Ovaj petak nije bio vrijedan ustajanja.
Vrijeme kakvo ni Trećem Reichu ne bi čovjek poželio, a kamoli jednoj suverenoj nezavisnoj nedjeljivoj jedinstvenoj demokratskoj i svašta još Bosni i Hercegovini. Bogovi kroz oblake sline, valjda zato što ne posjećujem ni crkve ni džamije. Neka plaču, pomislio sam. Manje će… Manje će… Ma znate.
Eto, ote mi se zamalo i blasfemija. A ništa nisam nacrtao. Napisao jesam štošta, ali dobro pazim da se ne izblasfemiram, da na mene ne bacaju fetve i anateme.
Znate, ja sam pisac, dakle ne kolumnista, što nema veze s vremenom. Dakle, ne književnik, što znači da ne živim od onoga što drugi napišu, ni od politike. Ni to nema veze s kišom ovog petka.
Ali, nisam bosanski pisac, što itekako ima veze s vremenom. Imam oko 300 sunčanih dana u godini, za razliku od kontinenta, onoga poslije «i» i tunela na Ivanu, koji, kažu







