Čovek za vezu u Tokiju bio je Majk Kogan.
Omanji energični Amerikanac koji već duže vreme živi u Tokiju je predstavnik K1 i Prajd federacija za Ameriku. Kaže da pomen njegovog prezimena kod Japanaca je neretko izazivao osmehe jer na japanskom reč kogan znači "mudo". Znači da nas u Japanu ipak cene jer nas neko mudo sačekalo na aerodromu. Interesantan, ćelavi lik nam je u par minuta ispričao više nego neki ljudi za dve godine. Od njega smo saznali i da je kimbo veoma popularan u zamlji izlazećeg sunca
"Sad će mali žuti motherfuckers da otkinu kad vide Kimba!"
Čini mi se da bi naš domaćin oboleo da u svakoj rečenici ne izgovori "motherfucker"...
U Novogosišnjem raspoliženju prenosim deo svog teksta objavljenog u prazničnom dvobroju Playboy-a:
...Ajs Majk je zaključio da je vreme da se sklonimo sa ulice. Ušli smo u prvi striptiz klub. Ono što se u Japanu naziva elitni striptiz klub je stan od stotinjak kvadrata na trećem spratu zgrade. Znam da zbog prenaseljensti ostrvlja Japanci stanuju u minijaturnim stanovima ali nisam ocekivao da elitni klub može da bude smešten na tako malom prostoru. Nemam objašnjenje zašto ali osetio sam potrebu da se napijem.
Dok sedamo u skučeni separe mali Motherfucker na tečnom japanskom naručuje saki za sve nas. Ja nakon prve ture prelazim na svoju omiljenu holandsko-meksičku kombinaciju "smrt u diskoteci" u sastavu hajneken i tekila.
Nakon prvog pića bivamo opkoljeni snagama ujedinjenih nacija. Sastav zabavljačica je izuzetno šaren. Igračica su iz Nemačke, Rusije, naravno Tajlanda, Rumunije, Amerike i , gle čuda, par Japanki. Ja sam iskulirao Rumunku ubeđenu da sam spremio barem 500 dolara za nju. Majk i Motherfucking Majk su ćaskali sa ruskinjama a Kimbu se nekako najviše dopala lokalna penjačica na šipki sa tetoviranim facama muških predaka pet generacija u nazad. Ne časeći časa moj tamnoputi klijent je počeo da se igra neiscrtanim delovima tela bebifejs prodavačice zadovoljstva. Kao pakman, sa zlatnim zubima, poznati borac za sopstvena zadovoljstva je grickao... Pa baš da ne ispričam sve. Ipak sam ja telohranitelj i postoji kodeks o čuvanju tajne... Dok me ne isplate.
Ćelavi belac u vijetnamki razapetoj na ogroman mišićavi skelet, bradati crnac zlatnih zuba sa upadljivom ogrlicom i dva omanja pripadnika fejsbuk grupe "nosim garderobu svog ćaleta" su svakako izazvali paznju osoblja.
Kako je veče odmicalo ja sam sve teže kotrolisao neispavanost pomešanu sa tekila-hajneken sredstvom za ometanje koordinacije i govora. Mada mi se čini da nisam mogao ni najbolje da razumem šta je pričao saki and saki trio. Kažu da japanski vino udara po centru za govor.
Dobro, priznajem da sam se možda napio ali smatram da to nije bilo toliko primetno. Barem nisam bio najgori. Ajs Majk se neprestano smejao a mali "Motherfucker" Majk Kogan je povraćao baš na točak taksija koji treba da nas vozi. Kimbo, sa dve striptizete, sa čudnim poremećajem ravnoteže, sa zlatnim zubima na ON, "samostalno" je ušao u jednini mercedes taksi u Japanu a nas trojica smo išli nekom tojotom koja mnogo podseća na ladu specijal. Majk i Majk su seli pozadi a ja, kao krupniji, napred. Moram da priznam da mi je promakla činjenica da se u Japanu vozi suprutnom stranom. Jasno mi je bilo samo da je vozač pijan i da je seo sa pogrešne, desne, strane. Sramota. Pijan da vozi taksi. Ne zna ni gde treba da sedne, ko zna kako će da nađe onaj naš hotel, kako se beše zvaše. Sedeo sam na prednjem levom sedištu polako se isključujući iz konverzacije sa Majki end Majki tandemom... Nešto su pričali kako su podmitili Taysona da se ne pojavi na nekom meču kao... jebem li ga šta. Tu sam vec poceo da sparingujem sa Tajsonom, da se borim sa do zuba naoružnim samurajima koristeći samo katanu. Onda sam vozio auto pun striptizeta namerno ulazeći malo oštrije u krivinu. Kad iznenada horor. Predamnom autobus a mog volana nigde. Kočim s obe noge a rukama radim pokrete slične psu koji otkopava kost. A volana nigde.
Gde sam? Gde mi je volan?
"Milan je nešto gadno sanjao."
"Ha, ha, ha... Vidi ga kako sparinguje motherfucker. Veliki Bosanac se bori sa šoferšajbnom."
Počinjem da kapiram da nisam u problemu kao što mi se učinilo. Nisam vozio ja već neko drugi, pa nema ni potrebe ja da vodim računa o volanu. A i nema veze što ne znam gde sam.
"Ljudi oduzeo sam se od straha. Probudilo me naglo kočenje pa sam utripovao da sam se uspavao za volanom."
"A volana nigde, motherfucker."
Tako sam zapamtio za ceo život da je u Japanu volan sa pogrešne strane motherfucker.
U onom sparingu sa šoferšajbnom u taksiju, probajući da stegnem špansku kragnu nepostoječem upravljaču, nekako sam istresao foto aparat iz džepa a to mi nije bio glavni problem.
"Milan where is Kimbo?"
"Motherfucker!" Promrmljao sam sebi u bradu.
Jebote, stvarno. Gde je Kimbo? Izgubio sam crnca od 120 kila u sred Tokija za manje od 24 sata...
Izvor: Playboy Serbia (januar 2010)
Autor: Milan Strongmn Jovanović