B92 Blog

Ovaj petak nije bio vrijedan ustajanja.

Vrijeme kakvo ni Trećem Reichu ne bi čovjek poželio, a kamoli jednoj suverenoj nezavisnoj nedjeljivoj jedinstvenoj demokratskoj i svašta još Bosni i Hercegovini. Bogovi kroz oblake sline, valjda zato što ne posjećujem ni crkve ni džamije. Neka plaču, pomislio sam. Manje će… Manje će… Ma znate.

Eto, ote mi se zamalo i blasfemija. A ništa nisam nacrtao. Napisao jesam štošta, ali dobro pazim da se ne izblasfemiram, da na mene ne bacaju fetve i anateme.

Znate, ja sam pisac, dakle ne kolumnista, što nema veze s vremenom. Dakle, ne književnik, što znači da ne živim od onoga što drugi napišu, ni od politike. Ni to nema veze s kišom ovog petka.

Ali, nisam bosanski pisac, što itekako ima veze s vremenom. Imam oko 300 sunčanih dana u godini, za razliku od kontinenta, onoga poslije «i» i tunela na Ivanu, koji, kažu

Da li postoji vremenski termin, neka upotrebljiva formula ili pozitivno iskustvo koje bi proces suočavanja s prošlošću, na prostoru bivše Jugoslavije, pokrenuli sa mrtve tačke?

Da li je ovaj proces potreban i uopšte moguć kada je jezik kojim oficijelne politike komuniciraju prepun nerazumijevanja, optuživanja i govora mržnje ?
Mijenjajući uloge političari tako ponekad govore kao da su žrtve , a žrtve opet često govore kao da su političari.

U ovom trenutku se suočavanjem sa prošlošću bave, sa većim ili manjim uspjehom, tek poneka nevladina organizacija ili udruženja koje čine same žrtve.
Ne postoje jasne nacionalne incijative u državama nastalim raspadom Jugoslavije koje bi ovaj proces izdigle na nivo državnog projekta, neophodnog da bi se naša društva suočila sa svim jasno utvrđenim činjenicama iz proteklih ratova. Nemamo problem da saznamo što više o zločinima koji su činjeni „ nama“ od „ drugih“, ali on nasta kada treba da pričamo o zločinima koje smo nad „drugim“ činili mi.

Šta je ovo, neka propaganda, zapadna....?

"Ruska operacija u Južnoj Osetiji veoma se razlikovala od operacije SAD-a i NATO-a protiv Srbije 1999. godine, ocijenio je ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov u članku za američkom listu „Wall Street Journal“. Prema njegovim riječima, kada su inicijatori kampanje bombardiranja "završili s vojnim ciljevima, ona se pretvorila u nanošenje udara po mostovima, televizijskim tornjevima, putničkim vozovima i civilnim objektima", uključujući i direktan pogodak u zgradu kineske ambasade u Beogradu.
Što se tiče Rusije, rekao je Lavrov, ona je "primijenila silu u punom skladu s međunarodnim pravom, svojim pravom na odbranu i obavezama koje proističu iz sporazuma koji se odnose na konflikt u Južnoj Osetiji". "Rusija nije mogla da dozvoli da njeni mirovnjaci mirno gledaju kako se pred njihovim očima čine akti genocida, kao što se to desilo u bosanskom gradu Srebrenica 1995. g

Smeta mi akustika u sali koja dodatno pojačava šuškanje kesica čipsa i štapića, grickanje kokica, otvaranje bundevinih i suncokretovih košpica i sličnih oralnih zanimacija. Iako imam problem sa objedovanjem pred filmskim platnom, zbog čega sve ređe idem u bioskop/kino, nemam problem da na filmu gledam kako se konzumira i priprema hrana.

Kada pomislim na film i hranu. pored kokica, prvo što mi pada na pamet je Vlak u snijegu. Pokojni Mate Relja je režiser ovog dječijeg ostvarenja urađenog po istoimenom romanu Mate Lovreka. I danas imam više štampanih izdanja ove knjige dobijenih od drugara za rođendan.

U ovom filmu, koji prije svega promoviše udruženi rad i zajedništvo

U vrijeme mog ranog odrastanja nije, kao sada, postojala gomila udruženja i nevladinih organizacija koje se bave promocijom prava djeteta.
Samim tim nismo ni znali da ta prava i postoje. Stoga nam vjerovatno nije bilo čudno kada je naša učiteljica sprovodila pravdu na času tako što je nemirne drugare prevaspitavala tako što ih je uvježbanim potezom udarala glavom od tablu, ne prestajući da nam istovremeno drži čas iz Poznavanja prirode i društva.
Nije nam bilo čudno ni kada smo dobijali porciju batina od naših roditelja, uostalom, „ batina je iz raja izašla...“. To se jednostavno podrazumijevalo.
Više nisam siguran da li je zaista postojala negdje u Zabavniku rubrika Batine koje se pamte, ali i ako jeste propustio sam je. Evo prilike da to nadoknadim...
Ne mogu reći da sam bio nemiran klinac i nisam često dobijao „ po turu". Moram da naglasim da me majka znala mlatnuti češće nego otac, ali to nisu bili trenutci vrijedni pomena.
Za trenutke koji se pamte bio je zadužen tata

Većina se mora anestezirati kako bi isključili elementarnu osjetljivost na patnje drugog čovjeka.

 Jutarnji list je u subotu objavio interesantan Žižekov tekst o poeziji....

Radovan Karadžić, vođa bosanskih Srba odgovoran za stravično etničko čišćenje u postjugoslavenskom ratu, napokon je uhićen. Sada je vrijeme da s male distance promotrimo i drugu stranu njegove ličnosti: ovaj psihijatar po profesiji nije samo okrutni politički i vojni vođa nego i pjesnik. Njegovu poeziju ne smijemo odbaciti kao besmisleno lupetanje - ona zaslužuje pomno čitanje jer se u njoj krije ključ etničkog čišćenja i toga kako ono funkcionira. Evo nekoliko stihova iz pjesme bez naslova koja je posvećena Izetu Sarajliću:

Obratite se na moju novu

U inflaciji pokušaja da dođemo do istine u vidu raznih komisija, odbora, foruma, ona je sve dalja i najčešće izgleda nije ni bitna. A do istine se, jasno, ne dolazi komisijom nego kao što je to uobičajeno-Mozgom.
Odlukom da u ovom slučaju držimo mozak u položaju-ler rizikujemo da nam civililizacijski rikverc bude odrednica budućnosti. 

Pepeo

U nacističkoj Njemačkoj su za vrijeme Drugog svjetskog rata postojali koncentracioni logori.

U logorima su u plinskim komorama i krematorij

Obraćanje Dragana Čavića, bivšeg Predsjednika RS, povodom Izvještaja Komisije o dešavanju u Srebrenici 1995 godine jedan je od važnijih dokumenata za suočavanje s prošlošću u cjeloj regiji...Čavić je vrlo brzo nakon njega potpuno nestao iz političkog života u BiH a Naser Orić je juče oslobođen svake krivice....

Cijeli govor je na stranicama Buke, u ovom blogu objavljujem nekoliko dijelova kao malo podsjećanje na ovaj vrijedni dokument...

Posljednjih gotovo 9 godina o srebreničkim događajima govorio je cijeli svijet: porodice Bošnjaka koje svoje nestale rodake traže svo ovo proteklo vrijeme, razne vladine i nevladine organizacije u Federaciji BiH, istoričari, filozofi, političari, mediji iz cijelog svijeta.

Provodene su i brojne zvanične i nezvanične istrage širom svijeta, od strane Haškog tribunala, Holandske vlade, Francuskog parlamenta, NATO-a, ali i akademskih ekspe

ALEKSANDAR STANKOVIĆ, novinar HTV postupio je danas suprotno odluci Programskog vijeća da se spot "Zaštitimo svaki poljubac" ne emituje na HTV-u. U današnjoj je emisiji Nedeljom u 2  pustio je spot njemačke filmske akademije koji promoviše borbu protiv nasilja.

Iako nije bilo službenog odgovora HTV-a Queer Zagrebu, koji je spot ponudio HTV-u, na Programskom se vijeću moglo čuti da je neprikladan za hrvatsku javnost zbog eksplicitnog prikaza poljupca dvojice muškaraca. O nasilju nad homoseksualcima, obećano je tada predstavnicima Queera, govorit će se u emisijama u kojima će se moći saslušati sve strane.

Današnja tema

Na ovakvoj vrucini malo stvari moze da razveseli covjeka, nabasao sam u svojoj arhivi na ovu istinitu pricu o sahrani u Mrkonjic Gradu i uvjek se iznova zakocjenim od smjeha čitajući je.Te price o međama suzaiste tragikomicne, ljudi si upropaste život raspravama na temu nekih neupotrebljivih ledina i cjele porodice znaju da ne govore zbog toga.

Autor je nepoznat, a tekst je objavljen na portalu Mrkonjic Grada....

Nevjerovatna je upornost kojom se naši ljudi po selima (prilično praznim) spore oko međa. Ta žestina se nikako ne može objasniti samim ekonomskim motivima i vrijednosti "stope zemlje". Nedavno mi čovjek iz Podrašnice trazi da "pronađem na internetu državni arhiv u Beču radi pronalaženja katastarskih knjiga jos iz Austrougarske" radi "međe u nekom gaju...". Nevjerovatno.

Jos nevjerovatnije je do čega sve može dovesti inat koji se pri tome javi. U Podbrdu

Kijev u proljeće, ili Ukrajinac se vraća kući

Ovog aprila sam bio u Kijevu.
Baveći se svojim poslom imao sam mogućnost da proputujem dobar dio Evrope.
Za putovanje u Ukrajinu sam bio posebno nabrijan jer poslednji put neko od mojih bio je u ovoj ogromnoj zemlji prije skoro 60 godina.
Kažem niko od mojih jer početkom II Sv.rata moju baku, Ruskinju Ljubicu, su sa cjelom familijom Njemci istjerali iz sela nadomak Kijeva, a potom su ga spalili i sravnili sa zemljom.
Baka je završila u njemačkom koncentracionom logoru gdje se upoznala sa mojim dedom Mihajlom, Ličaninom iz okoline Plitvica.
Zajedno su pobjegli iz logora i naselili su se u vojvođansku ravnicu.
Ravnicu u kojoj me moja majka odlučila roditi, prije nego se trajno zaljubila u brdovitu Bosnu.
Teško da bi se njih dvoje smuvali, moji baka i deda, tih godina da nije bilo fašizma, i na neki, morbidan, način ratu treba da zahvalim svoje postojanje.
Toliko o emocijama….

„Srpski heroji sa Rolan Garosa“, „Mlade srpske zvjezde“, „Srpski talas zapljusnuo Rolan Garos“ - to su samo neki od naslova kojima je francuska štampa prošle godine ispoljavala divljenje prema impresivnim uspjesima Ane Ivanović, Novaka Đokovića i Jelene Janković.

Ana je od ponedeljka broj 1 teniserka na planeti

Mladi i šarmantni su barem na trenutak svjetu pokazali da Srbija nije samo Hag, Kosovo, mafija, nezaposlenost, zločini ili neko slično medijsko obilježje srpske svakodnevnice.

Ali, da bi većina Srba priznala njihov nesumnjivi uspjeh ovi mladi ljudi morali su da dođu do krova svijeta. Nije tako ?

Da su nas pitali prije par godina da li smo spremni

Dugo je najgledaniji kratki film o Banjaluci, na svjetskim internet portalima, bio onaj kad dva učenika tuku trećeg, dok ostali drugari to gledaju i mirno jedu svoje kifle.

Ovih dana novi filmski uradak svijetom promoviše naš grad.

U ovom, veoma gledanom, filmu učenik na času šamara svoju nastavnicu a njegovi drugari, koji to snimaju, se veselo klibere.

Cjeli razred mirno posmatra ovaj tužni performans.

Novi film je svojevrsn

Imao sam tu sreću da upoznam veći broj sjajnih ljudi iz Otpora. Imao sam i tu nesreću da upoznam i one manje sjajne. No to nije tema....Za jedan od poslednjih brojeva štampanog izdanja Buke moj prijatelj Miloš Gagić je napisao tekst o svojoj motivaciji da bude u Otporu, mislim da je vrijedno ponovo ga pročitati pred izbore, ima tu par dobrih....

 Za šta si se borio?

Kada mi ljudi kažu: "Za šta si se borio. Vidiš da su svi isti. Sta si za to dobio?", ja uglavnom ćutim i pomislim da li bi' to činio i sada.
Pre osam godina jedna generacija ljudi odlučila je da ne može neko drugi vladati njima, a da se oni ne pitaju. Od male razbijene grupe studenata koji su učestvovali u maratonskim protestima 96/97. godine nastao je moćan pokret koji je obeležio burnu dvehiljaditu godinu.
OTPOR kao organizacija, doduše dosta organizaciono nedefinisana, uspeo je da izvede dve najznačajnije kampanje, te za Srbiju itekako važne godine. GOT

Ako izuzmemo ratove, izbori su najčešći istorijski događaj u životu prosječnog Srbina. Samim tim i predizborni karneval...
Rasklimatane montažne bine se izvlače iz prašnjavih, nekadašnjih domova kulture da bi postavljene po trgovima ovo malo gradova i sela dočekali govornike.

Svaki od govornika na svoj način pokušava ubijediti birača da je upravo on taj koji nas vodi u bolje sutra.
Svoje govore kite komičnim pašnjačkim metaforama ili pak patetičnim prikazima urbanih pejzaža koje će mijenjati, ne znajući najčešće ni kako sada izgledaju.

Govori su i onako tu sa samo jednim ciljem- razigrati adrenalin birača dovoljno za pokret ruke i bilježenje krstića pored njihovog imena.
Uglavnom se obećava naširoko i bez reda.
Neobrazovani će tako popraviti obrazovanje, obrazovani afirmisati sport, stanovnici sela obnoviti živote gradova a stanovnici gradova razvijaće seoski turizam kao fu

Krajem prošle godine, u predbožićnom periodu, bio sam u Oslu.

Grad je bio okićen i veseo, ljudi nasmijani kako to već biva u pretprazničnom raspoloženju...
Djed Mraz je na brdašcu snjega na glavnoj ulici upregao živog irvasa na kom su se prolaznici ispucavali blicevima foto aparata.
Direktori i menadžeri firmi u te dana izvode svoje radnike na večeru povodom Božića koji dolazi. Moji prijatelji su me pozvali u prostran i prepun restoran. Dok sam jeo nekog manje srećnog irvasa, od onog koji je pozirao u glavnoj ulici, objašnjavali su mi da su ove večeri svi jednaki, bez obzira na položaj u kompaniji i na plesnom podijumu glavnu riječ, ne rijetko, vode zajedno direktori i čistačice..moderne pepeljuge.
Ova lijepa gesta je običaj koji ne predstavlja patetiku iz knjiga o uspješnom menadžmentu već samo još jedna potvrda načina života u kome dostojanstva ima dovoljno za sve.
Potvrda da se dostojanstvo ljudi u Norveškoj podr

Danas je u BiH još jedan od onih "istorijskih" dana.Naime, danas se u Skupštini BiH treba usvojiti paket zakona o reformi policije jer bez njega, pojednostavljeno, nećemo moći u Evropu. Više niko normalan ne može da vjeruje da su domaći vlastodršci sposobni da se dogovore oko bilo čega. Za one koji ne znaju BH političari se jednoglasno uspiju dogovoriti jedino oko povećanja svojih plata i aktima podrške svom ionako moćnom standardu. Tako ova država služi samo međunardonoj zajednici i domaćim političarima. Imovinski kartoni i jednih i drugih su nakon "misije" u Bosni mnogo moćniji i ostaje nejasno kako misionari barem djelom ne mogu biti uspješni za ovaj nesrećni narod koliko znaju uspješni biti za sebe.

Uslov odlazak u Evropu je postao toliko izlizan i nejasan i svodi se na to da ćemo moći lakše dobiti vize.

Stiče se utisak da su od Bosne svi digli ruke i da se potajno nadaju nekom rješenju koje će nas sve iznenaditi, pozitivno ili negativno, to više niko niko ne zna.

Za Univerzitetski magazin BUM sam objavio tekst o Beogradu u aprilu 1999 godine. Nabasao sam na njega prekopavajući arhivu. Malo podsjećanje na nešto što se ne da zaboraviti

April u Beogradu, 1999 godine

Na dan kada sam odlučio da idem za Beograd,neko ko,inače,odozgo vidi sve, pustio je vodu umjesto redovne kiše i time doprinjeo, ionako pretpotopnoj, koreografiji i ambijentu.

Kontrola po prelasku granice na našoj strani je rutinirana,ovlaš tek,dok je sa druge,bratske nam strane,jedinit bitan podatak za regularan prelazak granice i ulazak u