Blato i glib u koje smo se (ili su nas) uvaljali, pa ni makac zbog poplava gluposti, neznanja i primitivizma, primoravaju nas najpre da ustanemo u što većem broju, a onda na načinimo prvi korak. Bolje reći, tri koraka ka normalnoj i slobodnoj Srbiji:
1. korak - Donošenje i primena Zakona o otvaranju tajnih dosijea i Zakona o lustraciji.
Novi zakon o lustraciji bio bi dopuna starog zakona, važećeg od 2003. do 2013. godine, ali na našu nesreću nikada primenjenog.
Dakle, novi zakon bi „pokrio" i proteklih 13 godina, period u kome je
Who knows the Way?
We ionai know the Way.
Uopšte više nije važan povod - zabrana koncerta jednog pevača, Vlade Georgieva, u jednom gradu Republike Srbije - Smederevu.
Važna su svetla slobode koja su sinoć na glavnom gradskom trgu - forumu nesputane misli, zasijala u rukama i glavama hiljada i hiljada gradjanki i gradjana Srbije.
Srbija je i dalje podeljena, kao 1987, 1991, 1995, 1996/97, 2000, 2003... na normalnu, civilizovanu, progresivnu manjinu i iracionalnu, necivilizovanu, nazadnu većinu -
... ili kako su seljani u Gornjim Nedeljicama spustili Vučića na zemlju... Srbiju!?
Preplavljen dobrim vibracijama nakon povratka sa veoma uspešne protestne blokade mosta "Gazela", odlučio sam da pogledam direktni prenos razgovora Aleksandra Vučića u selu Gornje Nedeljice, sa gradjankama i gradjanima tog sela i okolnih 12 sela Jadarskog kraja.
Iako je povod za razgovor bio taj nesretni i već prezreni Rio Tinto, kako je vreme odmicalo, pred Vučićem i pred svima nama se ukazala tužna i potresna slika srpskog sela na početku XXI veka.
Seljani