In memoriam| Istorija| Na današnji dan

Portreti i sećanja, povodom Dana sećanja na žrtve Holokausta

UKinSerbia RSS / 27.01.2016. u 15:20

Povodom Međunarodnog dana sećanja na žrtve Holokausta naš gost bloger je Džejms Mej (James May), koji radi na projektu "Portreti i sećanja Jevrejske zajednice Srbije pre Holokausta"

 

Dan sećanja na žrtve Holokausta, 27. januar, je dan kada ceo svet obeležava godišnjicu oslobođenja koncentracionog logora Aušvic-Birkenau, koji su sovjetski vojnici oslobodili 1945. godine.


Pre 12 meseci, povodom istog događaja, pisao sam blog  o naporima Saveza jevrejskih opština Srbije da svojim projektom "Portreti i sećanja" očuva sećanje na Jevrejsku zajednicu Srbije koja je postojala pre Holokausta. Projekat je imao za cilj da formira arhivu fotografija članova Jevrejske zajednice Srbije pre Holokausta i zabeleži svedočenja preživelih i njihovih porodica o životima ljudi koji su na tim fotografijama prikazani, kako bi znanje o njima bilo sačuvano i preneto na ovu i buduće generacije.


Tokom protekle godine imali smo privilegiju da intervjuišemo mnoge od preživelih, da prikupimo na hiljade fotografija i zabeležimo na stotine sati svedočenja o životu Zajednice u Srbiji pre Holokausta. Pored preživelih, doprinos projektu su dale i posleratne generacije članova jevrejske zajednice, kao i članovi porodica koji žive u inostranstvu. Ukupno je prikupljeno 4500 fotografija, čime je oformljena neverovatno raznolika arhiva vizuelnog sećanja.


Fotografije koje smo do sad prikupili, pokazuju zapanjujuću šarolikost situacija, događaja i modnih stilova, od formalnih porodičnih portreta do snimaka koji su nastali spontano; u kući, na poslu , na ulici, u kolima, na brodu, plaži, na zabavama, a kad je počeo rat u Srbiji i snimke nastale tokom skrivanja...


Najupečatljiviji prizori na mnogim fotografijama su ljudi koji se smeju. Na početku je izgledalo da će to predstavljati problem: Da li je primereno prikazivati fotografije na kojima se buduće žrtve Holokausta zabavljaju? To svakako nije bio uobičajen pristup Holkaustu. Mnoge od osoba koji nam se smeše sa slika ubijeni su samo nekoliko godina nakon nastanka fotografija. A opet, na mnogima od njih ne postoji ništa što bi ukazivalo na to da su ti ljudi bili Jevreji. Mogli su biti bilo ko, mogli su biti ti ili ja. Ali nisu.


Judit Simić, preživela koja je učestvovala u projektu objašnjava:


Sve te priče su iste - priče svih koje ste intervjuisali. Svi smo, verovatno, preživeli lepo i svi smo stradali za vreme rata. Bilo je različitih sudbina. Nekome je stradala cela porodica, nekome samo poneko.


Svedočenja koja smo zabeležili pružaju vanredan uvid u prošlost. Reči koje preživeli upotrebljavaju da bi ispričali svoju priču, kao i način na koji je pričaju, su značajni kao i sama priča. Uživljavajući se postepeno u njihovu priču, počinjemo da gledamo prošlost njihovim očima.


Judit Simić nastavlja:


Sve što je bilo lepo, to sam zaboravila. Ono što je bilo ružno, toga se sećam. Bila sam premala, ali sećam se momenta jednog, kada sam prelazila ulicu, odjednom shvatim da ja postojim, da sam ja, eto, tu i da idem ulicom. I tu počinje moje sećanje. Ja znam da se ne sećam ničega, ali odjednom sam u Budimpešti i prelazim ulicu i ja postojim. To ne... ja ne znam , to mora čovek da doživi takvu situaciju, kad odjednom postanete svesni svog postojanja, a dotle je sve izmaglica. E, od tog trenutka ja pamtim glumicu jednu kod koje su moji spremali, i tu je bio jedan čovek, jedan domar, koji nas je štitio. Svaki put kad mora da se beži u podrum, on nama donese hranu... I onda je ta glumica tako hladno jela, recimo tortu i čokoladu preda mnom, a da ne ponudi ništa. To, toliko zloće ima u ljudima, ali i najbolje i najgore se vidi u ratu.


Od fotografija koje smo prikupili izabrali smo one koje smo predstavili na izložbi  koja je tokom 2015. godine, obišla Srbiju. Izložbu je videlo preko 7500 posetilaca, uključujući 4000 učenika,osnovaca i srednjoškolaca, koji su učestvovali u radionicama, koje su vodile članice Haver Srbija posvećenim raznim temama: jevrejski običaji i tradicija, sudbina Jevreja u Holokaustu, kao i savremenim pitanjima diskriminacije i progona. Izložba, koju je kreirala Andrea Palašti, je predstavila preko hiljadu fotografija, uz prateće kratke biografije i porodične istorije preživelih. Jedna od tih priča govori o porodici Altarac, a ispričao ju je Jakica Altarac, preživeli koji je učestvovao u projektu.

 

Jakica Altarac je rođen 1933. godine u Vlasenici. U vreme kada je bio dečak, Vlasenica je bila prava mala bosanska kasaba. Njegov deda se još odevao kao u doba Osmanlija. Na glavi je nosio crveni fes sa kićankom, preko košulje jelek, i umesto klasičnih, pantalone sa spuštenim turom i suženim nogavicama. Deda se zvao Santo Altarac i prvi je iz svoje porodice, krajem XIX veka, preko Travnika i Sarajeva stigao do ovog dela Bosne. Trebalo je napustiti veliki grad koji je vrveo od konkurencije i skrasiti se u manjoj gradskoj sredini, gde je bilo lakše baviti se trgovinom. Jakica se seća i svoje none, koja je na glavi nosila nekakvu čudnu kapu na kojoj su bili prišiveni dukati. Njegov otac Albert je takođe bio trgovac. U prizemlju kamene kuće nalazio se očev dućan gde su on i majka radili. Jakicina majka Matilda rođena je u Bijeljini u porodici Perera. Brak između Alberta i Matilde ugovorili su njihovi očevi, a istovremeno je ugovoren i brak između Matildine sestre Rifke i Albertovog brata Haima. Jakica pamti da su se strogo pridržavali košer kuhinje i da su se za Šabat svi okupljali u dedinoj kući. U školu je pošao zajedno sa godinu dana starijim bratom Šandorom. U Vlasenici je postajala jedna škola koju su zajedno pohađala deca svih nacionalnosti. Jedino su se razdvajali za vreme veronauke. Srpska deca su odlazila u pravoslavnu crkvu, Muslimani su imali časove u mejtefu (islamska škola), a jevrejska deca su učila u templu. Jakica se još seća strogog lika kudravog, crnog Jevrejina Arona Altaraca koji ih je učio hebrejsko pismo. Seća se i da je templ izgledao drugačije od sinagoge u današnjem smislu. To je bila drvena baraka, koja je njemu tada izgledala kao zamak. Jakica je imao osam godina kad su kroz grad protutnjali nemački kamioni i tenkovi. Otac više nije otvarao vrata dućana. Ubrzo je svoj jevrejskoj deci rečeno da ne moraju više da dolaze u školu, a njihovim majkama da treba da im prišiju žute trake. Jedne noći je u kuću upao stari poznanik obučen u ustašku uniformu i uhapsio Alberta. Bio je to poslednji put da su Jakica i Šandor videli svog oca.

 


U okviru prošlogodišnjeg gostovanja izložbe, u velikoj galeriji bivšeg Nemačkog paviljona na Starom sajmištu (koji je danas automehaničarska radnja), 10. maja 2015. je organizovan poseban događaj kojim je obeležen Dan sećanja na Holokaust u Beogradu. Događaju je prisustvovao veliki broj preživelih u pratnji svojih porodica i prijatelja. Atmosfera u galeriji bila je nesvakidašnja - bio je to porodični skup ili još bolje rečeno skup starih prijatelja, prožet smehom i setom zbog ponovnog susreta, sećanjima, anegdotama iz prošlih vremena, dosetkama...

Počinioci Holokausta imali su za cilj da svoje žrtve liše ljudskosti. Sećanje na njih ne sme da učini isto, predstavljajući žrtve samo kao bespomoćne zatvorenike logora smrti. Istinu o logorima smrti ne smemo skrivati, ali moramo imati na umu da su oni kojih se sećamo živeli ispunjenim životom pre nego što su postali žrtve. Mi čuvamo sećanje i na njihov život.


Da bismo upotpunili našu arhivu, pozivamo ljude van Jevrejske zajednice da svojim svedočenjima doprinesu projektu "Portreti i sećanja". Voleli bismo da intervjuišemo one osobe koje su poznavale članove Jevrejske zajednice Srbije, njihove prijatelje, susede, kolege, koji su pre Drugog svetskog rata živeli na ovim prostorima. Posebno smo zainteresovani da obavimo intervjue sa onima koji imaju fotografije članova Jevrejske zajednice iz perioda pre Drugog svetskog rata.


Ako želite da učestvujete u projektu ili da dobijete dodatne informacije, molimo vas da pozovete Savez jevrejskih opština Srbije, na telefon +381 11 2621 544, ili na e-mail na adresu: secanje@savezscg.org


Za one koji su propustili da posete izložbu, očekujemo da ćemo je ponovo prikazati tokom 2016. godine. Informacije o otvaranju izložbe objavićemo na vebsajtu Saveza.



Komentari (18)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 15:44 27.01.2016

Very cool

Svega ne bi bilo, te mrvice prezivelih, da nije bilo sjajnih komsija koji su cuvali nase stare i tajili njihovo jevrejsko poreklo. Vanredno herojstvo mnogih srpskih porodica, u doba kada je evropska civilizacija sisla u pakao morala, i kada je pretilo da ce se cela Evropa pretvoriti u antihumano nacisticko nistavilo, nas su srpske komsije cuvale. На многаја љета и вечнаја памјат херојима ове ере.

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 16:03 27.01.2016

U Jasenovcu

Иначе, ја сам овај Дан Сећања провео у Јасеновцу, и морам признати да сам се осећао значајно изиритирано количином заташкавања историје која је допуштена Републици Хрватској, те да сам гледао где је најближа бањалучка испостава за регрутацију у Inglorious Bastards. Срећом па не знам Предине податке, да му одмах испоручим израелске Patriot модификоване ракетне системе, да цепимо оних 5 сома ујака на тргићу у Зегеу јуче.
emsiemsi emsiemsi 17:05 27.01.2016

Re: U Jasenovcu

Srđan Fuchs

... да му одмах испоручим израелске Patriot модификоване ракетне системе, да цепимо оних 5 сома ујака на тргићу у Зегеу јуче.

Усташка посла !
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 18:09 27.01.2016

Re: U Jasenovcu

Ma okej, U posla i sve, ali mogu samo da zamislim reakciju UK da su njihovi gradjani i sunarodnici, na mirovnoj misiji u stranoj zemlji, izlozeni neofasistickom divljanju i pozivu na linch njihovih drzavljana, i to povicima ravnim trecerajhovskim vremenima. Sramotno ponasanje hrvatske drzave i sramna nebriga srpske vlade. A Jevrejima svaka cast, tako se cuva nacionalni integritet.
predatortz predatortz 18:44 27.01.2016

Dubok naklon

Dubok naklon svim jevrejskim žrtvama strašnog zločina koji počiniše ljudi poremećenog uma, ljudskosti, morala i svega onoga što čoveka razlikuje od životinje.

Iskoristiću ovu priliku da se setim i svih onih o kojima se na ovakav dan ne govori, o čijem se stradanju sramno ćuti. Dubok naklon svim nevinim koji su, od ljudi sličnih onima koji su ubijali Jevreje, ubijani, premlaćivani i u logore zatvarani u Keniji. Njihova krivica je, kao i jevrejska, bila u tome što nisu po volji onih bolesnika koji su sebe doživljavali superiornim a sve ostale robljem koje nije greh ubiti.

Slava ponosnim narodima, slava žrtvama! Mi Srbi znamo šta to znači i kako je to biti.
hoochie coochie man hoochie coochie man 19:44 27.01.2016

Re: Dubok naklon

premlaćivani i u logore zatvarani u Keniji.


Pa valjda će biti predložena neka rezolucija UN, da se ne zaboravi?

Svaka čast Jevrejima.
Slava onima koji su stradali, a svaka čast onima koji ne dozvoljavaju da se to zaboravi kao što je zaboravljena Kenija, Jermeni, Indijanci....
predatortz predatortz 19:49 27.01.2016

Re: Dubok naklon


Pa valjda će biti predložena neka rezolucija UN, da se ne zaboravi?


Naravno, to će ekselencija Ferguson čim pročita tvoj i moj komentar. On je čovek duševan, začas on to napiše.
martin_krpan martin_krpan 19:58 27.01.2016

Re: Dubok naklon

predatortz
Dubok naklon svim jevrejskim žrtvama strašnog zločina koji počiniše ljudi poremećenog uma, ljudskosti, morala i svega onoga što čoveka razlikuje od životinje.

Iskoristiću ovu priliku da se setim i svih onih o kojima se na ovakav dan ne govori, o čijem se stradanju sramno ćuti. Dubok naklon svim nevinim koji su, od ljudi sličnih onima koji su ubijali Jevreje, ubijani, premlaćivani i u logore zatvarani u Keniji. Njihova krivica je, kao i jevrejska, bila u tome što nisu po volji onih bolesnika koji su sebe doživljavali superiornim a sve ostale robljem koje nije greh ubiti.

Slava ponosnim narodima, slava žrtvama! Mi Srbi znamo šta to znači i kako je to biti.


Lijep komentar. Slava i palim Hrvatima i Bošnjacima koji su se prvi dan digli protiv fašističkog okupatora i kvislinga, braneći svoje vijekovne prijatelje i komšije od genocida. Naravno da na tome nije akcenat ali je stradalo dosta i takvih ljudi, koji se ne spominju u post jugoslovenskom crno-bijelom narativu.
predatortz predatortz 20:01 27.01.2016

Re: Dubok naklon

Lijep komentar. Slava i palim Hrvatima koji su se prvi dan digli protiv fašističkog okupatora


Slava im! Ako mene pitaš, sramota je što se ne pominju. Mogli su, ladno, da čuče u domobranskim pukovnijama i da čekaju da se rat završi ovako ili onako. Umesto toga, izabrali su teži ali časniji put. To što se ne slažem sa ideologijom kojom su vođeni, ne znači da njihov čin ne smatram hrabrim.
Unfuckable Unfuckable 02:24 30.01.2016

Re: Dubok naklon

Ako mene pitaš, sramota je što se ne pominju


obadva.
predatortz predatortz 09:31 30.01.2016

Re: Dubok naklon

Unfuckable
Ako mene pitaš, sramota je što se ne pominju


obadva.

Martin je naknadno dodao Bošnjake. Naravno da isto mislim i o njima. I oni su mogli činiti što i Hrvati.
hoochie coochie man hoochie coochie man 18:28 30.01.2016

Re: Dubok naklon

obadva.


Tri, ipak tri.
freehand freehand 21:35 27.01.2016

Lektira

"Ajvanho" Ser Valtera Skota prva je knjiga u kojoj sam, kao klinac, naišao na tretiranje Jevreja kao nižih i nedostojnih nad kojima je svakovrsno nasilje dozvoljeno i poželjno.
A onda Kišova "Grobnica", "Milla 18", "Šindlerova lista", "Pijanista". Knjige i filmovi, kratak spisak najdubljih emocija posle kojih se noćima ne spava uz pitanja - "Kako?!" i "Zašto?!"
I ništa lakše nije pitanje - kako od žrtve postaje dželat i kako se to dogodi onome koji zna?
Nema reči da se izrazi tuga i žalost za svima koji su uništeni zbog svojih gena, boje kože ili očiju, Boga kome se mole i jezika kojim govore. Slava im.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 23:33 27.01.2016

Re: Lektira

freehand

I ništa lakše nije pitanje - kako od žrtve postaje dželat i kako se to dogodi onome koji zna?

Na koga mislis, na moje, ili na Predine? Ratni zlocin nije isto sto i genocid.
hoochie coochie man hoochie coochie man 23:39 27.01.2016

Re: Lektira

Na koga mislis, na moje, ili na Predine?


Pa kad ste oba zločinci :)
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 23:55 27.01.2016

Re: Lektira

Бога ми, ове Предине пионирке тако прелепо изгледају, да ме само још свештени страх од Женине Fist of Fury држи да не одем у штету преко Саве.
vera.nolan2 vera.nolan2 11:57 28.01.2016

PRIČA O GRETI I JULIUSU MINHU

Zaboravljenim Dobročiniteljima

Nadam se da je priča dostupna projektu "Portreti i sećanja", a dobila je 1. Nagradu iz oblasti MEMOARI I HRONIKE, autor: Vesna Nikolić, 52. NAGRADNOG KONKURSA SJOS- 2008
Za radove sa jevrejskom tematikom.

Radeći godinama kao animator i vaspitac u vrticu za decu iz izbeglickog kampa na Rtnju, gde je porodica Minh bila vlasnik Rudnika "Rtanj", zainteresovala se za sudbinu Minhovih, tragala i napisala ovu priču. Upoznala je Minhovu unuku i sina, najmladeg od brace Minh, Pavla Minha iz Izraela. Bila je njegov gost i ostali su prijatelji sve do njegovog kraja, 2013.
Potresna i tužna priča.

49 41 49 41 21:54 30.01.2016

Poznanstva

Eli Altarac, licno ga poznavao. Bio vise puta svojevremeno u njegovoj kancelariji na Trgu Republike.

Hodak Julija, takodje. Izbeglica iz Praga, cija je familija izbegla u Beograd pred Nacistima. Njemu bilo samo dve godine tada.
Ponovo posle 50 god. izbeglica iz Sarajeva.
Umeo je da mi se "naruga" u lice, da ja uopste nisam Srbin; koliki je on prosrbin.

Mnogo njih, slucajno sretnute ili saradjivao sa njima.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana