Eksperimenti u blogovanju| Literatura| Život

LEKARI DANAS SVE VIŠE LEČE BOLESTI, A SVE MANJE LJUDE

horheakimov RSS / 23.03.2023. u 23:49

Odslušao sam poruku na sekretarici: Čaj kod mene i čitanje poezije, toplo se obuci…

Nakon što sam namirio psa, dohvatio sam jednog Šilera s police i krenuo u posetu. Jesam se toplo obukao, iako je kalendarski još uvek bilo leto, ali septembar zna da bude varljiv. Došao sam u dogovoreno vreme. Zatekao sam odškrinuta vrata.

 

 

- Uđi, uđi, ne mogu da ustajem, hladno mi je. Baci neku cepku u kamin. Evo, i sve ove stare novine možeš da dodaš, slaba sam s drvima.

Čitali smo i pili čaj od zdravca, pričali o nemačkom romantizmu, što nas je odvelo do Šopenhauera, i do toga kako se spremao za san sa napunjenim pištoljima kraj kreveta. Budala. Razgovarali smo i o volji i o tome koliko je bitno da čovek sebi udovolji. Na rastanku sam zamoljen da založim i jednu strulelu hoklicu, neku napuklu dasku za sečenje mesa i stari slomljeni čiviluk.

Sledeće nedelje, kada sam opet došao u posetu, jedna velika polica s knjigama bila je oborena i stajala je tamo gde je bio krevet. Kako sam kasnije saznao, krevet je prvi završio u vatri, komplet: daske, madrac i jastuci, a pepela je bilo toliko da sam lopatom punio kofe od moleraja.

- Bilo mi je hladno, morala sam da dogrejem. Ove neke knjige će isto morati u kamin, ali hajde prvo podloži ove raspale police. Danas Šeli?

Naravno da je razgovor o engleskom romantizmu bio prava hrana za dušu, a čaj od korena maslačka blagotvoran za telo. Skuvali smo ga na plamenu starih polica i pohabanih enciklopedija ezoterije, koja nas u stvari nikada nije zanimala. Šeli i mekani glas koji umire uveli su nas u vremeplov i odveli, naravno, ka Šekspiru. Neizbežnosti njegove tragičnosti i vanvremenska distanca činili su okvir za razmenu emocija koje su grejale sobu. Ona je ipak bila umotana u ćebad i prostirke, a do kraja večeri ja sam, jer je neprestano drhtala, na vatru stavio i sve tepihe, slike i goblene, sto i sve stolice, sem jedne, kao i fotelju u kojoj je nekada spavala mačka, i vrata od kuhinje. Lako se uspavala kada se soba dogrejala. Sklopio sam njenu knjigu i naočare i stavio ih na preostali stočić.

 

Dve nedelje nisam mogao da odem u posetu, ali juče sam nekako stigao. I jesen je stigla. Kiša se pročestila, sve je manje bilo sunca, sve više sivila, nebo se nadurilo i spustilo na ljude. S kišobranom u tom oskudnom međuprostoru između glave i propalog nebeskog svoda,  uputio sam se na dobro poznatu adresu. Iskren da budem, nedostatak drvene kapije, stepenica, trema i ulaznih vrata nije me mnogo iznenadio. Parket je bio u potpunosti podignut, gotovo sigurno založen, prozori skinuti, a srča uredno počišćena i skupljena u jedan kraj velike sobe. U drugom kraju gomila pepela, nabacana skoro do plafona. Nameštaja i gorivog pokućstva više nije bilo. Osim stolice za ljuljanje od ružinog drveta u kojoj je sedela pred kaminom i malog gramofona sa kog je svirao Šostakovič, Valcer broj 2. Listala je foto-album, jedinu preostalu papirnu relikviju koja nije završila na vatri.

- Bio mi je profesorkin sin, malo mi je pomogao oko dogrevanja. I oko pepela. Baš je zahladnilo. Nikako da se ugrejem. Nije te bilo?

- Imao sam posla…

- Imaš u kuhinji izglavljene cigle, videćeš, mali je načeo severni zid, pa donesi nekoliko i stavi ih blizu kamina da upijaju toplotu. Posle mi ih stavi ispod nogu da me greju. Kako ti se sviđa muzika?

- Nekako je, opraštajuća…

Danas sam otišao do bolničke kapele. Rekli su mi da je uobičajeno da ako nema živih rođaka, pokojnike kremiraju. Danas sam bio do bolničke kapele da uzmem pepeo.

Nisu mi dali, kažu pepeo ostaje.



Komentari (11)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

zoja444 zoja444 00:13 24.03.2023

dragi horhe

ovu sam pricu citala i mnogo mi se svidela i zapamtila sam je. ali kao da je imala neki drugi naslov, mozda gresim. da li je istina to za kremiranje ako nema rodjaka?
horheakimov horheakimov 00:19 24.03.2023

Re: dragi horhe

naslov sam minimalno korigovao da bi stao u title bar...
na drugo ne mogu da odgovorim sa podjednakom sigurnošću...
zoja444 zoja444 11:36 24.03.2023

Re: dragi horhe

i obozavam sto se skoro uvek provlaci neki pas kao deo atmosfere u prici. danima gledam reklame jednog mobilnog operatera samo zbog kucova koji se pojavljuju. cak sam ih i zvala da ih pohvalim i operaterki ulepsala dan po njenim recima.
horheakimov horheakimov 01:31 26.03.2023

Re: dragi horhe

Ništa bez pasoka, pri tom ne mislim na stranku Andreasa Papandreua...
Черевићан Черевићан 01:54 24.03.2023

excessus in modo

или...koliko je bitno da čovek sebi udovolji

Hipokrat ...лекару.... у присету траје
слуђена времена ,слаба превентива,
куратива ту и тамо придигне понеког
док метак при руци јест' алтернатива

п.с.
Šopenhauer идеалист воља основ свег'
напуњени пиштољи од проблема бег
salmakhan salmakhan 12:18 27.03.2023

salmakhan

It's fascinating how the use of technology is absent in this story, but it still captures the essence of human connection and warmth. The lack of modern amenities like central heating and electricity highlights the reliance on simple pleasures like a warm fire, a good book, and a cup of tea for comfort. It's a reminder that sometimes, disconnecting from technology and embracing the present moment can lead to meaningful connections with others.
zoja444 zoja444 22:34 27.03.2023

Re: salmakhan

auuu, horhe. ja sam sokirana. mislim da je ipak u pitanju muvanje.
horheakimov horheakimov 11:40 28.03.2023

Re: salmakhan

jašta ( :
mariopan mariopan 16:07 30.03.2023

Re: salmakhan

Tužno baš. A da si je (u priči) uzeo u zagrljaj ugrejala bi se sigurno, mada je ta hladnoća dolazila iznutra, malo bi drhtala pa bi prestala, znam sigurno. Baš baš tužna priča.
Volim tvoje priče i kad su tužne.
horheakimov horheakimov 16:33 30.03.2023

Re: salmakhan

To iznutra ne samo da je hladnoća, nego ju je i pojelo...
mariopan mariopan 16:48 30.03.2023

Re: salmakhan

horheakimov
To iznutra ne samo da je hladnoća, nego ju je i pojelo...

Znam, ali bi je zagrljaj ugrejao sigurno. Dobro, neću da ti stajem na muku. Tužna je i bolna priča. Jako bih volela da je bar na trenutak mogla da se ugreje.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana