U sredu uvece 23. jula godine 2008. igrali su prijateljsku utakmicu na stadionu u Humskoj, beogradski Partizan, moj Partizan, i sedmostruki uzastopni prvak Francuske, Olimpik iz Liona.
Utakmica je trebala da posluzi visestruko. Prvo, kao poslednja i vrlo jaka provera pred pocetak nove sezone, narocito takmicenja u Ligi Sampiona. Zatim, kao prilika da se preda pehar prvaku (ne znam zasto ovo ne moze kod nas na poslednjoj utakmici lige, kao u svim ostalim zemljama), i na kraju kao prilika da se predstavi novi/stari tim za sezonu 2008/09 sa sve novim i starim strancima, jer je ovog leta Partizan prvi put posle skoro dvadeset godina uspeo da sacuva vise od kostura tima, i da ima jacu ekipu nego prethodne sezone.
U tom raspolozenju sam i ostavio komentar na sajtu B92 na vest o hapsenju Radovana Karadzica koji u celini glasi:
"Pravo da vam kazem ova vest nije u meni pobudila neke emocije, koliko sam i sam mislio da hoce. Ovo je logican zavrsetak kraja politike, koja je pos







