Posle već odomaćenih plagijata doktorata i kupljenih diploma, SNSovština se u Srbiji dosetila novog lopovskog trika: na javnim konkursima za dobijanje para iz budžeta Republike Srbije, dakle
Ne znam kako vi, ali ja svakog dana prelistam sve novine. Nije to ni jeftina, ni prijatna aktivnost. No računam, ne pijem, ne pušim, ne drogiram se, ne marim za izlaske, ne kockam se...ovo svakodnevno jutarnje unošenje štamparskog olova u organizam jedini mi je porok. Šta me tera u njega? Mislim, osim želje da u tom mozaiku uticaja i interferiranja saznam ko koga, ko kome i ko s kim. Pa najviše tzv «istraživačko čitalaštvo». Ono se od istraživačkog novinarstva razlikuje u tome što je fokusirano na potragu za inteligentnom formom života u srpskoj javnosti.
Da li postoji lek?
Dok su za razne bolesti i epidemije organizovane JAVNE
Povodom naslovne lažne porno naslovne strane Informera (pleonazam zar ne) oglasila se poverenica za zaštitu ravnopravnosti Nevena Petrušić, koja je saopštila da je zaprepašćena, nedopustivim i neprimerenim tekstovima i televizijskim prilozima u kojima se pojedine domaće i strane političarke vređaju i omalovažavaju. Ona tvrdi da se pojedinim tekstovima "afirmiše stav da političarke uvek mogu da budu svedene na erotiku i to na način na koji nikada nisu prikazani muškarci na funkcijama". U toj rečeni leži povod za ovaj blog, jer to jednostavno nije istina.
Iako još uvek postoji velika razlika, i muškarci se seksualizuju i svode na seksualni objekat, naravno u manjoj meri nego žene, ali vremenom će se to izjednačiti. U tome ne vidim problem, jer me pojedini muškarci samo zanimaju na tom nivou, kakvo telo imaju i koliku alatku kriju u gaćama, pa bio on sportista, pevač ili političar. Naravno, možete me optužiti da sam seksista, a ja ću ponosno reći da jesam.
Igrom slučaja upravo pročitah dva članka koja su u nenamernoj vezi - jedan je tabela, sa detaljima, slobode štampe po svetu, a drugi o ovim subvezijama iz naslova.
Sloboda štampe mi je bila interesantna zbog UK, pošto mi je neverovatna, za nepoverovati, kontrola koju ja "vidim" u UK - UK je na 34. mestu u svetu, spustili se jedno mesto od prošle godine, Finci prvi, kao I prošle godine, a Srbija 67. - spustila se 13 mesta na tabeli.
Subverzija društvenih pokreta, gde bih ja kao amater uglavnom očekivao značajnu kontrolu nad medijima i malo sile tu i tamo je sasvim "bogatije" ratno polje i od "oružja" ima svašta (lista prepisana a komentari posle crtice, poneki, moji):
1. Gušenje toka informacija
2. Gušenje pokušaja regrutovanja novih članova
3. Sužavanje prostora za regrutovanje novih članova
4. Građenje atraktivnih alternativa - dok svi ne završimo sa partijicom i par sledbenika
Koji je to unutrašnji poriv, kakav je to glas savesti podstakao mladog vojnika Bredli Meninga da kao mladji obaveštajni analitičar sa pristupom poverljivoj mreži i bazi podataka Pentagona i Stejt departmenta, prikupljene informacije dostavi "Vikiliksu", kako bi čitav svet saznao o razmerama zla i zločina?