B92 Blog

Kad sam dobila mail s pozivom, prvo što mi je palo na pamet je da zvuči toliko blesavo da bi se lako moglo dogoditi.

Navikla sam na let od oko 8 sati, što će reći večera, 2 filma, malo spavanja i – vežite se, slijećemo. Krenula sam svojom uobičajenom rutinom: večera, 2 filma…a onda je na onom velikom strašnom ekranu pisalo da mi je ostalo još 10 sati u zraku . Nije mi preostalo ništa drugo nego da još jednom večeram, pogledam dodatna 3 filma i malo odspavam.

Welcome to Hong Kong.
Pisalo je da je 8:30 navečer, u glavi mi je bilo 7: 30 ujutro, na licu jedno sto upitnika. Aerodrom je izgledao impresivno. Umjesto kineskog lica, dočekala me Filipinka Lidija. Odvela me kući, donijela vodu, pitala da li sam gladna i da li još nešto trebam. Nisam ništa trebala. Vidimo se ujutro.  

( 20. 8. 1964. – 7. 9. 2008. )

prvi se sjetio fenster

Vratimo se onom prijašnjem Ponteportònu.

Putem ste mogli obići Motovun, upoznati legendu o Velom Joži – pravednom divu opisanom u pripovijetci Vladimira Nazora ili možda na drugu stranu skrenuti za pitoreskni Oprtalj (slika desno).

Umjesto da skrećemo desno prema Buzetu, Roču i glagoljašima, produžujemo ka Bujama i vinarima.
Nekoliko kilometara i nekoliko sela nakon ovog skretanja pojavit će se sićušna tabla Grožnjan 2 km. Skrenite i slijedite usku cestu (pažljivo, na momente stane samo vaše vozilo) i doći ćete u Peròj odakle puca fenomenalan pogled na Grožnjan. Od Peroja ćete proći Stazione – nekadašnju stanicu na pruzi Trst – Poreč (kažu da je prugu dao skinuti Mussolini s namjerom da

Čitam zadnjih dana dosta tekstova o putovanjima u Lijepu moju, o krstarenju jedrenjakom, konobama…i tako…sve mi nekako dosadno. Kao domàća cura, osjećam moralnu obavezu da vas provedem nekim možda medijski malo manje zastupljenim dijelovima. Primijetit ćete akcente prilikom prvog spominjanja nekih imena ili pojmova. Ne znam za one duge, uzlazne ili silazne. Meni su svi kratki i isti.

Rovìnj, Porèč, Pula, Fažàna, Novigrad, Vrsàr, Rabac, Labin…svakog nešto veže za određeno mjesto, no ako se uputite u Istru ovih dana ili…nekad u budućnosti, ne zaboravite posjetiti unutrašnjost. Ne zaboravite da Istra ne nosi naziv Magične zemlje zbog obale, nego upravo zbog čarobnih brežuljaka koji se skrivaju unutar špicastog poluotoka.

Ako ste na ljetovanju na zapadnoj obali, recimo da su tu poprilično razvikane destinacije, uputite se na staru cestu Pula - Trst i krenite na sjever. Ako vam je to previše zavojito i više vam se sviđa novoizgrađeni ipsilon (a koja je to tek pljačka!), s

Obećala sam prijateljici da ćemo prije puta u Evropu ručati s njenim tatom. Dogovorili smo ručak u gradu. Restoran u kojem je čekala rezervacija nije bio od onih koji bi se našli na mojoj VIP listi, ali preživjet ćemo. Tata je stariji…slabije čuje, pa da se ne nadglasavamo s muzikom.

Nekim čudom sam stigla na vrijeme, no ne i dovoljno rano. Sijedi gospodin u odijelu je već pijuckao bijelo vino. Sjedam za stol, prijateljica kasni – iskusni tata kaže "redovito oko pola sata".
- dok čekamo, bacite pogled prvo na lijevu stranu menija. (strana sa pićima)

Naručujemo, ćaskamo, prepričavamo tko koga pozna, da li su se familije ili susjedi negdje sreli…i kako to već ide. Nakon njegove druge čaše konobarica poručuje da nam se zbog požara u vlaku treća osoba neće pridružiti. Super - zbog nje smo se našli, izabrala je mjesto da tati bude blizu posla. Da, da…posla. Iako ima punih 90 godina, univerzitet ga je nakon službene penzije zadržao da radi sekretarske poslov

(Eisenach, 21.3. 1685 – Leipzig, 28. 7. 1750)

Double concerto for two violins in D minor

Nekoliko crtica iz biografije
(ili…o liku)

Johann Sebastian je osmo dijete Marie Elizabeth i Johanna Ambrozija Bacha. Osim oca, od kojeg je dobio prvu muzičku poduku, u obitelji Bach muzikom su se već bavili pradjed, djed, trojica braće, brojni rođaci, stričevi i ujaci. Nakon smrti majke, a godinu dana kasnije i oca, brigu o desetogodišnjem Johannu preuzeo je najstariji brat - Johann Christian - učenik već tada glasovitog

Osim pizze na svakom cosku, velikog izbora vina i vjerojatno kolicine smeca za vrijeme talijanskog strajka, New York i Napulj veze geografska sirina. Pa ipak, iako su na gotovo istom stupnju, sto zbog hladne struje koja se ovuda smuca, sto zbog sjevernih vjetrova...klima se itekako razlikuje. 

Nema niceg ljepseg nego kad ti u petak jave da ne moras na posao jer je pao snijeg. Grad je stao. Sve se bijeli, nevjerojatna i rijetka tisina, tu i tamo pokoji New Yorker odlucio isprobati skije na Broadwayu. Idila, a vikend je tek pred tobom.

Snijeg je bio najavljen pa sam "mudro" parkirala zadnja u nizu, da se mogu lakse iskobeljati. Ali...ne da mi se danas, a i ne treba mi auto. Ma nemam ni lopatu. Ma kud cu po ovom vremenu...

Sutradan ujutro, snijeg vise

Rijetko mi se dogodi da usred bijela dana imam vremena setati gradom...sjediti u kaficu "u izlogu", promatrati ljude...ili samo buljiti u prazno. Danas je bio jedan takav dan. 

Kod Jarila sam se prisjetila godisnjice Mozartovog rodjenja i okacila link na stavak iz Requiema. Naravno...nije bas najveselije od Mozarta, ali meni je tada nekako pasalo. Kako to obicno biva, link je najvise djelovao upravo na mene. Palo mi je na pamet da ponovim gradivo vezano za posljednje trenutke ovog velikog umjetnika i procitam nekoliko njegovih pisama. Usla sam u knjizaru i pronasla Mozartova pisma....malo sam listala...malo cituckala, a onda primijetila zbirku Beethovenovih pisama. 

Da li je tu i ono slavno..."To Immortal Beloved"? 

Nasla sam ga. Sjajan prijevod, jezik, stil, dubina, odanost...ljubav koja nema nikakve veze s danasnjim vremenom. Razmisljala sam da li da kupim knjigu ili da je ipak ostavim na polici. Mozda ce neki zanesenjak isto tako bubnuti i traziti ovo besmr