Mi Srbi smo kao pcelice: ima nas radilica,ima nas trutova, sve nas je rodila matica- al' ima i bumbara...
I to je glavni problem i pitanje pcelinjeg drustva: kako da vredne pcelice - radilice oteraju tudjine - debele, drecave bumbare puvadzije!
Izraz "provaliti nekog ili nesto" u svetu kompjutera kaze se "mapirati".
... Vi mapirate mene, ja mapiram Vas.
... Vi ste predstava, ja sam publika ...
... ali i ...
ja sam predstava, a Vi publika.
Mi (se) preslikavamo (na) okolinu, okolina (se) preslikava (na) nas.
Prirodno sledi pitanje odnosa - coveka, ljudi, medija, sistema, medju sistemima, okoline:
Ko, koga, kako, koliko i zasto mapira, preslikava i provaljuje? ... Dobro ili lose .
Tako je i medju ljudima. Svi mi delujemo na nekog i deluju na nas, trazimo nekog i pronalaze nas
Crvena pustinja, zemlja...crveno nebo na Zapadu,na zalasku Sunca...seoske bele kuce sa ravnim krovovima, crnomanjasti do pasa goli decaci koji trce sa kozama i ovcama...veliki gradovi sa bulevarima i drvoredima palmi...okean, penusavi talasi i osvezavajuci vetar...drevne gradske Medine, zidane na bregu, urbanizovane uskim sokacima, bazarima, arapskom muzikom i polumrakom ... Visoke planine na Istoku, plantaze konoplje, sverc, krijumcarski kanali i velike pogace masnog hasisa ...
Pre obilaska marokanskih gradova i putovanja vozom,na relaciji Tanger-Rabat-Casablanca-Marackesh, u Afriku
...Asocijacija i poruka, marketing...Dogadjaj i vest...to je nas svet...
I stvarno...I na ulici,i na TV-u, svuda oko nas, svaki dogadjaj i svaka pojava - ima po nekoliko asocijacija.
A nekad , nekoliko slika - a najbolje su iz zivota- postanu neka nova slika ...nova asocijacija...
Tako je nastala ova prica......
Jedan "izuzetan" dogadjaj sa ulice ,(" iz nase mutne svakodnevice"), a , sire posmatrano ,("izuzetno") ruzan obicaj nekih nasih muskaraca, ("i kao takav, problem cele zajednice") , podsetio me je , na jedan zapusten WC iz neke ("krajputaske") kafancuge , na stih
Vreme staje ...
Sta je posle?
Muk. Praznina.
Ili vreme, razvuceno
k'o duzina, k'o sirina ...
u visinu, po dubini ... kroz svu Vecnost.
Duse mrtvih tuda lete, siri im se perspektiva ...
Sva proslost, svog svemira, k'o na filmu.
Smrt je postojanje.
Svet je mrtvih u proslosti, u proteklom!
Kroz sadasnjost, vreme tece ... tu je zivot ... i trag proslosti ... i buducnost sto nas vreba, cheka...
... A i to, buduce, sta je? Neizvesnost ili postojeca sudbina?
Da li je tako? Ma ... ne verujem
Bese to davno,davno ... kad' je Ludi Raka prozvan Raka sa Novaka ...
Tada, dok je Tito jos bio ziv i u Cepelinu je radio matine ... Stari Merkator bio je jedini Merkator ... a tamo ... u geometriji Novog Beograda, tu u komsiluku, u jednoj od cetvorospratnica, na drugom spratu, na petom ulazu ... zivela je zlatokosa lepotica, koju su od miloste - svi u Kraju - zvali Seksika. Takav saljiv nadimak - koji je ona prezirala - nadenula joj je Ekipa iz kraja, chopor mladih muzjaka-srednjoskolaca, drustvance kome je glavna preokupacija bilo bezati, gluvariti, blavorisati ... po kraju, u gradu
„Ko to zvizdi ispod prozora?
Ja zvizdim!
Idem ulicom i zvizdim ...
Zovem drugove!"
Moj sin imao je cetrnaest i po, kada sam, oko dva, iznenada pozvan. Zvao je skolski psiholog : klinac je bio sam u kuci, nije bilo coca-cole ... Trazio je kiselu, a nasao flasu vina...Popio je malo, dopalo mu se, vino je bilo slatko ... popio je celu flasu, pa otisao u skolu ...
Doneli su ga sa fizickog ... nastavnica ga je provalila kako leluja ... Doveli ga kod psihologa, dosao pedagog, policajac, razredna ... Dosla supruga, dos'o
Svi u napad! U borbu! Do pobede ... eee...
Igra, finale, zlatne medalje, svira nasa himna, sav narod slavi ... tad ' i meni srce zaigra!
Bravo! Tako treba...braniti boje otadzbine!
Al' polako ... stvarno ... sta je to otadzbina?
Grb, himna, zastava, rodna gruda, rodoljubiva poezija?
Nadahnuce?
...Hm...ja mogu biti naduhnut, ali - ... stvari definisem na svoj nacin. Narocito dok pisem: izdvojim nesto, odredim mu granice, posmatram mu untrasnjost, svedem ga na sustinu ... pa ga takvog upotrebim ... Da ispricam pricu ...
Pa ... tako cu
"Ova pricu napisao sam u januaru 2006.godine. A pricica kao da je za beogradsku "Politiku"- za rubriku "Medu Nama"
Pocetkom proleca, ministar je na TV-u, u medijima, smisljeno i sracunato, u nekoliko nastupa ,najavljivao mikrokredite - hipotekarne kredite sa kamatom od 1% za nezaposlene, za osnivanje firmi - izasao je konkurs, a ja sam ulozio stan i podneo prijavu Sluzbi (Nacionalnoj sluzbi za zaposljavanje ), da osnujem firmu i zaposlim samo sebe - kao jednog, jedinog zaposlenog. Posle dvogodisnje nezaposlenosti, niza konkursa i prijava, dobio sam novu sansu:
“Bicete
Ova prica je samo za vase oci. Mukom svojom sam je ispisao pa ne zelim da dzabe leti okolo: kritikujte me, hvalite me ... nemojte me zaliti. Veliku Rodu sjebao je Brat. Bez imena i prezimena. Smeh je lek, a ova prica - psovka, ali i pohvala. Ajd ... u zdravlje
JA I MOJA DRZAVA
Dugogodisnja TV-radnica, snimila je intiman odnos. Radi emitovanja. Odlicno! Nekad treba videti, cega ima ispod gaca ...
Imao sam i ja intiman odnos. Sa mojom Drzavom. I nije me blam. Sve cu da ispricam ...
Radio sam ja nekad ... posmatrao, smisljao, pravio, pa davao