Danas je rodjendan Džima Morisona, jel znaš - kaže mi kćerka sedeći na pletenoj fotelji ispod Morisonovog postera u nasoj velikoj kuhinji zakrčenoj njenim torbama, jer je upravo pristigla na par dana u Beograd.
-Danas? - pitam.
-Aha, imao bi 68 godina. Oces da vidis kako su ga nacrtali neki hejteri? Mislim, stvarno nema smisla, zamislili su ga kao namrstenog dedu, zasto nisu mogli da ga zamisle drugačije?
-Zato
Povodom Međunarodnog dana sećanja na žrtve Holokausta naš gost bloger je Džejms Mej (James May), koji radi na projektu "Portreti i sećanja Jevrejske zajednice Srbije pre Holokausta"
Dan sećanja na žrtve Holokausta, 27. januar, je dan kada ceo svet obeležava godišnjicu oslobođenja koncentracionog logora Aušvic-Birkenau, koji su sovjetski vojnici oslobodili 1945. godine.
Pre 12 meseci, povodom istog događaja, pisao sam blog o naporima
Evo prilike pobornicima 27. marta - neka se dokažu. Umesto da se ovde frljaju komentarima i već znanim parolama (Bolje grob), neka se u ime pravde koju proklamuju zalete na nepravedno zaposednuto Metohiju i Kosovo i kažu - brale, ja sam na budućem spomeniku pravde. Nema te cene za našu mladež... Evo, prvi ću ja... i naša mladež neka krene... u što većem broju... Pa šta ako će svi izginuti?! Sloboda nema cenu!
Situacija je jednako teška kao ona 1941. godine. Ona sila onda i ova sila danas, ako se gledaju nekakve proporcije, iste su. Kolika je billa snaga nacista onda,
Druže predsedniče,
First of all, nadam se da mi nećete zameriti jednu tako normalnu stvar kao što je poštovanje nekih pravila, makar ona bila pravopisna, i da ćete pravilno razumeti jezik i stil mog nepresušnog optimizma, usko povezanog sa prvorazrednom idolopokloničkom namerom da dan vašeg rođenja, 15. januar, javno predložim za Dan optimizma u Srbiji.
Druže predsedniče,
U znak sećanja na hladnu sarajevsku zimu i dan kada ste u toplim jaslama prvi put optimistično i prkosno zaplakali,
Kao i svako ko je odrastao na severnoj hemisferi, u području kontinetalne klime, imala sam jasnu predstavu o godišnjim dobima i praznicima vezanim za njih.
Uskrs pada u proleće, Božić i Nova godina su u zimu, naša porodična slava je u jesen, a moj rođendan u leto.
Prosto i jednostavno.
A onda smo otišli na onu drugu polovinu zemljine kugle.
Narodu izginulom tokom NATO agresije na Otadžbinu.
ako nemam slobodu da kažem šta mislim i koga volim... ako ne mogu da
uđem u pozorište jer koristim kolica ili u prodavnicu jer moja koža nije
dovoljno bela, da držim svog dečka za ruku i sa devojkom se poljubim jer je
volim... ako me tuku jer nisam kao svi, ako pripadam onima koji su Drugi i
Različiti... ako imam pravo da glasam a za sve ostalo ćutim, ako na mene
pokazuju prstom jer izgledam siromašno ili poštujem neki drugi praznik... ako
noću sanjam strah, a danju ga živim... ako se ne družim – ne zato što neću već
zato što me se drugi stide... ako nemam podršku jer se moj problem drugih ne
tiče... ako ne smem da kažem da mi je loše i da mi telo lomi virus... ako se
plašim od reči i pogleda, ako strepim od silovanja i batina...
AKO NE MOGU DA PLEŠEM