Uličnim svetlima u delovima Sofije uskoro će upravljati uređaj koji je izmišljen i napravljen u Beogradu. To je za grad pilot projekat i mali korak ali je veliki korak napred za malu privatnu kompaniju iStreetLight LTD, iz Beograda. Sve se događa zahvaljujući donaciji Fonda za inovacionu delatnost Srbije, koji se finansira iz predpristupnih fondova Evropske unije, poznatih kao IPA fondovi. Lično se nadam da je među vama koji ovo čitate mnogo onih koji su dovoljno pametni i hrabri da postanu inovativni preduzetnici koji mogu nešto slično da naprave, pa bih voleo da sa vama podelim neke detalje.
Odrasli, teritorijalni suri orao, foto © Brano Rudić
Nedavno sam, ptičareći u rezervatu Garaf kod Barselone, video par penjača kako se, s dovoljno gvožđurije da usidre bojni brod, zaputio s parkinga ka najbližoj litici. I sam sam to nekad radio, pa se zamislim, okrenem ka svom vodiču i prokomentarišem kako je penjanje verovatno the most elaborate male (mating) display. Stiv se složio, slegnuo ramenima i dodao: “Šta sve radimo zbog devojaka...”
Poklanjaš mi cvet
Kao da sam pčela
Il' biljožder bedni...
Stihovi su Brane Petrovića. Smatram da su dobri za početak mini traktata o cvetu/cveću. Brana je surovo konsekventan za razliku od:
Ovaj mirisni cvetak
koji meni si dao
predočava svršetak
našeg opojnog sna
jer polako već vene
ova ružica mala...
Sladunjavo kukumavčećeg apela
Već smo na Pančevačkom mostu, a još ne znamo gde ćemo. U Banat svakako. Kako moram da se vratim do podneva, raspoloživo vreme sužava izbor: Baranda.
Ružičasti nesit na ribnjaku u Barandi, 2007, foto Pat Bartley
Silazim danas do reke, koliko da bacim pogled na galebove. Montiram durbin na prozorski stativ, sipam kafu 2 u 1 u malu čuturicu, koja mi više služi kao šejker, pa klizim pogledom niz Dunav. Jedan mali vranac uz omanje vrišteće jato običnih galebova koje se otima oko nečeg jestivog što voda nosi, par labudova grbaca uz suprotnu obalu, te raštrkano jato morskih galebova... Otpijam gutljaj kafe i... jedan mrki galeb je u tom jatu!
Topli katalonski mart (htedoh reći španski, pa sam se brže-bolje ispravio), Barselona prepuna sunca, malih aleksandri, kaluđerica (dve šarmantne, ali nepoželjne, strane i invazivne vrste papagaja) i galebova (koji, na Jelicin užas, kriče u večernjem mraku). Uprkos svem suncu, dane sam proveo u zasenjenom i zamračenom zdanju Plavog muzeja sa interesantnom prirodnjačkom zbirkom (gde mi je najzanimljivije bilo shvatiti koliko sam tih ‘tica i sisara već posmatrao u prirodi), a na ništa manje zanimljivoj radionici o metodologiji izrade atlasa ptičjih populacija. Poslednji dan skupa, završna prezentacija – već vadim dvogled iz ranca, i posle nje kafa – pozdravljam se i krećem da sa lokalnim vodičem, Stivom Vestom, istražim okolinu.
Hipnagoga Slike, beogradski alternativni rok trio, objavili su putem svog zvaničnog YouTube kanala novi video za numeru Jedrenjak, koju je, kako kažu, otpjevala na izmišljenom jeziku Eva Zlatković, pjevačica i klavijaturistkinja grupe Flow.
Standarno sigurna i energična svirka Vojislava, Igora i Darka, sada obogaćena i upečatljivom melodijom oblikovanom apstraktnom vokalizom (nježnim ženskim glasom kao dodatnim četvrtim instrumentom) - vjenčana je i ovaj put sa bezbudžetnim videom urađenim u kućnoj produkciji, koji kroz svedene ali mahom precizne i jasno čitljive poruke, po mom skromnom mišljenju, promoviše neke od istinskih vrijednosti u ovim teškim bezperspektivnim vremenima.
Ovih dana hodam Kopaonikom po stazama Nacioanlnog parka i vidim neverovatnu količinu posečenog drveća svugde okolo, stotine primeraka uglavnom zimzelenog soja mada ima i drugih vrsta, onih listopadnih. Oboreno drveće je značajnog obima, impresivne visine a po ogoljenim godovima gde je testera prošla može se zaključiti da je zdravstveno stanje stabala bilo u veoma dobrom stanju. Kažu očevidci ove necivilizovane i drske akcije koja degradira ili čak poništava sve državne priče o navodnom očuvanju životne sredine da to traje nekoliko proteklih meseci a nastavlja se nesmanjenim obimom.
Prokletinja od telefona zvrnda u neko nesrećno doba noći... na koje sam je i navio, ne bih li po, da li beše starom ili sad novom vremenu otišao na ptičarenje u sam cik zore. I tako me probudi, pogledam telefon s neskrivenom mržnjom i ostanem u krevetu... još dva sata. Tek potom se obučem, uzmem prethodne večeri spakovan ranac i nestanem ka Pančevačkom ritu. Ako sam dobro shvatio šta je po starom, a šta po novom, bio sam tamo nekih pola sata po izlasku sunca, što ipak nije prekasno.