Naš kolega blogopisatelj, Ante Oksidantović, previše je fino biće da bi neke pojave nazvao njihovim imenom, no zaista je neverovatno kuda srlja Srbija.
Sve više postajemo svedoci, da u jednom medijski bolesnom miljeu - što je, opet, ništa drugo do odraz nezdrave i tiranične ličnosti vođe nam; se odvija ispred naših očiju određeno veštačko povampirenje sila koje su uveliko istorijski poražene i pregažene u srpskom narodu. Valja se podsetiti nekoliko istorijskih činjenica :
Bog naravno ne postoji.
Jer da postoji imao bi kompjuter i vodio računa o savakom od nas. Bar kad mu se molimo ili kad ga psujemo. Ovako prepušteni smo sebi i svojoj pameti. A ponekad i sveštenicima kao tumačima Boga.
U petak počinjemo. Za tri dana stižemo do petog.
Povedite nekog sa zavesom.
Ne donositi ništa, Bata će krompir i baterije.
Plavo je gorko. Kvake ne dirati.
Krećemo po sredini. Na polovini nas stižu sa jugoistoka. Sve ide žicom.
Troškove pokriva tetka.