Društvo| Gost autor| Istorija

Međunarodni dan sećanja na žrtve Holokausta

UKinSerbia RSS / 27.01.2015. u 22:33

Povodom Međunarodnog dana sećanja na žrtve Holokausta naš gost bloger je Džejms Mej (James May), koji radi na projektu "Portreti i sećanja Jevrejske zajednice Srbije pre Holokausta".


Međunarodni dan sećanja na žrtve Holokausta se širom sveta obeležava 27. januara, čime se označava godišnjica oslobođenja koncentracionog logora Aušvic-Birkenau od strane sovjetskih vojnika 1945. godine. Svi Evropljani imaju dobre razloge da se sećaju Holokausta, jer predstavlja jedno od najmračnijih poglavlja naše istorije. Milione ljudi su nacisti i njihovi saradnici širom Evrope, u periodu između 1933. i 1945. godine, progonili, tretirali ih krajnje neljudski, lišili ih dostojanstva i na kraju ih ubili. Iskazana brutalnost i razmere zločina i danas ostaju duboko šokantne. Veoma važan element obeležavanja Holokausta čini čuvanje sećanja na žrtve. To i jeste tema jedne aktuelne inicijative na kojoj radi Savez jevrejskih opština Srbije.

Tokom proleća 2012. godine u Beogradu je održana konferencija na kojoj se diskutovalo o istoriji i budućnosti Starog sajmišta. Istorija Starog sajmišta je veoma važna. U decembru 1941. nemačke okupacione snage su napravile koncentracioni logor - Semlin Judenlager - na Starom sajmištu, prostoru na severnoj obali reke Save, na tadašnjem obodu grada. Bio je to jedan od prvih koncentracionih logora u Evropi, koji su nacisti otvorili sa namerom da služi za interniranje Jevreja. U proleće 1942. godine u logoru je oko 7.000 Jevreja, žena, dece i starijih osoba, ubijeno u pokretnoj gasnoj komori. Ugušeni logoraši su tim kombijem transportovani u Jajince, gde su njihova tela sahranjena u masovnoj grobnici. Nakon što su Jevreji pobijeni, logor Semlin je pretvoren u Anhaltelager, zatvor za političke zatvorenike, zarobljene partizane i prinudne radnike. Kroz ovaj logor je u periodu između maja 1942. i jula 1944. godine prošlo oko 32.000 zatvorenika. Konferencija, koja je održana u Centralnom domu Vojske Srbije (koji je tokom Nemačke okupacije bio poznat kao Ratnički dom, a bio je sedište Gestapoa), okupila je različite ljude iz Srbije, Evrope i Severne Amerike, koji su razmatrali kako treba obeležiti istoriju ovog mesta. [Vebsajt http://www.semlin.info/ vam može poslužiti kao odličan uvod u istoriju Semlin logora].

Ja sam bio uključen u organizaciju konferencije. Nekoliko nedelja pre nego što je konferencija trebalo da se održi, dobio sam zadatak da pronađem neke fotografije Jevrejske zajednice koja je postojala u Beogradu pre Holokausta, jer je ona i bila povod te trodnevne konferencije. Otišao sam u arhiv Jevrejskog istorijskog muzeja (Kralja Petra 71b, http://www.jimbeograd.org/) sa namerom da pronađem nekoliko fotografija koje bi ilustrovale život zajednice. U arhivu su se nalazile hiljade dokumenata o istoriji Jevrejske zajednice u Srbiji, ali je kolekcija fotografija iz perioda pre Holokausta bila izuzetno mala. Rekli su mi da se većina sačuvanih fotografija iz tog perioda, nalazi u privatnim porodičnim albumima. Tada su mi ljubazno ustupili nekih desetak fotografija, koje sam iskoristio za konferenciju. U tom trenutku to je bio kraj te priče.

U nedeljama nakon konferencije nastavio sam da razmišljam o tadašnjim svedočenjima onih koji su preživeli Holokaust. Bilo je zaprepašćujuće slušati njihove životne priče. Bilo je i zabrinjavajuće to što su svi ti ljudi već veoma stari. Nisam mogao da se otrgnem utisku da nećemo još dugo imati mogućnost da slušamo njihova svedočenja, njihova sećanja. Još samo nekoliko njih je sa nama.

Kada slušate nekog ko je preživeo Holokaust kako govori o svom iskustvu, to vas promeni. Ako ste nekada u prilici da čujete nekog od njih, savetujem vam da iskoristite tu priliku.

Sa kolegama sam nekoliko puta razgovarao o malom broju fotografija Jevrejske zajednice u Srbiji iz perioda pre Holokausta, koje su na pravi način dokumentovane i sačuvane za sledeća pokoljenja. Šta možemo da uradimo? Naravno da ne možete tražiti od onih koji su preživeli Holokaust da se odreknu onoga jedinog što im je ostalo kao uspomena na članove njihovih porodica. Takođe je očigledno da živimo u krajnjim trenucima kada možemo zabeležiti - sačuvati - sećanja onih koji su preživeli Holokaust u vezi sa tim fotografijama, i da ćemo, kada izgubimo njih, izgubiti našu poslednju direktnu vezu sa zajednicom koju su nacisti i njihovi saradnici pokušali da istrebe.

Počeo sam da se bavim nekim potpuno drugim temama, kada sam, u jesen te iste godine, slučajno sreo poznanika iz Saveza jevrejskih opština Srbije. Spomenuo sam tokom razgovora da je važno da pokušamo da uradimo nešto da sačuvamo fotografije Jevrejske zajednice iz perioda pre Holokausta koje još uvek postoje, kao i da zabeležimo sve one informacije o onima koji su preživeli Holokaust koje možemo. Kucao sam na već otvorena vrata. Tada smo se dogovorili da nešto uradimo. Razmišljanje o tome šta tačno da uradimo i kako da to uradimo nam je oduzelo malo više vremena.

Iz toga je nastao projekat koji vodi Savez jevrejskih opština Srbije, koji se sprovodi uz podršku Evropske unije i Ministarstva kulture Republike Srbije, koji mi zovemo "Portreti i sećanja Jevrejske zajednice Srbije pre Holokausta".

Do proleća 2014. godine, tim istraživača je prikupljao i digitalizovao fotografije Jevrejske zajednice Srbije u periodu pre Holokausta i beležio svedočenja preživelih, o ljudima koji se nalaze na fotografijama (gde i kada je svaka od tih osoba rođena, njihovo obrazovanje, hobije, karijere, ljubavi, i kada i kako su tokom Holokausta istrgnuti iz društva i ubijeni). Nalazimo se negde na sredini tog procesa. Do sada smo prikupili i digitalizovali preko 1.000 fotografija i snimili smo priče o životu skoro 800 članova Jevrejske zajednice pre Holokausta. Do kraja 2015. godine bi trebalo da završimo sa intervjuima svih preostalih članova koji su preživeli Holokaust, a koji su voljni da učestvuju u projektu, tako da će sve njihove fotografije biti sačuvane za budućnost, u digitalnom formatu.

Fotografije koje smo do sada prikupili biće predstavljene na izložbi koja će obići Srbiju tokom ove godine. Izložba će prvo biti otvorena 20. februara u Novom Sadu, u galeriji Muzeja savremene umetnosti Vojvodine. Izložba će, nakon toga, obići šest gradova - Suboticu, Zrenjanin, Beograd, Šabac, Kragujevac i Niš. Propratna komponenta izložbe će biti bobrazovni program za učenike škola. Škole u ovim gradovima gde će izložba biti prikazana su pozvane da se uključe. Kasnije ove godine, sve fotografije i životne priče koje smo dokumentovali biće dostupne i onlajn. Pratite stranicu www.jevrejipamte.org za dalje informacije.

Ovo je mali izbor fotografija koje smo prikupili.

Napomena: Ove fotografije, koje su prikupljene u okviru projekta "Portreti i sećanja Jevrejske zajednice Srbije pre holokausta" su vlasništvo onih koji su preživeli Holokaust, a koji su bili uključeni u ovaj projekat. Molimo vas da ih ne koristite u druge svrhe i da ih ne distribuirate na bilo koji drugi način. Ako ste zainteresovani za ove ili bilo koje druge fotografije prikupljene u okviru projekta, obratite se na secanje@savezcsg.org .

Fotografije i priče koje smo prikupili govore samo o malom delu Jevrejske zajednice koja je postojala pre Holokausta. Više od 80% jevrejskog stanovništva u Srbiji je ubijeno u periodu između 1941. i 1944. godine; najveći deo njihove imovine je zaplenjen i uništen. Mnogi tragovi žrtava Holokausta su zauvek izgubljeni. Iako nastavljamo da prikupljamo dokumente i fotografije, svesni smo da ne možemo da stvorimo kompletnu ili reprezentativnu kolekciju fotografija koje odslikavaju život jevrejske zajednice pre Holokausta.

Ipak, fotografije koje smo prikupili daju nam sliku o neverovatno raznolikoj grupi ljudi, pojava, situacija i mesta. Neverovatna je činjenica da su nacisti i njihovi saradnici, kao i drugi rasisti i antisemite, tu raznolikost definisali kroz samo jedan faktor, njihovo jevrejstvo. Upravo zbog tog jevrejstva je svako od njih postao meta želje za istrebljenjem.

Dati smisao raznolikosti koju ove fotografije predstavljaju je ogroman izazov. Ne možemo, kroz fotografije koje smo prikupili, da ispričamo ili da pokažemo sveobuhvatnu priču o Jevrejima u Srbiji pre Holokausta. Ne možemo čak ni da ispričamo ili pokažemo priču koja na pravi način predstavlja živost različitih jevrejskih zajednica u Srbiji koje su postojale pre Holokausta, kao ni njihov doprinos srpskoj kulturi, trgovini, umetnosti i politici. Fotografije predstavljaju manje od 1.000 pojedinaca - što predstavlja samo fragment srpske jevrejske zajednice pre Holokausta, koju je sačinjavalo oko 36.000 ljudi. Međutim, svaka od ovih fotografija sa sobom nosi priču, koju nam je ispričao neko od onih koji su preživeli Holokaust.

Većina fotografija koje smo prikupili pokazuje trenutke koji odišu veselošću, i mnoga sećanja govore o porodičnoj ljubavi ili društvenom životu. Ipak, mnogi od tih ljudi su nakon samo nekoliko godina od kada su snimljene te fotografije, ubijeni. To je zaprepašćujuća činjenica. I upravo to na najbolji način govori zbog čega je Dan sećanja na žrtve Holokausta važan.

Džejms Mej

Atačmenti



Komentari (39)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

tasadebeli tasadebeli 02:13 28.01.2015

Сећања из друге руке

Или: Приче које се не заборављају

Мој деда и његов рођени млађи брат (обојица дошли из Ниша као врло млади момци одмах после Првог светског рата) радили су као трговци и магацински радници између два светска рата у издавачком предузећу Геце Кона. Када се родио мој отац, 1926. године, деда је морао да иде на одслужење војног рока, па је стари Кон великодушно примио моју бабу и оца, тада бебу, у стан у партеру у својој кући у Добрачиној 30, код Чукур чесме. Договор је био да баба чисти и одржава зграду, а све време је Кон исплаћивао пуну дедину плату док је он носио униформу.

Баба је као дванаестогодишње сироче такође стигла у Београд из Титела непосредно после Великог рата. Њен отац, мој прадеда, оставио је кости негде у Галицији, на руском фронту, у униформи К унд К монархије, а мајка, моја прабаба, умрла је од шпанске грознице 1918. Седморо сирочади подељено је међу фамилијом по читавој Војводини, а баба је као најстарија упућена у Београд на кројачки занат.

Примила ју је и на занат и на стан Жана Грос која имала кројачки салон и уопште је није одвајала од својих ћерки. Бабу су у комшилуку звали погрдно "Чифуче" јер живи у јеврејској кући иако је Српкиња. Из те куће се баба и удала за мог деду 1925. и била опремљена као најрођенија. Оца су често као малог чувале ћерке Жане Грос као да су му биле рођене тетке...

Пред улазак Немаца у Београд 1941. године, стари Кон је заједно са мојим дедом и деда стрицем у једној великој ниши у зиду (не знам да ли је то било у књижари у Кнез Михајловој или у кући у Добрачиној) зазидао велики број књига за које су претпостављали да би их Немци уништили ако их се дочепају. Била је то чувена библиотека Каријатиде, Фројд, Маркс, Шпенглерова Пропаст запада и многе друге.

И данас размишљам какав је то човек био, стари Кон. Не верујем да није знао шта му се спрема када Немци освоје Београд. Сигурно је знао. И био је довољно имућан да и пре доласка Немаца напусти Југославију са фамилијом. А он је ипак бринуо како ће да сачува књиге за нека наредна поколења. Невероватан човек... Растао сам и био васпитаван у свом детињству на тој причи.

По ослобођењу Београда мој деда је неко време ћутао о тим сакривеним књигама надајући се повратку Конових из ропства. После неког времена је новим властима у ослобођеном Београду испричао за те књиге зазидане у зиду и из тог фонда књига отпочело је своју делатност послератно издавачко предузеће Просвета.

Немци су по уласку у Београд 1941. конфисковали сву имовину Конових, а његову издавачку кућу преименовали у издавачко предузеће Југоисток које је издавало публикације за њихове потребе за време окупације.

Убрзо су и ухапсили читаву породицу Геце Кона. У прво време држали су их затворене у некој врсти затвора у једној од зграда у Македонској улици, а моја баба им је носила храну и пресвлаку. Све док једног дана баби нису рекли да Конови нису више ту и да не долази. Претпостављам да су их депортовали у неки од концентрационих логора. Баба и деда ми рекоше да је од свих Конових, по њиховим каснијим распитивањима и сазнањима, рат преживео само један од зетова, Бата Херцог, који се на почетку рата затекао у Швајцарској и био је ван домашаја Немаца.

Ето, то су приче из мог детињства које никада нећу заборавити и којих се сећам, не само на овај данашњи дан. Често то причам и својим пријатељима и познаницима, али и деци у школи у којој радим када се помене холокауст.

Ово је први пут да сам те приче из мог детињства и записао негде...

Сутра ћу почети да копам по кутијама са старим фотографијама, па ако пронађем неку која би могла да вас занима, јављам се.
predatortz predatortz 08:56 28.01.2015

Re: Сећања из друге руке

Drago mi je, Taso, da si ovo podelio sa nama. Mislim da sve priče iz tog nesrećnog perioda treba da budu ispričane. Svako porodično sećanje, ma kakvo ono bilo. Tako će se razbijati stereotipi i barijere u našim glavama. Ovakve priče, ispričane našoj deci, su najbolja brana od toga da naša deca postanu sledbenici ideologija koje negiraju ili veličaju zlo.
milisav68 milisav68 09:21 28.01.2015

Re: Сећања из друге руке

predatortz
Drago mi je, Taso, da si ovo podelio sa nama. Mislim da sve priče iz tog nesrećnog perioda treba da budu ispričane. Svako porodično sećanje, ma kakvo ono bilo. Tako će se razbijati stereotipi i barijere u našim glavama. Ovakve priče, ispričane našoj deci, su najbolja brana od toga da naša deca postanu sledbenici ideologija koje negiraju ili veličaju zlo.

Da, treba da se priča/piše o tome (dok još ima živih).

Meni i dalje nije jasno zašto tamo posle rata nije napravljen muzej, i zašto "Staro sajmište" danas izgleda - tako kako izgleda.

A ovamo se busamo u grudi antifašističke i oslobodilačke.

ps.Taso piši (bre).
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 10:58 28.01.2015

Re: Сећања из друге руке

milisav68


Meni i dalje nije jasno zašto tamo posle rata nije napravljen muzej, i zašto "Staro sajmište" danas izgleda - tako kako izgleda.

A ovamo se busamo u grudi antifašističke i oslobodilačke.



verovao ili ne, nije Srbija kriva - mi hoćemo ali nam ne daju naši stariji partneri iz EU, mislim, ne UK, nego neki partneri koji su u to doba bili sa druge strane. možda UK ako pomogne?

lepa i podstičuća razmišljanja, Mr. James, hvala za to.

tužni dani su to bili, dani herojstva i smrti. još je važno, barem je naš stav iz kulturne zajednice Izraela u Srbiji, sačuvati sve te uspomene, posebno u okolnostima kada su određene destruktivne političke i društvene ostrašćenosti ponovo u porastu.
UKinSerbia UKinSerbia 16:10 28.01.2015

Re: Сећања из друге руке

Hvala puno što ste podelili ovu izuzetnu priču sa nama.

UKinSerbia
sokodbuba sokodbuba 16:26 28.01.2015

Re: Сећања из друге руке


Taso, divno je što su svi pomenuti ljudi i njihovo stradanje sačuvani u sećanjima tvoje porodice, kao i njihov duh i dela. Ovakva lična porodična sećanja o Jevrejima koji su živeli u svim gradovima i mestima Srbije, trebalo bi da budu sakupljena na jednom mestu, štampana kao knjiga i objavljena u digitalnoj formi.

Evo jedne pesme ''Where can I go'', koju je napisao i pevao Leo Fuld u trenutku kada su posle rata preživeli Jevreji rasuti lutali svetom, kao izbeglice ili raseljeni.

hoochie coochie man hoochie coochie man 18:16 28.01.2015

Re: Сећања из друге руке

Или: Приче које се не заборављају


A ja se pitam što ti se onoliko dopala ona slika iz 1918. koju sam jednom ovde postavio, a na kojoj se vidi natpis (ćirilični,naravno:) Geca Kon.
Sad mi je tek jasno.

Ajd ti lepo nađi tih slika, sroči blog o ovome, pa objavljuj.
Ali požuri :)

tasadebeli tasadebeli 18:45 28.01.2015

Re: Сећања из друге руке

hoochie coochie man

A ja se pitam što ti se onoliko dopala ona slika iz 1918. koju sam jednom ovde postavio, a na kojoj se vidi natpis (ćirilični,naravno:) Geca Kon.



emsiemsi emsiemsi 04:41 30.01.2015

Re: Сећања из друге руке

tasadebeli
Или: Приче које се не заборављају

Мој деда и његов рођени млађи брат (обојица дошли из Ниша као врло млади момци одмах после Првог светског рата) радили су као трговци и магацински радници између два светска рата у издавачком предузећу Геце Кона. Када се родио мој отац, 1926. године, деда је морао да иде на одслужење војног рока, па је стари Кон великодушно примио моју бабу и оца, тада бебу, у стан у партеру у својој кући у Добрачиној 30, код Чукур чесме. Договор је био да баба чисти и одржава зграду, а све време је Кон исплаћивао пуну дедину плату док је он носио униформу.

Баба је као дванаестогодишње сироче такође стигла у Београд из Титела непосредно после Великог рата. Њен отац, мој прадеда, оставио је кости негде у Галицији, на руском фронту, у униформи К унд К монархије, а мајка, моја прабаба, умрла је од шпанске грознице 1918. Седморо сирочади подељено је међу фамилијом по читавој Војводини, а баба је као најстарија упућена у Београд на кројачки занат.

Примила ју је и на занат и на стан Жана Грос која имала кројачки салон и уопште је није одвајала од својих ћерки. Бабу су у комшилуку звали погрдно "Чифуче" јер живи у јеврејској кући иако је Српкиња. Из те куће се баба и удала за мог деду 1925. и била опремљена као најрођенија. Оца су често као малог чувале ћерке Жане Грос као да су му биле рођене тетке...

Пред улазак Немаца у Београд 1941. године, стари Кон је заједно са мојим дедом и деда стрицем у једној великој ниши у зиду (не знам да ли је то било у књижари у Кнез Михајловој или у кући у Добрачиној) зазидао велики број књига за које су претпостављали да би их Немци уништили ако их се дочепају. Била је то чувена библиотека Каријатиде, Фројд, Маркс, Шпенглерова Пропаст запада и многе друге.

И данас размишљам какав је то човек био, стари Кон. Не верујем да није знао шта му се спрема када Немци освоје Београд. Сигурно је знао. И био је довољно имућан да и пре доласка Немаца напусти Југославију са фамилијом. А он је ипак бринуо како ће да сачува књиге за нека наредна поколења. Невероватан човек... Растао сам и био васпитаван у свом детињству на тој причи.

По ослобођењу Београда мој деда је неко време ћутао о тим сакривеним књигама надајући се повратку Конових из ропства. После неког времена је новим властима у ослобођеном Београду испричао за те књиге зазидане у зиду и из тог фонда књига отпочело је своју делатност послератно издавачко предузеће Просвета.

Немци су по уласку у Београд 1941. конфисковали сву имовину Конових, а његову издавачку кућу преименовали у издавачко предузеће Југоисток које је издавало публикације за њихове потребе за време окупације.

Убрзо су и ухапсили читаву породицу Геце Кона. У прво време држали су их затворене у некој врсти затвора у једној од зграда у Македонској улици, а моја баба им је носила храну и пресвлаку. Све док једног дана баби нису рекли да Конови нису више ту и да не долази. Претпостављам да су их депортовали у неки од концентрационих логора. Баба и деда ми рекоше да је од свих Конових, по њиховим каснијим распитивањима и сазнањима, рат преживео само један од зетова, Бата Херцог, који се на почетку рата затекао у Швајцарској и био је ван домашаја Немаца.

Ето, то су приче из мог детињства које никада нећу заборавити и којих се сећам, не само на овај данашњи дан. Често то причам и својим пријатељима и познаницима, али и деци у школи у којој радим када се помене холокауст.

Ово је први пут да сам те приче из мог детињства и записао негде...

Сутра ћу почети да копам по кутијама са старим фотографијама, па ако пронађем неку која би могла да вас занима, јављам се.

Како год ко тумачио --- због овога (и не само овога), Швабе ће за мене, док год сам жив, увек бити --- Швабе.
Milan Karagaća Milan Karagaća 12:41 30.01.2015

Re: Сећања из друге руке

predatortz
Drago mi je, Taso, da si ovo podelio sa nama. Mislim da sve priče iz tog nesrećnog perioda treba da budu ispričane. Svako porodično sećanje, ma kakvo ono bilo. Tako će se razbijati stereotipi i barijere u našim glavama. Ovakve priče, ispričane našoj deci, su najbolja brana od toga da naša deca postanu sledbenici ideologija koje negiraju ili veličaju zlo.

Lepa priča koju nam je ispričao Tasa, o tome treba pričati deci, ali im treba reći i istinu o onima koji su osramotili srpski narod učestvujući direktno i indirektno u likvidaciji Jevreja.
Kad neko pomenu Acu Singera, evo njegovog intervjua
Milan Nedić je za nas Jevreje bio kvisling
Gde, između ostalog, kaže:
„- Za vreme Cvetkovićeve vlasti, prvi put od formiranja Jugoslavije 1918. godine, doneti su zakonski propisi protiv Jevreja. U Službenim novinama od 5. oktobra 1940. godine donete su dve uredbe koje su se odnosile na Jevreje. Prva je bila da im se zabrani obavljanje radnje sa prehrambenim namirnicama, a veliki broj Jevreja bili su trgovci. Druga odluka vlade bila je o takozvanom numerus klaususu, po kome Jevrejima nije dozvoljeno da upisuju srednje škole i fakultete, odnosno samo 0,6 odsto Jevreja u zemlji moglo je to da uradi. Svi ministri Srbi su potpisali tu uredbu - otkriva Singer, dodajući da su za vreme Nedićeve vladavine doneti propisi da se Jevrejima oduzme sva imovina.Nedić je za nas Jevreje bio kvisling, isto kao što su bili i drugi kvislinzi. On je sarađivao sa Nemcima i njegova policija je privodila Jevreje.Činjenicu da su pripadnici jevrejske zajednice bili u nemilosti tokom Nedićeve vlasti potkrepljuje podatkom da je u niškom muzeju zatekao pre mnogo godina dopis u kojem ministar unutrašnjih poslova Nedićeve vlade u septembru 1944. godine kaže da ima saznanja da se u okolini Niša kriju neki Jevreji i da ih treba privesti.
- Dobro se znalo da će onaj ko bude priveden biti i likvidiran - završava svoju priču Singer.- Stalno se ističe da je Nedić spasao Srbe. Malo je poznato da je on uputio pismo nemačkoj komandi u kome traži da se Jevreji, rezervni oficiri bivše jugoslovenske vojske koji su bili u zarobljeništvu, izdvoje iz logora gde su i Srbi da ih ne bi politički „zatrovali“. Takođe je sarađivao sa Ljotićem za vreme okupacije, a Ljotić je bio izrazit nacofil - iznosi Singer argumente protiv Nedićeve rehabilitacije.“


predatortz predatortz 12:48 30.01.2015

Re: Сећања из друге руке


Lepa priča koju nam je ispričao Tasa, o tome treba pričati deci, ali im treba reći i istinu o onima koji su osramotili srpski narod učestvujući direktno i indirektno u likvidaciji Jevreja.


Slažem se, zemljače. Deci treba ispričati sve priče. Da ne bi bili žrtve poluistina, plen muljatorima, ekstremistima levim i desnim. Treba im osvetliti istoriju WWII, ne preskočiti ni Vranić, ni 'Pasja groblja', ni 'leva skretanja', ni Jasenovac, ni zataškavanja, ni slanja omladine da ginu po Sremu bez obuke i iskustva... Sve deci treba ispričati, da bi ih čovek naučio da misle, da ne veruju onima koji se kriju iza velikih ideja.
Milan Karagaća Milan Karagaća 15:02 30.01.2015

Re: Сећања из друге руке

predatortz

Lepa priča koju nam je ispričao Tasa, o tome treba pričati deci, ali im treba reći i istinu o onima koji su osramotili srpski narod učestvujući direktno i indirektno u likvidaciji Jevreja.


Slažem se, zemljače. Deci treba ispričati sve priče. Da ne bi bili žrtve poluistina, plen muljatorima, ekstremistima levim i desnim. Treba im osvetliti istoriju WWII, ne preskočiti ni Vranić, ni 'Pasja groblja', ni 'leva skretanja', ni Jasenovac, ni zataškavanja, ni slanja omladine da ginu po Sremu bez obuke i iskustva... Sve deci treba ispričati, da bi ih čovek naučio da misle, da ne veruju onima koji se kriju iza velikih ideja.


I da ne zaboravim, ne preskočiti ni to da je sramota da partizanska vlast nije uredila kompleks "Staro sajmište".
ni slanja omladine da ginu po Sremu bez obuke i iskustva..

ma naravno i to ako je bilo i u meri u kojoj je bilo ali ni tu nelagati da je sremski fron otvoren samo da bi deeca Šumadije ginula jer ako se pogleda broj poginulih na SF i odakle su nije baš tako.A što se mobilizacije tiče, jbga nisu rado išli ni 1914.godine pa zato neki traže da se zabrani onaj film "S.Georgije ubiva aždahu" a bogami tada je pobijeno mnogo više dezertera nego što ih je uopšte bilo kod slanja na SF.
I mogao je predesnik da na onoj komemoraciji kaže i da se ponosimo kako su Srbi skrivali Jevreje, ima mnogo lepih i potresnih priča, ali i da bude državnik pa da kaže da se zbog nekih i stidimo.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 17:02 30.01.2015

Re: Сећања из друге руке

verovao ili ne, nije Srbija kriva - mi hoćemo ali nam ne daju naši stariji partneri iz EU, mislim, ne UK, nego neki partneri koji su u to doba bili sa druge strane. možda UK ako pomogne?

to je takva bruka, da svaki put pocrvenim kada vidim toranj starog sajmišta.

ako je neko propustio, pre par godina tvb92 je radila dokumentarni film iz dva dela o starom sajmištu:
http://www.b92.net/specijal/sajmiste/video.php
tasadebeli tasadebeli 18:59 30.01.2015

Re: Сећања из друге руке

BebaOdLonchara
verovao ili ne, nije Srbija kriva - mi hoćemo ali nam ne daju naši stariji partneri iz EU, mislim, ne UK, nego neki partneri koji su u to doba bili sa druge strane. možda UK ako pomogne?

to je takva bruka, da svaki put pocrvenim kada vidim toranj starog sajmišta.

ako je neko propustio, pre par godina tvb92 je radila dokumentarni film iz dva dela o starom sajmištu:
http://www.b92.net/specijal/sajmiste/video.php



Јесте, Бебо, сећам се тог филма... Одлично се сећам.

Мене је једино у том филму нервирало што је млади новинар (аутор филма? то не знам) упорно покушавао да наведе саговорнике својим питањима да говоре о искључивој кривици Срба и српског антисемитизма за постојање тог логора. Ваљда је такав налог добио од финансијера филма, шта га знам...

А саговорници тог младог човека, сведоци и преживели тих страхота из Другог светског рата или њихови потомци, углавном Јевреји, упорно су својим одговорима на питања упропашћивали настојања аутора филма да наведе причу на воденицу о искључивој српској кривици за постојање тог логора (тада територија НДХ) о масовном потказивању комшија Јевреја од стране Срба, о броју погубљених по националности... Чак су неки од тих старих људи у филму и отворено рекли у камеру да то није истина што помиње новинар у својим питањима.

И осећао сам се баш бедно док сам гледао тај филм јер сам мислио да иза свега заиста стоје чисте намере да се ода достојна пошта тим невино настрадалим људима.

И баш због таквих бестидних покушаја политизације и манипулације мртвим људима ми ни данас немамо нити музеј, нити долично спомен обележје за то стратиште. Када видим ово што је Срђан написао, постаје ми јасна та манипулација, али ме је свеједно стид... А нисам ни у каквој могућности да учиним нешто по том питању... Сем овако да напишем овде оно што су мени причали или да причам људима око себе...

Могу да причам и о мом рођаку који се оженио на почетку рата Леом која је тада привремено добила име Гордана које је носила до краја рата и тако спасла живот...

И онда када видим такве бестидне покушаје простачког политикантског манипулисања мртвим људима... Ма не осећам се ни бесно, него тужно и постиђено.

И зато свака част на овом покретању изложбе фотографија и приче о заједничком суживоту Јевреја и Срба пре Другог светског рата. Тако се треба борити против тих, тих,... Ма за такве људе не постоји реч у речнику.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 21:28 30.01.2015

Re: Сећања из друге руке

Јесте, Бебо, сећам се тог филма... Одлично се сећам.

ti se, očito, sećaš nekog drugog filma, jer ovaj film je, pre svega - dva filma. u ta dva filma nemaš nikakvog mladog autora/novinara, niko ne postavlja direktna pitanja, već je pisan scenario po kome je snimano. svedoci su pričali o dušegupki koja je svaki dan prolazila centrom beograda a da niko nije znao kakav je to kamion, priča o tome kako su pravljene liste i kako su ih odvozili, ko je ubijan na licu mesta, ko kasnije, ko je išao u koji paviljon logora, o tome kako su gladovali, šta su sanjali, i na kraju, kako su preživeli. takođe, u filmu se naglašava da nisu samo SS jedinice učestvovale u celoj toj organizaciji, već (na iznenađenje mnogih nemaca i austrijanaca), zvanična vojska rećeg rajha, vermaht.

a to što su ih dotadašnji prijatelji ne-jevreji ignorisali što na ulicama što in general, pa možda su se plašili da i njih ne odvedu. šta ja znam, ne bih sudila o ljudima, jer se (na sreću) nikada nisam našla u takvoj situaciji, da znam kako bih ja reagovala. hoću reći, ljudski je plašiti se. i ne sećam se da je iko pomenuo da ih je neko prijavio, ili da su ih srbi masovno cinkarili.

pogledaj film(ove!) još jednom, a da je nedićeva vlada sarađivala sa nemcima nije nikakva tajna, već istorijska činjenica.
tasadebeli tasadebeli 00:03 31.01.2015

Re: Сећања из друге руке

BebaOdLonchara

ti se, očito, sećaš nekog drugog filma, jer ovaj film je, pre svega - dva filma.



Вероватно сам погрешио, овај што сам ја гледао био је, мислим, из једног дела... Али такође Б 92. Тамо на оном линку који си дала не могу да се виде ови филмови о којима ти причаш, па сам ја закључио да је то исто оно што сам и ја гледао.

a da je nedićeva vlada sarađivala sa nemcima nije nikakva tajna, već istorijska činjenica.


Ма то је неоспорно... Поготово полиција када су тражили и откривали Јевреје. А о љотићевцима и да не причамо... Али они нису већина Срба у оно доба да би могао да се подмеће Србима раширени антисемитизам као што је то био случај са овим филмом који сам ја гледао.

Мислим, то би било као када би за све Холанђане рекли да су антисемите због онога што је пријавио Ану Франк и њену породицу. А то никоме не пада на памет.

Зато ми је у оном филму који сам ја гледао засметао тај манипулантско-политикантски приступ... Мада ме није и изненадио, стално гледамо манипулације нечим што би требало да поштујемо - невине жртве.

А страх? Ех, то, моја Бебо, вероватно нико од нас и не зна док се не нађе у тој ситуацији...
Milan Karagaća Milan Karagaća 11:59 31.01.2015

Re: Сећања из друге руке

a da je nedićeva vlada sarađivala sa nemcima nije nikakva tajna, već istorijska činjenica.



Ма то је неоспорно... Поготово полиција када су тражили и откривали Јевреје. А о љотићевцима и да не причамо... Али они нису већина Срба у оно доба да би могао да се подмеће Србима раширени антисемитизам

Meni nije jasno zbog čega je nekima problem da javno kažu o sramnoj ulozi Nedića i njegove vlade.
I u pravu je Putin kada kaže da "pokušaji ponovnog pisanja istorije često skrivaju sopstvenu sramotu, kukavičluk, licemerje i izdaju i služe kao loš izgovor za direktno ili indirektno prećutno pomaganje nacistima."
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 15:00 31.01.2015

Re: Сећања из друге руке

Meni nije jasno zbog čega je nekima problem da javno kažu o sramnoj ulozi Nedića i njegove vlade.
I u pravu je Putin kada kaže da "pokušaji ponovnog pisanja istorije često skrivaju sopstvenu sramotu, kukavičluk, licemerje i izdaju i služe kao loš izgovor za direktno ili indirektno prećutno pomaganje nacistima."

šta bi putinu tek odgovorili nemci i austrijanci (pogotovo) povodom onog skorašnjeg pokušaja prekrajanja činjenica oko početka prvog rata?
milojep milojep 18:52 31.01.2015

Re: Сећања из друге руке

Meni nije jasno zbog čega je nekima problem da javno kažu o sramnoj ulozi Nedića i njegove vlade.


Verovatno zato što drže balans ovim ,pa drugim, lažovima koji prećutkuju komunističke i Titove zločine!
Milan Karagaća Milan Karagaća 23:44 01.02.2015

Re: Сећања из друге руке

milojep
Meni nije jasno zbog čega je nekima problem da javno kažu o sramnoj ulozi Nedića i njegove vlade.


Verovatno zato što drže balans ovim ,pa drugim, lažovima koji prećutkuju komunističke i Titove zločine!

Tačno Milojepe ali neka se počne od početka pa prvo ispriča sve o zločinima Nedićeve vlade, policije i SDS, Ljotićevaca, četnika do kraja rata a onda i o tim "komunističkim zločinima". Koliko znam i koliko sam čitao nisu partizani i pristalice Tita hvatali Jevreje i protivnike okupatora i dovodili ih i predavali Gestapo-u i drugim nemačkim snaga nedo su to upravo radili ovi prvi.
Inače, svi koji prećutkuju bilo koju istinu su lažovi jedino što ti samo jedne tako nazivaš a ne i ove druge.
milojep milojep 00:22 02.02.2015

Re: Сећања из друге руке

Inače, svi koji prećutkuju bilo koju istinu su lažovi jedino što ti samo jedne tako nazivaš a ne i ove druge.


Karagaća, pročitaj ponovo moju rečenicu koju si i sam citirao pa reci da li stoji ova tvoja tvrdnja koju sam pak ja citirao!
vera.nolan2 vera.nolan2 09:55 28.01.2015

srce da ti se kao grašak stisne...

kako reče,naša Jelica...
Juče sam kupila KUCU SECANJA I ZABORAVA ,Filipa Davida i noćas čitala ...:

..."i trebalo bi izmisliti novi jezik kada se razgovara o zlu,jer se ovim našim načinom govora i razmišljanja dubina zla ne može iskazati"

...i hvala blogeru Meju,na poduhvatu "u zadnji čas"...i hvala Tasi na sećanju-
da se ne zaboravi...i nikad ne ponovi...
rade.radumilo rade.radumilo 13:36 28.01.2015

Palo mi na pamet

Da bi se od ovog prikupljenog materijala mogao napraviti web portal koji bi bio nešto između online enciklopedije i online muzeja.
Posetilac sajta bi se mogao kretati istim kao što bi se kretao kroz muzej, mogao bi pogledati fotografije i pročitati priče koje idu uz te fotografije. Pregledati dokumentaciju itd.

Takve stvari ne treba da budu zatrpane po arhivama, u bilo kom formatu, za čiju adresu znaju isključivo oni koji rade neko istraživanje na tu temu.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 15:50 28.01.2015

Re: Palo mi na pamet

постоји цео програм музеја али немамо, као што рекох, зелено. наравно да би музеј био XXI-oвековни, с мултимедија дисплејем и све што уз то иде.
westvleteren westvleteren 16:39 28.01.2015

Re: Palo mi na pamet

али немамо, као што рекох, зелено


Moze li malo vise detalja?
Ko to i kako brani da se napravi muzej?
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 17:12 28.01.2015

Re: Palo mi na pamet

stariji partneri. ne može više detalja, na žalost, iza kulisa da.
hajkula1 hajkula1 19:24 28.01.2015

Re: Palo mi na pamet

westvleteren
али немамо, као што рекох, зелено


Moze li malo vise detalja?
Ko to i kako brani da se napravi muzej?



Srki je gore odgovorio milisavu pa pročitaj
rade.radumilo rade.radumilo 10:28 30.01.2015

Re: Palo mi na pamet

XXI-oвековни, с мултимедија дисплејем и све што уз то иде


Više sam mislio da se prikupljeni materijal postavi online u formi portala kroz koji bi se moglo navigirati, kao kroz svojevrsni virtuelni muzej. Time bi prikupljena i digitalizovana arhiva bila, em svima dostupna, em bekapovana.
milojep milojep 14:34 28.01.2015

Revizionizam

Znam da nije mesto za politiku ali sa te strane i ne želim da komentarišem. Nerviraju me laži. Eno na komemoraciji povodom holokausta poljski predsednik kaže kako su Aušvic oslobodili Ukrajinci a kamera fokusira Porošenka!
predsednika države gde se nacizam ponovo probudio.
Molim Jevreje da prvi skrenu pažnju na takve manipulacije istinom !
ivana23 ivana23 15:09 28.01.2015

Re: Revizionizam

milojep
Znam da nije mesto za politiku ali sa te strane i ne želim da komentarišem. Nerviraju me laži. Eno na komemoraciji povodom holokausta poljski predsednik kaže kako su Aušvic oslobodili Ukrajinci a kamera fokusira Porošenka!
predsednika države gde se nacizam ponovo probudio.
Molim Jevreje da prvi skrenu pažnju na takve manipulacije istinom !


Aca Singer: Ne mogu da verujem da Rusija neće biti pozvana na obeležavanje oslobođenja logora u Poljskoj, a Crvena armija ga je oslobodila

Aca Singer, devedesetdvogodišnji penzioner... dugogodišnji predsednik Saveza jevrejskih opština Jugoslavije i Srbije, u Aušvicu je izgubio 60 članova porodice.


Aca Singer u svom domu

Preživeli iz Aušvica protiv politizacije genocida - ceo tekst

Edit: http://www.politika.rs/rubrike/Svet/Negiranje-ruske-uloge-u-Drugom-svetskom-ratu.lt.html
milojep milojep 15:35 28.01.2015

Re: Revizionizam

Obrisano zbog kaljanja ugleda filozofa i humaniste Bernar Anri Levija.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 15:48 28.01.2015

Re: Revizionizam

sećam se pokojnog Enrika Josifa i njegove ljubavi prema Srbima ali avaj kada kolo vode mediokriteti tipa Levija i sličnih.


у, ако није кик ес као Рико, онда ништа. има медиокре екипе, наравно, а има и сјајне нове генерације, баш као и Србија у целини, тако је и са нашом заједницом - између генијалности и безличности. тако да, без секиранције и масних емоција, све ће бити у реду.
UKinSerbia UKinSerbia 16:07 28.01.2015

Re: Revizionizam

Molimo vas da u komentarima ne iznosite uvredljive kvalifikacije o pojedincima, da ne skrećete temu i ne trolujete.

Hvala na razumevanju.

UKinSerbia
hajkula1 hajkula1 11:03 29.01.2015

Re: Revizionizam

Srđan Fuchs

у, ако није кик ес као Рико, онда ништа. има медиокре екипе, наравно, а има и сјајне нове генерације, баш као и Србија у целини, тако је и са нашом заједницом - између генијалности и безличности.


Безличност, јоуасс. Кад хоћеш, баш изабереш прави појам.
Мало их је као ти


Да ли си помињао ову књигу ?

http://joz.rs/pravednici/Pravednici_WEB.pdf



predatortz predatortz 14:02 29.01.2015

Nacizam je živ

Ne samo da je živ, nego je u velikom zamahu, jača...
Merkelova pre neki dan lepo priča o Aušvicu. Međutim, Nemačka je pokrovitelj mnogim neonacističkim režimima, od Baltika, preko Ukrajine, do Hrvatske i Kosova.
Evropa je opet pasivna, jedino Grci malo dižu prašinu oko toga.
apacherosepeacock apacherosepeacock 14:51 29.01.2015

Re: Nacizam je živ

predatortz
Ne samo da je živ, nego je u velikom zamahu, jača...
Merkelova pre neki dan lepo priča o Aušvicu. Međutim, nemačka je pokrovitelj mnogim neonacističkim režimima, od Baltika, Preko ukrajine, do Hrvatske i Kosova.
Evropa je opet pasivna, jedino Grci malo dižu prašinu oko toga.


Da. Uskoro cemo cuti i da su Ausvic napravili Rusi a oslobadjali ga saveznici sa sve nacistima i njihovim podrepasima.

A gde su Jevreji da reaguju na onu kenjazu (i prekrajanje istorije) Poljaka (i ne samo njih)?
mlinarslavko mlinarslavko 14:28 31.01.2015

Muzej

2006.godine sam na Visoj politehnickoj skoli dobio od profesorke psihologije temu za pismeni sastav o ucenju Eriha Froma, uputila me je i na Jevrejsku opstinu Beograd da prikupim odredjene podatke. Otisao sam i posle preuzetih podataka, gospodin koji mi je pomogao, rekao mi je da u istoj zgradi radi Jevrejski istorijski muzej, ako zelim mogu da pogledam. Gledao sam razne predmete, objasnjenja, zatim, u jednom delu je postavka vezana za drugi svetski rat, plakati iz tog vremena gde se pozivaju Jevreji, da se prijave, ako se ne prijave sledi streljanje, drugi strasni plakati i razni predmeti iz tog perioda. Izadjem na ulicu Kralja Petra, odjedanput primetim gradsku vrevu koja mi je pre toga bila neprimetna, vratim se kuci u Kovin, od autobuske do kuce, pomislim kako su na kucama pored kojih prolazim nekada bili zalepljeni oni plakati koje sam video u muzeju.
Ivana Knežević Ivana Knežević 17:48 01.02.2015

Pamtimo

Hvala UKinSerbia za ovaj post, hvala narocito tasi na tako vaznoj prici, sacuvanoj i postovanoj u njegovoj porodici.

Da, nemoguce je pronaci reci.
U mojoj intimnoj sferi - svest ma kako limitirana o tome sta se desavalao tokom tog rata, koju sam kako-tako sklopila u tinejdzerskim godinama, me je posekla duboko za jedan mladi zivot, i taj rez nikada nije zacelio. Sve sto sam naucila o svetu, procitala, videla od tada, uprkos lepim pricama kojih obiluje uvek, nista me nije prevelo na drugu stranu, onu na kojoj je svet slobodan od ovog zla. Mi smo njime obelezeni za sva vremena.
Za mene je odnos prema toj istoriji merilo svakoga, od pojedinca do drzave.

Respekt ljudima koji se trude da svoje zivote zive kao pristojne osobe, postujuci sebe i druge.
tasadebeli tasadebeli 18:47 01.02.2015

Re: Pamtimo

mlinarslavko

odjedanput primetim gradsku vrevu koja mi je pre toga bila neprimetna, vratim se kuci u Kovin, od autobuske do kuce, pomislim kako su na kucama pored kojih prolazim nekada bili zalepljeni oni plakati koje sam video u muzeju.



Застрашујућа помисао... И ја понеки пут помислим, у неком дивном београдском априлском сунчаном дану када су баште кафића пуне људи, како је ето баш поред те баште хотела Москва за време Другог светског рата пролазило оно возило душегупка које је превозило и убијало људе на путу од Старог сајмишта до Топовских шупа. А у исто то време исто тако неки људи у тој башти испијали су своју кафу потпуно несвесни велике драме живота и смрти која се одвија на десетак метара од њих.

Зато је Ивана у праву када каже

Ivana Knežević

Za mene je odnos prema toj istoriji merilo svakoga, od pojedinca do drzave.

Respekt ljudima koji se trude da svoje zivote zive kao pristojne osobe, postujuci sebe i druge.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana