Nebo jutros iznad Indian Wellsa izgleda kao nikada do sada na ovom turniru, planine sa zapadne strane drze oblake sto bolje mogu, ali se polako prelivaju i dolaze ka ovom gradu. Fotografi u medijskom centru su komentarisali da je ovo odlicno vreme za fotografisanje, samo okrenete fotoaparat ka nebu, i gotova stvar.
Mec izmedju Amerikanca John Isnera i Novaka Djokovica pocinje Isnerovom servom od 124 milje na sat. Dosta takvih pa i mnogo brzih servi se danas ocekuju, jer je to Isnerov najveci adut.
Ovo je drugi po redu tekst sa ove turneje (kraj avgusta-septembar).
Prvi: "Zabranjeno ometanje pilota i uličnih svirača"
* * *
5.09.2013.
Danas smo malo i "mrsili". Za ručak smo imali:
- pile, polovina;
- krompirići;
- lubenica (semenki bez), takođe polovina.
Kad naučim bolje da sviram i budem više zarađivao, biće i celo pile i cela lubenica. Do tada samo polovine... :)
Samo ovo, ime i prezime je dovoljno da bi se prepoznala vanserijska, nešablonska, samosvojna, osoba, persona, ličnost, da bi se znalo da se radi o hrabroj, u se i u svoje kljuse, ženi, ljudini, mentalnoj gromadi, odlučnoj da svoj život uzme u svoje ruke! A Snežana na biciklu! Da li je išta više potrebno reći?!
I kad si u domu svom, stanu, kući, iznajmljenoj sobi...imaš problema svakodnevno, da ne kažem, svakosatno. Glavobolja ti je osnovno zanimanje! Račun za računom stiže, sve utrkujući se, zapušio ti se lavabo, riknuo ti bojler, mašina za veš ne prima vodu, komšije ti ostavljaju kese s đubretom pred vrata, odeš na pijacu i shvatiš da ako kupiš krompir i blitvu, nedostaje ti novca za skušu i taka na tamo, pa gde je onda taj toliko izvikani život?!
1.
Ispostavlja se da u kuci-kafeu, pod cijom sam se nadstresnicom sakrila od kise, ima ljudi. Domacica me najpre nudi da predjem za bastensku garnituru, umesto sto sedim na tlu. Odbijam, ali je zato pitam za dozvolu da postavim sator tu gde sam. Sto ona prihvata bez razmisljanja. Zatim ulazi u kucu i vraca se sa decakom od dvanaest-trinaest godina. On koristi Guglov prevodilac da bi mi preneo njen poziv da nocas spavam unutra, u njihovom holu.
Kazem da je to veoma ljubazno od njih. I podjem za njima unutra, gurajuci bicikl u hol. Tamo su vec parkirani jedan motor
30. avgust
Razvlačile smo se do skoro deset moja domaćica Dragana Tintor i ja, odlažući rastanak. Za dva i po dana, zbližile smo se kako se to dešava sa srodnim dušama. Osećala sam se prihvaćeno i voljeno, trudeći se da bez zadrške i ja njoj pokažem svoju naklonost. Otud smo i jutros morale da najpre popijemo kaficu, pa da doručkujemo, na japanski način, naravno, mada prilagođen mojoj navici da ujutru jedem nešto slatko.
Nisam se bunila kada mi je GPS iscrtao rutu okolo-naokolo, uglavnom zaobilazeći planine na putu do druge obale, one na Japanskom moru. Cilj mi
Guzva koja je danas znatno usporila dolazak na US Open nije bila veliko iznenadjenje niti uzbudjenje. Praznik je, to se svuda po ovom ogromnom gradu i ocekuje. Stotine putnika mirno su cekali voz okruzeni reklamama koje nas podsecaju da treba izgledati mladje ako je to ikako moguce. Medju putnicima ima dosta ljubitelja tenisa, vidi se po opremi i po materijalu koji su poneli za citanje. Za razliku od tih reklama, teniseri i teniserke pogotovo pocetkom svoje karijere cesto idu bas u obrnutom pravcu, izgledaju i ponasaju se mnogo starije no sto jesu.
5. dan
Juce je Pacifik divljao, pa je toliko duvalo sa severoistoka, ceono, da su mi ostala samo dva izbora: ili da odustanem od voznje, ili da se sklonim dalje od obale. Izabrala sam drugo, lokalni put broj 197. O njemu mi je i Tajson govorio, preporucujuci ga kao alternativnu rutu ukoliko mi dojadi saobracaj na obali.
I zaista, ovim je bilo neuporedivo manje vozila, ponekad i po petnaestak minuta
Iako sam Devica u horoskopu, manucu se onog kao, karakteristicnog za ovaj znak, inteligentan, bistar, pametan, nego cu istaci ono sto sve Device kriju kao zmija noge: sitnicav, zakeralo, mrzovoljan, sve mora da bude na svom mestu, nista nepredvidjeno, nikakvo iznenadjenje, takticko I stratesko planiranje...dosadan I sebi I drugima!
Foto reportaža
1. U prethodnih šest godina, više od hiljadu noći provela sam pod otvorenim nebom, kampujući. Ali mislim da mi nikada neće dosaditi buđenje u prirodi. I nikad neću prestati da se radujem sunčanim, toplim i suvim jutrima.
2. Baskijci