Da bi odgovorio na to pitanje morao bi da znam sta je Bosna i Hercegovina, šta predstavlja taj geopolitički prostor koga neki smatraju domovinom neki smatraju zemljom a neki smatraju ničim. To je to neminovno trojstvo koje nam se dešava ne samo u nacionalnoj podjeli nego i u podjeli mišljenjana
Od večeras, sa početkom u 20.30 B92 info možete pogledati 10 emisija BUKA koje smo sa našim sagovornicima uradili postavljajući im pitanje Ima li Bosne i Hercegovine ?
Prvu emisiju smo
Političari u našoj zemlji često govore kao da su žrtve.
Predstavnici žrtava često govore kao da su političari.
Mrtvi su u njihovim obraćanjima javnosti neprocjenjivi kapital.
Kao u Tolkinovom romanu Gospodar Prstenova neprestano se mobilišu u bitkama koje očigledno nisu završene...
Sinoć je na televiziji prikazana Šindlerova lista.
Danas je u Jasenovcu održana komemoracija povodom 64 godine
Povodom gostovanja Borisa Dežulovića i Predraga Lucića, osnivača Feral Tribune, u Banjaluci BUKA je upriličila razgovor sa ovim dvojcem o stanju medija u regionu, prestanku saradnje Dežulovića sa Nezavisnim novinama, Feralu.....
Aleksandar Trifunović, BUKA: Ako iko može s punim pravom da tumači situaciju u medijima, to su Boris Dežulović i Predrag Lucić, jedni od glavnih krivaca za Feral Tribune, a krivi ste
Obavezan ritual prije odlaska na neku od plaža nekada zajedničke jadranske obale predstavljala je kupovina dušeka od turista koji su nam stizali iz daleke Čehoslovačke.
Sa tugaljivim pogledima su nas pratili dok su ostajali naslonjeni na svoje škode, lade i trabante sa neprodatim primjercima plastičnog softvera za plažu i more. Po izlasku iz zemlje su morali carinicima svoje zemlje na uvid dati dokaz, u vidu spakovanih konzervi-jaja-salama i sireva, da su hranu ponijeli od kuće i da na odmoru neće biti potrošen ni jedan nepotrebni komad novca.
Priče lokalnih mangupa
Da bi čovjek volio BiH, recimo u Sarajevu, mora mrziti 49% BiH, onaj koji se zove RS. Da bi čovjek u RS-u volio RS, mora mrziti 51% BiH. Da, bio je rat. Zato se stanovnici ove dvije skoro polovine, mrze. Ili se mrze, pa je zato bio rat? Što je bilo prvo, koka ili jaje? Da bi čovjek volio Hrvatsku, čini se da treba mrziti Srbiju. I obratno. Da bi volio Hrvatsku i BiH, mrziš RS i Srbiju. Da bi volio Srbiju, mrziš Federaciju i Hrvatsku. Da bi volio Srbe, mrziš Hrvate i Bošnjake. Da bi volio Bošnjački narod, trebaš stalno dokazivati kako su ova dva druga zločesti. Ako voliš
Imao sam tu sreću da upoznam veći broj sjajnih ljudi iz Otpora. Imao sam i tu nesreću da upoznam i one manje sjajne. No to nije tema....Za jedan od poslednjih brojeva štampanog izdanja Buke moj prijatelj Miloš Gagić je napisao tekst o svojoj motivaciji da bude u Otporu, mislim da je vrijedno ponovo ga pročitati pred izbore, ima tu par dobrih....
Za šta si se borio?
Kada mi ljudi kažu: "Za šta si se borio. Vidiš da su svi isti. Sta si za to dobio?", ja uglavnom ćutim i pomislim da li bi' to činio i sada.
Pre osam godina jedna generacija
U BiH svako slavi svoje praznike, pa i državne. U RS se obilježava godišnjica potpisivanja mirovnog sporazuma u Dejtonu. Kada je prije 13 godina potpisan većina srpskih političara u BiH, pa i šire ga je smatrala izdajom.
BiH danas nije mnogo odmakla od tog novembarskog popodneva, ma kako ga dežurni tumači stanja predstavljali drugačijim. Strah od drugih je državotvorni obrazac.
Ako mislite da vas neko od drugih naroda u Bosni i Hercegovini zajebava posežete za Vitalnim nacionalnim interesom. Šta je to ?
Kad niste sigurni kako započeti razmišljanje
Ratne priče sam čitao kao obavezan dio lektire u osnovnoj školi.
Čitava plejada pisaca je brinula o tome da dogodovštine partizana ne ostanu zaboravljene.
Pisac vas je, najčešće, već na samom početku ubacivao u sred žestoke bitke u kojoj grupa partizana na naročito duhovit i dovitljiv način razbija omanji „švapski“ bataljon zahvaljujući svojoj natprosječnoj inteligenciji, superiornosti i fizičkoj pripremljenosti. Priča je bilo mnogo pa su se
Naš pokret se razlikuje od ranijih anti-globalizacijskih protesta. Da bismo promijenili društvene vrijednosti moramo se zajedno boriti godinama.
Ako išta znam, onda je to da onih 1% vole krizu. Kada su ljudi u panici i kada su očajni, to je idealno vrijeme da ovi proguraju politiku koja ide u prilog korporacijama: privatizacija obrazovanja i socijalne zaštite, ukidanje javnih usluga, uklanjanje posljednjih prepreka korporativnoj moći. Usred ekonomske krize, ovo se dešava širom svijeta.