savezne americke drzave Texas (ako ne racunamo Aljasku).
Ako je New York prva asocijacija
Prolazeci ulicama Beograda ovog ljeta cesto sam imao prilike sretati ljude koji prodaju razglednice . Prihod od ovih prodaje kako su cesto naglasavali ljudi koji su iste prodavali uvijek ide za humanitarne svrhe. Jednostavno je nemoguce kupiti svaku razglednicu koliko god se ovakva kupovina, cesto simbolicna, cinila humanim gestom.
Ta cinjenica da nismo u stanju da pomognemo bas svakoj osobi nacini covjeka prilicno bespomocnim.
Kod mene se ova bespomocnost preseli u stanje ogorcenosti kad procitam da srpski narodni poslanici ,