- 25.11. - 10.12. 16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama -
"16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama" je svetska kampanja. Počinje 25. novembra Medunarodnim danom borbe protiv nasilja nad ženama i završava 10. decembra Medunarodnim danom ljudskih prava. U kampanji učestvuje i UNIFEM, a promoterka je glumica Nicole Kidman. Evropske zemlje učestvuju zajedničkim kampanjama Saveta Evrope, a posebni izveštaji o nasilju koje daje SE tiču se svih zemalja članica, parlamenata i vlada u borbi "zajedno protiv nasilja" .
Kampanja "16 dana" obuhvata cetiri važna medunarodna datuma:
25. novembar su Ujedinjene Nacije 1999.godine proglasile Medunarodnim danom borbe protiv nasilja nad ženama, u znak sećanja na sestre Mirabel.
Ko su bile sestre Mirabel?
Sestre Patria, Minerva, Maria Teresa i Dede rodene su u Dominikanskoj republici. Pod "tajnim" imenom "Las Mariposas" (Leptiri) bile su političke aktivistkinje i postale vidljivi simbol otpora diktatorskom režimu Trujilla. Zbog svog političkog rada i borbe za jednakost, demokratiju i pravdu hapšene su više puta zajedno sa svojim muževima. 25. novembra 1960. Minervu, Patriu i Mariu Teresu likvidirala je Trujillova tajna policija dok su vođene u posetu muževima u zatvoru u Puerto Platu. Sve tri sestre su zadavljene, a tela su pronadena polomljenih kostiju. Vesti o njihovom ubistvu šokirale su i razbesnele javnost, ne samo u Dominikanskoj republici. Brutalna likvidacija sestara Mirabel bio je jedan od dogadaja koji je doprineo zamahu pokreta protiv diktature.
Kada sam, pre mnogo godina, prvi put čitala o sestrama Mirabel (Mirabal) i njihovoj političkoj grupi koju su nazvale "Las Mariposas", prvo što mi je palo na pamet bilo je "o, kakvo lepo prezime! i kakvo tačno ime za njihove ideje". Nežnost i krhkost leptira kao kontrapunkt zlu i strahotama.
O sestrama Mirabel snimljen je i film "In The Time Of Butterflies"
Sklopom potpune slučajnosti, detaljna priča o sestrama Mirabel mi se vremenski poklopila sa pričama Judite Šalgo "Trag kočenja", a kasnije njenim romanom "Put u Birobidžan", knjigom (nedovršenom?) o "pisanju kao potrebi za pravdom", koja uz njenu rečenicu "Preći ću iz svog života u svoj roman" predstavlja i svojevrsnu posvetu onima koji nisu dobili pravo na normalan život ili im je život prerano uzet i mora se "produžiti" pisanjem o njima.
Pisanje o utopiji Birobidžana Judite Šalgo, (o utopiji o kojoj Krian Kumar kaže: "Živeti u svetu koji ne može postojati, ali u kojem čovek često želi da bude: to je doslovno značenje utopije.U tom smislu, utopija deli svojstvo sna. Poricati to, znači prenebregnuti najznačajniji izvor njene privlačnosti. Ali, kada bi to bilo sve, kada utopija ne bi bila ništa drugo do budno sanjanje, naše interesovanje za nju bilo bi samo prolazno....ali - nije"), tom mi se slučajnošću zauvek povezalo sa sestrama Mirabel.
Potrebno je da neki ljudi potpuno pređu u svoj san da bi mi ostali bili uvereni da je neke snove moguće pretvoriti u realnost.
Ni na jednoj drugoj temi, osim borbe protiv nasilja, tako često ne čujem "To ti je čista utopija! Nema šanse da se ukloni nasilje iz ljudskog društva, bilo ono prema ženama, deci, muškarcima, ili bilo kome drugom...Nasilje je neodvojivo od ljudi..."
Možda nasilje ne možemo potpuno ukloniti iz sopstvenog okruženja, ali ga sigurno možemo - smanjiti.Leptirov san sestara Mirabel može postati java bar za neke žene i muškarce, bar za neku buduću decu.I za sve više njih.
1. decembar, Svetski dan borbe protiv HIV/AIDS
Borba protiv (za sada) neizlečive bolesti je kampanja ne samo za pružanje pravih informacija svima o njoj, već pre svega za promociju nenasilja prema obolelima od strane drugih članova zajednice, borba za njihova ljudska prava, jer su strah od "zaraze" prečesto temelj za duboke predrasude, izolaciju i šikaniranje obolelih. JAZAS je jedna od nevladinih organizacija u Srbiji koja se već godinama bavi temom HIV/AIDS, informiše javnost i vrši pritisak na institucije da se ovim problemom ozbiljno i strateški bave.
6. decembar, godišnjica Montrealskog masakra
Secanje na dana kada je 25-godišnjak, Marc Lepine, naoružan poluautomatom i noževima ubio 14 žena i ranio trinaest ljudi (devet žena i cetiri muškarca), na kanadskom univerzitetu u Montrealu, izvikujuci "Žene su krive...", a zatim izvršio samoubistvo. Marc Lepine je verovao da su studentkinje krive što nije primljen na mašinski smer Univerziteta. Ostavio je pismo u kojem objašnjava svoju mržnju prema ženama (feministkinjama) s listom 19 prominentnih žena prema kojima je gajio narocitu mržnju.
Kanada ima kampanju "Bele trake" kojom promoviše nenasilje i zajedničku borbu žena i muškaraca za smanjenje nasilja u društvu.
10. decembar, Medunarodni dan ljudskih prava
10. decembra 1948. vlade su, pri osnivanju Ujedinjenih nacija kakve danaas poznajemo, priznale ljudska prava svih na "život, slobodu i sigurnost...bez ikakvih razlika", prilikom potpisivanja Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima.
Šta može svako od nas učiniti u ovim danima? Šta se uopšte može učiniti protiv nasilja za samo 16 dana godišnje?
Mnogo toga.
Možemo pogledati oko sebe i "ugledati" žrtvu nasilja.Možemo joj/mu pomoći, ako hoćemo.
Možemo naučiti da nikada nasilnik ne prekida nasilje, UVEK to čini žrtva i potrebna joj je pomoć da bi beskonačan, zli krug nasilja bio prekinut.
Možemo se setiti da nasilje nije samo fizičko, da ima "hiljadu zlih lica" koja često i ne prepoznajemo kao nasilje, kao zlo zbog i od kojeg ljudi pate. Omalovažavanje, ponižavanje, uvrede, diskvalifikacije, zločesto spletkarenje, šikaniranje, verbalno "poništavanje" bilo kog drugog ljudskog bića,....sve je to deo preduge liste koja daje beskonačan spisak nasilnog ponašanja ljudi jednih prema drugima.
Možemo iščitati istraživanja o tome da su svi nasilnici u suštini - kukavice, da demonstracijom nasilničkog, agresivnog ponašanja skrivaju svoje ogromne, bolesne strahove od sebe i drugih.
Možemo utvrditi da je lista "opravdanja" za nasilje - poptuno prazna. Mogu se ispisivati objašnjenja, ali opravdanja - nikada.
Možemo se zapitati "da li je stvarno trebalo da udarimo sopstveno dete, da budemo grubi prema njoj/njemu" i setiti se da decu tučemo samo i samo zato što smo veći i jači od njih i da je fizička snaga uvek razlog fizičkog nasilja. Od batina i grubosti deca neće ništa dobro naučiti, osim da se boje onih koji ih tuku i vređaju.
Možemo razna dobra učiniti za 16 dana, 16 minuta, 16 sekundi....ako hoćemo.
Danas je subota, dobar dan za odluku da se u sopstvenom okruženju, sopstvenom odlukom učini nešto da se neko nasilje bar malo smanji...
Ako ništa drugo, može da se smanji "nasilje namernog zanemarivanja", da se pozove neko koga davno niste čuli samo radi pitanja "kako si?"
16 ziliona dobrih stvari se danas mogu dogoditi u ime dokaza da su utopije nenasilja među ljudima san koji možemo živeti u stvarnosti.
Ako hoćemo. Hoćemo li?