Ogromna prostranstva kosmosa u večnoj tami i svetlošću udaljenih galaksija nasuprot bojama planete Zemlje. Putuju sa nama kroz vreme od kad je sveta i veka. Oko nas su svuda, ali koliko razmišljamo o njima? Kaleidoskop, davno zaboravljena igračka.
Ljubičasto, boja vidovidosti, mešavina crvene iskonske snage, krvi i nebesko plavog, boja u koju je obučen Isus Krist za vreme muka (na srednjovekovnim slikama) kao simbol poistovećenja Oca i Sina (zemaljsko i nebesko), boja umerenosti, ravnoteže
Roman "ISLEDNIK" Dragana Velikića biće promovisan sutra u 19 časova Itaka Art Centru u Inđiji.
Pored autora, Dragana Velikića, o knjizi govore:
Novi Nebojša Milenković, istoričar umetnosti
i Nikita Milivojević, reditelj.
Međunarodni umetnički centar „Itaka“ osnovan je 2010. godine sa idejom da se ponudi alternativni model postojećoj umetničkoj produkciji u našoj zemlji. U pitanju je inicijativa Nikite Milivojevića koji bira da deo svog edukativnog i umetničkog rada nastavi u Inđiji.
Ili zašto sam otišao iz zemlje,
…iako živim tu. Još uvek. Otišao sam umom, srcem, dušom. Otišao sam da se nikada više ne vratim.
или овако . . . данашње време уопште не разуме у чему је смисао поезије и уопште га не интересује да ли поезија има смисла.додуше историјски гледано поезија је увек била на друштвеној маргини мада је имала часове славе када се појављивала у средишту и била извикивана на трговима,маргина је њена стална природна позиција.цветала је у доба боемије које су спољни знаци били пиће,кафане,скандали ,била је она побуна против задатих духовних и социјалних околности живота а најважнија јој институција била кафана ,место за слободу,социјалну равноправност,људску комуникацију.међутим у времена данашња, транзициона, логично је да таква институција изумире.формално слободе су све веће а у суштини тоталитаризам јача.у таквом окружењу појединац без помоћи бога тржишта је губитник без икакве могућности за боемску побуну па сњим је и поезија остала у простору празном.. ..
Blato i glib u koje smo se (ili su nas) uvaljali, pa ni makac zbog poplava gluposti, neznanja i primitivizma, primoravaju nas najpre da ustanemo u što većem broju, a onda na načinimo prvi korak. Bolje reći, tri koraka ka normalnoj i slobodnoj Srbiji:
1. korak - Donošenje i primena Zakona o otvaranju tajnih dosijea i Zakona o lustraciji.
Novi zakon o lustraciji bio bi dopuna starog zakona, važećeg od 2003. do 2013. godine, ali na našu nesreću nikada primenjenog.
Dakle, novi zakon bi „pokrio" i proteklih 13 godina, period u kome je
Porediti Zorana Đinđića sa bilo kim iz otužnog mnoštva tipusa koji nam se u ovoj razvalini od zemlje samopredstavljajaju kao političari - nema ama baš nikakvog smisla.
Pre svega: Zoran Đinđić umeo je da se nasmeje!