Društvo| Život

Paganske priče o današnjem danu

gordanac RSS / 06.01.2011. u 11:21

1111badnji.jpgBadnji je dan, badnje veče pred Božić.

Legende o Božićnim običajima, mitovi o razlozima sečenja badnjaka (hrast cer čije žućkasto, suvo lišće ostaje na granama i prelep je prizor kad je šuma pod snegom), njegovo unošenje u kuće ili paljenje, ritualno, priče su koje žive od davnih dana do danas.

O badnjaku se mogu naći razni podaci:

Badnjak kod Srba
Badnjak se seče pre izlaska sunca. Domaćin sa sinovima ili unucima (obavezno neko mlad) ide u šumu da seče badnjak. Skoro uvek je u pitanju mladi hrast ili cer (veoma retko, ako je takav predeo, jela ili bor). Bira se mlado i pravo stablo, veličine tolike da ga domaćin na ramenu može doneti kući. Pre nego što ga poseče, domaćin mu se obraća "Dobro jutro badnjače i čestit ti Božić". On predstavlja živu osobu i domaćin mu se tako i obraća. U nekim krajevima domaćin prvo prinosi darove badnjaku, vino ili med, pa potom pristupa seči. Prvi udar sekirom je sa istoka. Badnjak treba iseći iz tri puta. Ponegde se treći udarac zadaje sa zapada da bi badnjak pao ka istoku i dočekuje se na rame. Negde se pak pušta da padne nepresečen u potpunosti. Tada se lomljenjem, uvrtanjem i sukanjem odvoji od korena a taj lomljeni deo se zove brada. Iver koji izleće od badnjaka ima posebno značenje. Ponegde pokušavaju da ga hvataju u vazduhu dok izleće. Iver se koristi u mnoge svrhe. Ponegde ga stavljaju među karlice "da bi kajmak bio debeo kao iver" ili među košnice da budu zaštićene od zla ili u vodu koju potom smatraju lekovitom.



Badnjak preko dana stoji napolju (ponegde ga oblače u košulje), a uveče, pred večeru, images?q=tbn:ANd9GcRhn2jfD104WkI5Rtxa8t8IWIxCsldlYVCMUz5boza0z_NhMBUe8Aunosi se u kuću uz ritual. Kada ga domaćin unosi u kuću, zajedno sa slamom, domaćica ga posipa žitom, a domaćin ga stavlja uz ognjište.

Badnjak se prvo celiva i maže medom. Potom se pali i pristupa se "džaranju". To je običaj čačkanja i raspaljivanja plamena koji je kod hrasta karakterističan po iskrama koje iskaču iz plamena.
Kada se za badnjak ide organizovano, ispred sela, tada se prangijama i puškama oglasi odlazak u šumu, izabere u šumi hrast koji se prethodno osvešta i zalije vinom i medom. Pored čeza ili kočija momci jašu neosedlane konje i čine veliku veselu povorku koja glasno objavljuje svoj odlazak po badnjak.


images?q=tbn:ANd9GcSTtdPfi0ezpWMFQAM5sdYjOvduf_i000_N2xtZt22ZUkw1mpb8tg

Badnjak kod drugih naroda

images?q=tbn:ANd9GcStFhdHvtZCRU031LAaZ9AZZLl0dPbfUzmzCM9zgDwc4LohcxvJOQIako se misli da je kult badnjaka autentično srpski, on je raširen svuda po Evropi. Više autora tvrdi da je poznato da su Kelti palili hrast kao deo kulta čekanja sledećeg leta. Od njih je to ostalo prisutno dugo na britanskim ostrvima a poznato je među mnogim evropskim narodima.
Srbi i Rusini lože badnjak. Rusi i Bugari lože jelku, a nekada su ložili hrast (Bugari su ga zvali bdnik). U Vojvodini još i Bunjevci unose badnjak u kuću.

Francuzi kao badnjak lože trešnjino drvo, a Belgijanci imaju badnjak u obliku stilizovanog kolača prelivenog kremom.


Paganska simbolika Badnjaka
 

Prema Čajkanoviću badnjak predstavlja božanstvo svoje vrste koje se spaljuje da bi images?q=tbn:ANd9GcRDZ9DGpzpOOmY4ZluLmU5UT49WRRsBPwn81x9h3W6xHDwoSmJpNAponovo oživelo. Prema Drobnjakoviću, on je bitan momenat što se pri Badnjoj večeri prizivaju "domaći pokojnici" što govori o vezi sa kultom pokojnika. Pogotovo što je trpeza posna, služi se na slami i ne posprema se tri dana već samo dodaje. Drugi pak naglašavaju posebnu ulogu badnjaka kao neke vrste zaštitnika ognjišta.

U svakom slučaju, badnjak je povezan sa sunčevim ciklusom i predstavlja deo poštovanja sunca. Spaljivanjem hrasta (svetog drveta) se iz vatre rađalo novo sunce i zato je proslavljano u krugu ognjišta.

Mišljenja o poreklu

Ruski naučnik Taporov tvrdi da je deo istoga mitološkog niza starogrčki Piton, drevnoindijski Ahi Budhna i srpski badnjak. Badnjak u ovom nizu predstavlja borbu protiv uništenja jer je grozomorni Piton (podzemlje, mrak) pretio da uništi čitav svet dok ga nije Apolon (Sunce) uništio. U indijskom spevu "Rgvedi" se spominje Ahi Budhna (zmija dubine) gde je vedsko "ahi" u vezi sa starogrčkim "ehis" - zmija i staroslovenskim "ož" - aždaja. Vedsko "budhn" ima parnjaka u starogermanskom "bodam", nemačkom "boden", a kod starih slovena reč "dubhn" označava isto - dubinu.


images?q=tbn:ANd9GcT-mpzDLDiS6Q2V4VPUjeA5Zl52RMIyudWRi6RMgdvYilhq1l7zHwPrema ovom tumačenju koren badnjaka je u donjem, mračnom svetu, a spaljivanjem se priziva i pripomaže Suncu da pobedi svog večnog neprijatelja - mrak.

Koliko god duboko u prošlost išli, naići ćemo na bar neku sličnost, na bar neku vezu, na bar neki ritual toliko sličan našim današnjim ritualima da nam i ne trebaju sasvim pouzdani i tačni dokazi o "istom" koje smo, kolektivnim znanjem i sećanjem "dovukli" do današnjih dana.
 
Dragoslav Srejović ima zanimljivu knjigu koja Božić i Badnje veče, njihove rituale dovode u vezu sa - jelenom, kao jednim od najznačajnih simbola koji se protezao kroz "Panteon slovenskih bogova" taman toliko koliko i kroz hrišćanstvo, vekovima kasnije.

Iz dubina vremena, današnji i sutrašnji praznik izgleda kao jedan od onih - oduvek slavljenih, sve do svojih današnjih hrišćanskih dana. 
 
Već priličan broj vekova, Badnji Dan (kao i ostali ritualni dani) ima dva datuma - jedan po Gregorijanskom, a drugi po Julijanskom kalendaru, odnosno 24.12. i 06.01. , pri čemu Gregorijanski prati opšteusvojen "planetarni" kalendar (mada se, uz poštovanje tog kalendara, vreme kalendarski drugačije meri kod Jevreja, u Islamskom svetu, kod Kineza i verovatno još na priličnom broju mesta po ovoj našoj šašavoj planeti - mi smo vrsta koja ne može da se dogovori o istovetnom merenju vremena, a s obzirom na to -  imamo ustvari razna čudesna dostignuća, ali se oko merenja vremena još uvek sporim, pa je tako i današnji dan datumski "udvojen", dvostruk kod "gregorijanaca" i "julijanaca". )

Čudo života još jednom.
 
5268147121_9c8ec2e8b3_b-1.jpg
 


Komentari (237)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

spadalo92 spadalo92 19:15 08.01.2011

Re: : : Srećan Božić

gordanac
spadalo92
Eh, da je ona iz Nova Sada (kao što nije) ne bi so tim imala problema
voila:

Sotim se piše zajedno. Bar se tako izgovara kol'ko ja poznajem lalinsku gramatiku.

Potpuno ispravna opaska, zahvaljujem na ukazivanju na grešku!
Reči su inače iz dijaloga ovog tipa:
- A sočim ćeš...
- Pa, sotim ću...
(ima i forma "sučim", pa kao odgovor može i "sutim" i "sotim" )

Jedna od reči koja se (uz razne ostale i druKče)) može naći u knjizi za Panonce - početnike "Teraj kera, lutko moja bela"



Dopunjeno izdanje „Vojvođanskog rečnika”

"Malo je danas vrednih i kvalitetnih naslova čija izdanja izdavači ponavljaju na zahtev čitalaca. Jedan od takvih je “Teraj kera lutko moja bela- vojvođanski rečnik” Sonje Bajandićeve Jovanović.

Juče je direktor DOO “Dnevnika- novine i časopisi” Milan Nešić sa autorkom potpisao ugovor o trećem, dopunjenom izdanju, koje će se pojaviti već tokom januara nove godine, sa blizu tri stotine novih termina.
Vojvođanski rečnik je namenjen panoncima-početnicima, a takvih uvek ima, kaže Sonja Bajandićeva Jovanović, novinarka i spisateljica. Ona je sabrala oko tri hiljade lokalizama i davala im zabavna, a ne stručna tumačenja. Osnovni kvalitet knjige “Teraj kera lutko moja bela”je to što u dobroj meri čuva od zaborava život i običaje stare Vojvodine.
- Ospravljajući i dopravljajući napisano, zapazila sam da je veliki broj reči i izraza ilustrovan stihovima bećaraca i šalajki, objasnila je autorka. Zato mi se učinilo najlogičnijim da naslov potražim upravo tu, u vojvođanskim narodnim pesmama.
U predgovoru prvom izdanju iz 1999. godine, Milutin Ž. Pavlov je ovu knjigu nazvao rečnikom lingvalnog veza panonske firange. ""

Ja bih jedan trol. Pa mogu i ja jednom, vala! Dakle, pišeš veoma zanimljive postove. Onako, baš lepo, "čovečanski", hehe! Zadovoljstvo je čitati ih. Ali kad sedneš na predsedničko mesto u Skupštini, postaješ potpuno drugačija osoba. Ja mislim da te oni poslanici koje tako lepo muštraš, noću sanjaju kako govoriš: "Poslovnik nije povređen". Da se razumemo, nisam ja ni za ni protiv, naprotiv... hm... Ali bre, k'o da gledam Doktor Džekil i mister Hajd.
Goran Vučković Goran Vučković 20:08 08.01.2011

Re: : : Srećan Božić

Da se razumemo, nisam ja ni za ni protiv, naprotiv... hm... Ali bre, k'o da gledam Doktor Džekil i mister Hajd.

Zabava je zabava a bizniso je bizniso
gordanac gordanac 20:11 08.01.2011

: : : Srećan Božić

spadalo92:
Ja bih jedan trol. Pa mogu i ja jednom, vala! Dakle, pišeš veoma zanimljive postove. Onako, baš lepo, "čovečanski", hehe! Zadovoljstvo je čitati ih. Ali kad sedneš na predsedničko mesto u Skupštini, postaješ potpuno drugačija osoba. Ja mislim da te oni poslanici koje tako lepo muštraš, noću sanjaju kako govoriš: "Poslovnik nije povređen". Da se razumemo, nisam ja ni za ni protiv, naprotiv... hm... Ali bre, k'o da gledam Doktor Džekil i mister Hajd.

:))))
Jedan troll?
Može!
(za ovde ili za poneti? )

Ne verujem da me iko sanja, a "red je red i sve po zakonu...", ili "pos`o je pos`o", sve negde piše kako treba da se radi i - to je to.
Ako ti izgleda kao "Dr Jekyll and Mr Hyde" to bi značilo da bar jednu od stvari koje radim - radim dobro (valjda je jedan od njih dobrica, a drugi zlica), a bilo bi mi drago da se ta ocena odnosi na skupštinski posao.

spadalo92 spadalo92 20:50 08.01.2011

Re: : : : Srećan Božić

gordanac
spadalo92:
Ja bih jedan trol. Pa mogu i ja jednom, vala! Dakle, pišeš veoma zanimljive postove. Onako, baš lepo, "čovečanski", hehe! Zadovoljstvo je čitati ih. Ali kad sedneš na predsedničko mesto u Skupštini, postaješ potpuno drugačija osoba. Ja mislim da te oni poslanici koje tako lepo muštraš, noću sanjaju kako govoriš: "Poslovnik nije povređen". Da se razumemo, nisam ja ni za ni protiv, naprotiv... hm... Ali bre, k'o da gledam Doktor Džekil i mister Hajd.

:))))
Jedan troll?
Može!
(za ovde ili za poneti? )

Ne verujem da me iko sanja, a "red je red i sve po zakonu...", ili "pos`o je pos`o", sve negde piše kako treba da se radi i - to je to.
Ako ti izgleda kao "Dr Jekyll and Mr Hyde" to bi značilo da bar jednu od stvari koje radim - radim dobro (valjda je jedan od njih dobrica, a drugi zlica), a bilo bi mi drago da se ta ocena odnosi na skupštinski posao.


Ma radiš ti oba posla super. Ja sam inače žestoki legalista. K'o da sam član DSS-e (majke mi, nisam!), hihihi! Sve po zakonu, pa kud puklo. Inače, nisam baš srećno odabrao primer. Da si kao "Dr Jekyll and Mr Hyde" značilo bi da si dvostruka ličnost, šizofreničarka, što naravno nije tačno.
gordanac gordanac 21:11 08.01.2011

: : : : Srećan Božić

spadalo92
gordanac
spadalo92:
Ja bih jedan trol. Pa mogu i ja jednom, vala! Dakle, pišeš veoma zanimljive postove. Onako, baš lepo, "čovečanski", hehe! Zadovoljstvo je čitati ih. Ali kad sedneš na predsedničko mesto u Skupštini, postaješ potpuno drugačija osoba. Ja mislim da te oni poslanici koje tako lepo muštraš, noću sanjaju kako govoriš: "Poslovnik nije povređen". Da se razumemo, nisam ja ni za ni protiv, naprotiv... hm... Ali bre, k'o da gledam Doktor Džekil i mister Hajd.

:))))
Jedan troll?
Može!
(za ovde ili za poneti? )

Ne verujem da me iko sanja, a "red je red i sve po zakonu...", ili "pos`o je pos`o", sve negde piše kako treba da se radi i - to je to.
Ako ti izgleda kao "Dr Jekyll and Mr Hyde" to bi značilo da bar jednu od stvari koje radim - radim dobro (valjda je jedan od njih dobrica, a drugi zlica), a bilo bi mi drago da se ta ocena odnosi na skupštinski posao.


Ma radiš ti oba posla super. Ja sam inače žestoki legalista. K'o da sam član DSS-e (majke mi, nisam!), hihihi! Sve po zakonu, pa kud puklo. Inače, nisam baš srećno odabrao primer. Da si kao "Dr Jekyll and Mr Hyde" značilo bi da si dvostruka ličnost, šizofreničarka, što naravno nije tačno.


Razumela sam i - hvala ti!
Obično ljudi kažu da "volE red", ali kao i kad kažu da "volE promene" - najvolijU kad se nekom drugom sve to dešava
šalamala
A red je stvarno dobar i poštovanje pisanih i nepisanih pravila je - dobro za sve, jednakost pred pravilima je odlična za ono osećanje da je "sve u redu ili da bar liči da će biti u redu", tako ja mislim.Još smo daleko od toga da ljudi imaju to osećanje - ali je započet proces koji će neminovno baš tako rasti i graditi se - u "pravila jednaka za sve", i u skupštini i svugde drugde, ali da bi uopšte bilo moguće "svugde drugde", mora prvo u - skupštini.
Blog, kao i druge vrste online komunikacija mi se - sviđa. Ovde su me zvali, a svoj sam blog imala i ranije - ljudi su društvene živuljke i bez komunikacije ne mogu, a ova "šarena bašta interneta" pruža svima neverovatne mogućnosti komunikacije i to od interneta ja najvolijem
freeconstantinople freeconstantinople 13:36 09.01.2011

Re: : : : : Srećan Božić

da dopunim trol
jedno fizičarsko pitanje
DS je socijaldemokratska stranka i zalaže se za preraspodelu dohotka
ono što mene zanima čisto fizikalno. nije li to povečanje entropije, i kako može doć do povećanja reda i napretka ( na kraju krajeva i veće potencijalnosti sistema) ako se zalažete za povećanje enropije . jel je verovanje u 2ZT
točka infleksije"Dr Jekyll and Mr Hyde "funkcije
gordanac gordanac 14:32 09.01.2011

Re: : : : : Srećan Božić

freeconstantinople
da dopunim trol
jedno fizičarsko pitanje
DS je socijaldemokratska stranka i zalaže se za preraspodelu dohotka
ono što mene zanima čisto fizikalno. nije li to povečanje entropije, i kako može doć do povećanja reda i napretka ( na kraju krajeva i veće potencijalnosti sistema) ako se zalažete za povećanje enropije . jel je verovanje u 2ZT
točka infleksije"Dr Jekyll and Mr Hyde "funkcije

Nekoliko stvari je pomešano u pitanju (ako nije retoričko, a ondaK je svejedno):
1. entropija ne važi za žive organizme (žive sisteme), živi organizmi mogu opstajati samo uz neprekdino dodavanje energije (neravnotežno stanje), tako da "entropija" za žive sisteme može biti upotrebljena samo kao metafora, a kao svaka metafora može imati razna čitanja - u datom primeru mislim čak da ne može ni kao metafora
2. socijaldemokratija NIJE nikakva "preraspodela" dphotka, to je izraz koji se može koristiti za jednopartijske sisteme - redistribucija dohotka )ili dobiti), kao potpuno neproduktivan proces, socijaldemokratija je konkurencija, slobodno tržište, solidarnost i socijalna pravda i ni malo ne liči na "redistribuciju" odnosno "preraspodelu" dohotka.

Pitanje se ustvari (i verovatno) odnosi na strukturu budžeta, fiskalnu odgovornost i javne finanasije, kao i na deo ekonomije u kojem još uvek (i na žalost) država "pokušava da zarađuje", a to je sasvim druga priča.
spadalo92 spadalo92 15:09 09.01.2011

Re: : : : : Srećan Božić

a ova "šarena bašta interneta" pruža svima neverovatne mogućnosti komunikacije i to od interneta ja najvolijem
Pa ono jes'. Kada bih ja mogao da uđem u Skupštinu, priđem do predsedavajućeg (tebe) i kažem ti: "Ej, dobar ti onaj post. Onaj "freeconstantinople" mnogo davi. Ali dobro si mu odgovorila". Nikad. Ovako na blogu mogu, jel' de?
freeconstantinople freeconstantinople 15:47 09.01.2011

Re: : : : : Srećan Božić

entropija ne važi za žive organizme (žive sisteme), živi organizmi mogu opstajati samo uz

Pa ja nisam govorio o čeljadi, nego o njihovim novcima,
šta su subvencije gubitašima ako ne preraspodela , na kraju krajeva može se uzet samo onom ko stvara novu vrednost bez gubitka.
Banalna primer je čuvanje radnih mesta u Zastavi , subvencioniranjem radnika i ogromnim nametima na uvezena vozila (što je oblik redistribucije dohotka) rezultat su "haos" vozila na ulicama
socijaldemokratija je konkurencija, slobodno tržište, solidarnost i socijalna pravda i ni malo ne liči na "redistribuciju"

bold v.s italic kako bez redistribucije
spadalo92 spadalo92 16:11 09.01.2011

Re: : : : : Srećan Božić

freeconstantinople
entropija ne važi za žive organizme (žive sisteme), živi organizmi mogu opstajati samo uz

Pa ja nisam govorio o čeljadi, nego o njihovim novcima,
šta su subvencije gubitašima ako ne preraspodela , na kraju krajeva može se uzet samo onom ko stvara novu vrednost bez gubitka.
Banalna primer je čuvanje radnih mesta u Zastavi , subvencioniranjem radnika i ogromnim nametima na uvezena vozila (što je oblik redistribucije dohotka) rezultat su "haos" vozila na ulicama
socijaldemokratija je konkurencija, slobodno tržište, solidarnost i socijalna pravda i ni malo ne liči na "redistribuciju"

bold v.s italic kako bez redistribucije
Ja bih molio, kada već vlasnica posta neće, da se vratimo na temu. Toliko toga novog sam naučio iz ovog posta i komentara koje su pametni ljudi ostavljali. Goco, predlažem ti da otvoriš novi post sa temom koju si načela:
2. socijaldemokratija NIJE nikakva "preraspodela" dphotka, to je izraz koji se može koristiti za jednopartijske sisteme - redistribucija dohotka )ili dobiti), kao potpuno neproduktivan proces, socijaldemokratija je konkurencija, slobodno tržište, solidarnost i socijalna pravda i ni malo ne liči na "redistribuciju" odnosno "preraspodelu" dohotka.

Pitanje se ustvari (i verovatno) odnosi na strukturu budžeta, fiskalnu odgovornost i javne finanasije, kao i na deo ekonomije u kojem još uvek (i na žalost) država "pokušava da zarađuje", a to je sasvim druga priča.

gordanac gordanac 18:06 09.01.2011

Srećan Božić&Budžet

freeconstantinople
entropija ne važi za žive organizme (žive sisteme), živi organizmi mogu opstajati samo uz

Pa ja nisam govorio o čeljadi, nego o njihovim novcima,
šta su subvencije gubitašima ako ne preraspodela , na kraju krajeva može se uzet samo onom ko stvara novu vrednost bez gubitka.
Banalna primer je čuvanje radnih mesta u Zastavi , subvencioniranjem radnika i ogromnim nametima na uvezena vozila (što je oblik redistribucije dohotka) rezultat su "haos" vozila na ulicama
socijaldemokratija je konkurencija, slobodno tržište, solidarnost i socijalna pravda i ni malo ne liči na "redistribuciju"

bold v.s italic kako bez redistribucije

Ne, novci su vezani za - živi sistem i danas čine jedan od parametara tog živog sistema (nije oduvek tako bilo), kad bi nestali ljudi, nestao bi i novac, njemu se entropija može određivati samo ako ga stavite u zatvoren sistem i posmatrate isključivo termodinamičke parametre tog zatvorenog sistema, a to sa ljudima - nema nikakve veze.
Redistribucija NIJE isto što i fiskalna politika, a pogotovo nije monetarna politika. Redistribucija je nekontrolisan proces, obično se vezuje za jednopartijske sisteme i komandne ekonomije i - pokazao se potpuno neuspešnim.
Fiskalnom politikom određujete KOLIKO i KAKO čete prikupljati novac od SVIH da bi pozicijama u budžetu taj novac dali samo NEKIMA, ili NEJEDNAKO svima.
Način na koji se definišu vrste poreza i klase obveznika definisan je i strukom i politikom, naravno.
Da dam samo nekoliko primera:
- 37% budžeta odlazi na penzije
- oko 250 000 ljudi prima plate iz budžeta (zdravstvo, sudstvo, školstvo, policija, vojska, državna uprava, kultura, socijalna zaštita, ...) i te plate čine i do 95% pozicija skoro svakog pojedinog ministarstva
- budžetom država garantuje zaduživanja
- programski delovi budžeta su (za sada i na žalost) minimalni
- ...
Gde je politika tokom odlučivanja o strukturi budžeta?
Po pravilu - za 1,0% do 0,5% ukupnog budžeta jer niko nema predlog da se ukine finasiranje gore navedenog, što čini oko 95% ukupnog budžeta, a ovaj deo oko 4,0% do 4,5% čini trošak organa, organizacija ili tela koja se konstituišu nakon svakig izbora (vlada, skupština, ministarstva, shodni organi i organizacije...)
U čemu je razlika socijaldemokratskog pristupa u odnosu na neki drugi?
- Priroda fiskalne politike i to u okviru (manje-više) onih 1,0% do 0,5$ ukupnog budžeta koji je "podložan promenama".Te promene (ma koliko malene izgledale) mogu mnogim ljudima da budu od značaja (ili sektorima - na primer,"besplatni" udžbenici za osnovnoškolce, finansiranje prevencije za rak dojke i grlića materice, finansiranje veštačke oplodnje, poljoprivredne subvencije, stipendije, subvenicje za radna mesta ili otpremnine, itd...)

Monetarna politika je u nadležnosti Narodne banke i mora biti usaglašena sa fiskalnom koju vodi Vlada - akoi kada nije - SVI imamo problem (ili ako Vlada reši da hiperinflacijom opljačka sopstvene građane, a Narodna banka ćuti...)

Mi smo društvo i država koja uspostavlja pravila slobodnog tržišta, konkurencije i koja ima sve moguće probleme sa osećanjem da uopšte postoji socijalna pravda ili solidarnost, dve važne stvari koje mogu, a ne moraju imati veze sa budžetom, nedostatku ovih važnih stvari više je razlog nedovoljna primena postojećih propisa, nego što o tome postoji problem na budžetskim pozicijama.
gordanac gordanac 18:16 09.01.2011

: : : : : Srećan Božić

...spadalo je potpuno u pravu, ovo su teme za poseban tekst, samo što ja ne verujem da bi, ONAKO KAKO JESTE i sa činjenicama SVE TO ikoga zanimalo (osim vrlo malog broja ljudi koji su i inače zainteresovani za - činjenice). Pisala sam o budžetima i o siromaštvu i ukapirala sam da (mahom) takve teme služe za "foodfight" i pojmaroške ocene koje nikome ne donose ni dobra ni novih znanja.
Čini mi se neproduktivnim praviti na ovom blogu postove s takvim temama, ali - razmisliću još jednom, možda smislim način kako da komunikacija o takvim temama bude - produktivna.
Ne verujem da mogu uspeti da uradim najvažniju stvar - da ljudi jasno vide da se radi o temama koje NE ZAVISE od stranačkih dopadanja, a ako se u tome ne uspe, onda je mala verovatnoća da se do ljudi stvarno dopre sa činjenicama o javnim finansijama.
Ali - probaću, hvala na sugestiji :))
spadalo92 spadalo92 20:06 09.01.2011

Re: : : : : : Srećan Božić

Ne verujem da mogu uspeti da uradim najvažniju stvar - da ljudi jasno vide da se radi o temama koje NE ZAVISE od stranačkih dopadanja
Ovo mi se posebno sviđa.Verujem da ćeš uspeti. 'ajde, kreni!
mlekac mlekac 04:34 10.01.2011

Re: : : : Srećan Božić

gordanac
spadalo92:
Ja bih jedan trol. Pa mogu i ja jednom, vala! Dakle, pišeš veoma zanimljive postove. Onako, baš lepo, "čovečanski", hehe! Zadovoljstvo je čitati ih. Ali kad sedneš na predsedničko mesto u Skupštini, postaješ potpuno drugačija osoba. Ja mislim da te oni poslanici koje tako lepo muštraš, noću sanjaju kako govoriš: "Poslovnik nije povređen". Da se razumemo, nisam ja ni za ni protiv, naprotiv... hm... Ali bre, k'o da gledam Doktor Džekil i mister Hajd.

:))))
Jedan troll?
Može!
(za ovde ili za poneti? )

Ne verujem da me iko sanja, a "red je red i sve po zakonu...", ili "pos`o je pos`o", sve negde piše kako treba da se radi i - to je to.
Ako ti izgleda kao "Dr Jekyll and Mr Hyde" to bi značilo da bar jednu od stvari koje radim - radim dobro (valjda je jedan od njih dobrica, a drugi zlica), a bilo bi mi drago da se ta ocena odnosi na skupštinski posao.



Moram da ti kazem da moj Zmu ima definiciju tvog vodjenja Skupstine koja glasi "Iskusna mama".

Proistekla je iz opaske nekog od naseg podmlatka koji je, onomad, prokomentarisao (dok sam ja sa zanimanjem pratila dogadjanja na ekranu), da si doticnog 'nestasnog' poslanika nagradila istim pogledom koji ja imam kad neko od njih pokusava da mi 'prodaje maglu'.

Pa ti sad vidi...

A inace, rekoh to i ranije, skidam ti kapu na strpljenju!
antioksidant antioksidant 13:29 10.01.2011

Re: Srećan Božić&Budžet

Redistribucija je nekontrolisan proces, obično se vezuje za jednopartijske sisteme i komandne ekonomije i - pokazao se potpuno neuspešnim.

moram se ne složiti sa ovim jer na primer

- 37% budžeta odlazi na penzije

ovo je redistribucija
svaka socijalna politika je redistribucija
(i ne kažem da je ona loša - nikako)

i da
Čini mi se neproduktivnim praviti na ovom blogu postove s takvim temama,

opet se ne slažem. tema jeste magla za ogroman broj ljudi (čak i za dobar broj onih koji se profesionalno bave time) ali je jako, jako, jako značajna i svaki vid približavanja je produktivan (drugo je pitanej koliko bi a tebe bilo naporno - zbog uloge u kojoj se nalaziš - ne smatraj ovo pritiskom da se temom baviš - samo zahvalnošću ako rešiš da joj se posvetiš i ovde)

Goran Vučković Goran Vučković 13:36 10.01.2011

Re: Srećan Božić&Budžet

ne smatraj ovo pritiskom da se temom baviš - samo zahvalnošću ako rešiš da joj se posvetiš i ovde

+1, što bi se reklo u ovim krajevima
gordanac gordanac 14:57 10.01.2011

Re: Srećan Božić&Budžet

Ovo:
Redistribucija je nekontrolisan proces, obično se vezuje za jednopartijske sisteme i komandne ekonomije i - pokazao se potpuno neuspešnim.

je uzrok ovoga:
- 37% budžeta odlazi na penzije

A ovo:
svaka socijalna politika je redistribucija

nije tačno.
Ali se slažemo da - nije loše
Socijalna politika (finansiranje iste) je nešto što smatram obavezom svake države koja "drži do sebe". Negde je ima, negde ne, neke od država gde je nema su uspešne, neke nisu, ne psotoji copy/paste proces ni za koga, pa tako ni za nas. Problem koji imamo mi (i većina država koja ima socijalnu politiku) je - KAKO ne izgubiti vrednost javnog novca pri određivanju KO, ŠTA i KOLIKO troši na pozicije socijalne politike (pa ma šta bila pojeidna alokacija novca). To neki zovu "redistribucijom", ja - ne. Zato što smatram tlapnjom ideju da "dobra ekonomija" omogućava zadovoljenje svih potreba i čini socijalnu politiku nepotrebnom. Ja novac za to gledam isto kao i na novac za vojsku ili policiju ili...(ako sam uspela da pojasnim šta mislim kad kažem "redistribucija" )

Ne smatramo pod "redsitribucijom" istu stvar očigledno - a ovako mislim da je jasnije ZAŠTO. U državama koje su decenijama (po iskustvu) ispred nas po fiskalnoj odgovornosti i kontroli javnih finansija taj termin se koristi različito, takođe. Ja ga koristim tako kako je stavljen, kratkoće radi (znam teorije u kojima ima različito značenje), ali budžet NE BI SMEO da bude puka, nekontrolisana i neobrazležena distribucija javnog novca koji neko "redistribuira" bez kontrole. Penzije MORAJU iz budžeta, jer su fondovi potrošeni (nema veze ni ko ni kako) - država ima obavezu da penzije isplaćuje - to je politika (moglo je i drugačije da se odluči, ima primera).Dakle, jedno dugo, dugo, jednopartijsko, pa ratno vreme, država se finansirala iz "nedostatka dokaza" i "potrošila novac građana" i sada je u obavezi - da im te dugove vraća (staru deviznu štednju i da ne pominjem). Zato je to - posledica puke, nemarne i neodgovorne "redistribucije" javnog novca, ali NIJE više (ili prestaje to da bude danas i sada, a sa poreskim reformama prestaće sasvim).

i da

Čini mi se neproduktivnim praviti na ovom blogu postove s takvim temama,


opet se ne slažem. tema jeste magla za ogroman broj ljudi (čak i za dobar broj onih koji se profesionalno bave time) ali je jako, jako, jako značajna i svaki vid približavanja je produktivan (drugo je pitanej koliko bi a tebe bilo naporno - zbog uloge u kojoj se nalaziš - ne smatraj ovo pritiskom da se temom baviš - samo zahvalnošću ako rešiš da joj se posvetiš i ovde)


Ma, nije to meni ni malko naporno, nego samo pravim procenu o tome koliko je ili nije - produktivno, koliko ili ne - umem da sve to napišem dovoljno jasno da ljudi ne čitaju "stranačko" na uobičajen način, jer - stvarno nije. O tome se radi, nisam sigurna da umem to, mislim da je potrebno više veštine nego što ja imam da kao "obeležena" pišem ili razgovaram o temi tako da se van svake sumnje vidi - partijski, stranački, navijački NEUTRALAN stav. Ja znam da jeste, ali to nije dovoljno, treba to verbalizovati tako da i drugi to vide, akomerazumeš.

p.s.
i hvala na sugestijama, od pomoći mi je onoliko, kao ohrabrenje i kao "kreiranje verovatnoće" da se razgovor o ovoj temi zaista i dogodi
gordanac gordanac 15:02 10.01.2011

:))

Goran Vučković
ne smatraj ovo pritiskom da se temom baviš - samo zahvalnošću ako rešiš da joj se posvetiš i ovde

+1, što bi se reklo u ovim krajevima

Ej Čubaka!
Nisam ti poželela "sve po najboljem spisku" za 2011!
Srećno ti, zdravo i živo bilo sve po kući u svim krajevima
antioksidant antioksidant 15:26 10.01.2011

Re: Srećan Božić&Budžet

A ovo:
svaka socijalna politika je redistribucija

nije tačno.


jeste. po definiciji

Redistribution of wealth is the transfer of income, wealth or property from some individuals to others caused by a social mechanism "such as tax laws, monetary policies, or tort law".


čini mi se da imamo slično mišljenje uz upotrebu različitih definicija. ja ne govorim o "nekontrolisanoj" redistribuciji (kod nas najčešće iskazivana uz nekontrolisano/netransparentno/...diskreciono subvencionisanje)

redistribucija sama po sebi nije ni loša ni dobra. može imati humane motive (čuj - može - u principu i ima). oni koji nemaju dobiju ono što nisu zaradili jer drušvo vodi računa o svojim slabijima. može imati i "skrivene motive". fiktivno zapošljavanje i niska produktivnost pokrivena nekontrolisanim/netransparentnim/...diskrecionim subvencionisanjem. to je onda "loša socijalna politika". može postojati i ekonomska logika - može biti jeftinije redistribuirati dobra ka socijalno ugroženoj kategoriji nego "plaćati posledice" (jeftinije je na primer uložiti novac u zdravstvenu preventivu nego snositi troškove lečenaj "zapuštenog" stanovništva)...



Penzije MORAJU iz budžeta, jer su fondovi potrošeni
nesporno. zato i "37% penzija iz budžeta" jesu socijalna politika (čime i penzije na žalost postaju socijalna kategorija a u principu ne bi trebale da budu - bar ne svima). "problem" penzija leži u prošlosti - pitanje je rešenja - tj do kakvog rešenja i kako stići?

...

gordanac gordanac 15:46 10.01.2011

Re: Srećan Božić&Budžet

tj do kakvog rešenja i kako stići?


- poreskim reformama i promenama mentalitetskih navika
- kontrolom primene propisa (i fiskalnih i svih drugih)
- strateškim investicijama u znanje (razno)
promene SU proces
vreme?
("too many parameters" trenutno za dobru procenu - to bi bio najiskreniji odgovor sada, za šest meseci će već biti moguće dati sasvim dobru procenu)

Još uvek postoje mesta (ne brojna, ali ipak postoje) u sistemu koja su neopisivo krhka, toliko da se još mora puno raditi (mislim na ljude na javnim poslovima) da bi se iskreno i pošteno moglo reći "svaka destrukcija neutralisana, sistem potpuno stabilan", broj rizik parametara - minimalan.

Šta je razlog za dobre procene?
Monitoring uspostavljanja stabilnosti (svake vrste) u proteklim godinama, same za sebe merene i u poređenju sa sličnima - daje skroz dobar rezultat. I to je strašno važno, ako hoćeš da ono što sam na početku navela kao listu poslova koji su odgovor na "KAKVO" i "KAKO" rešenje stvarno dovede do promena.
antioksidant antioksidant 15:53 10.01.2011

Re: Srećan Božić&Budžet

poreskim reformama

kojim?
(retoričko je pitanje - čekam blog - čini mi se da smo dovoljno uticali na "kreiranju verovatnoće" da se taj i takav blog i desi)

od mene možda i izađe nešto na sličnu temu (periferija nekog projekta u kojem sam učestvovao može dobro doći kao potka - videću)
Goran Vučković Goran Vučković 16:21 10.01.2011

Re: :))


Ej Čubaka!
Nisam ti poželela "sve po najboljem spisku" za 2011!
Srećno ti, zdravo i živo bilo sve po kući u svim krajevima

Sve najbolje i tebi i tvojima, Goco.

"Otkrih" jutros (rupu na saksiji) onaj drugi blog (womenforfuture) pa sam gledao šta tamo ima (a ima ponešto preko ovoga ovde, koliko vidim)

trener92 trener92 16:20 07.01.2011

" Omnia mea mecum porto"

"Svako nosi sa sobom sve do kraja ostatke svog rođenja,

sluz i ljušturu jednog prasveta."
Hese

Koliko god duboko u prošlost išli, naići ćemo na bar neku sličnost, na bar neku vezu, na bar neki ritual toliko sličan našim današnjim ritualima da nam i ne trebaju sasvim pouzdani i tačni dokazi o "istom" koje smo, kolektivnim znanjem i sećanjem "dovukli" do današnjih dana.


"Da se iz ništa ne može sagraditi nešto jasna je stvar.
Slobodno bi se moglo reći, da je Hrišćanstvo nakalemljeno na staru veru Slovena, i da je tako stvoreno naše Rasno Slovensko Hrišćanstvo, i samo se na taj način tako ukorenilo i do danas održalo.
Uništiti veru i kultus Peruna, Svetovida i Svaroga, bilo je skoro nemoguće, naročito ne za tako kratko vreme, koje nam označava Nestor; odenuti međutim, ta ista božanstva u hrišćansko ruho, i dati im druga imena (obično hrišćanskih svetitelja) pa skoro sve ostalo ostaviti po starom, bilo je već mnogo lakše. Krsna slava, Badnjak, Božić, daće, koljivo u oči Sv. Nikole, božićni i slavski kolači, vatre u oči Lazareve subote, venci na Ivanj-dan, ivanjski kresovi, sve su to dokazi isprepletenosti neznabožačke i hrišćanske vere kod Slovena.
Nejasno i neshvatljivo nam je, zašto treba sumnjati u zabeleške Nestora Letopisca o Perunu na primer, kad se Perunov kultus, skoro nepromenjen do danas sačuvao pod imenom biblijskog proroka Sv. Ilije, kad nas i danas bezbroj imena i mesta podsećaju na njega. Zašto sumnjati u kultus Svetovida, kad se obred njegov, kako ga opisuje Saks Gramatik, sa vrlo malenim izmenama, do danas sačuvao u našem Badnjem večeru?
Zašto sumnjati u verodostojnost Volosa, kad nam se do danas ime njegovo održalo u folkloru?
Ne možemo nikada da poverujemo u to, da su zabeleške svoje stvari hroničari izmislili, ili da su ih pisali sa bilo kakvom tendencijom, a ponajmanje sa onakvom, kakvu im podmeću skeptici u proučavanju Slovenske mitologije.
I ako su hroničari, mestimice, pisali o starim Slovenima i njihovoj veri u tonu mržnje, ne treba zaboraviti da su to bili srednjevekovni hrišćanski kaluđeri, i oni su, tvrdo verujemo, ili bili očevici onoga što su pisali, kao Helmold, Saks Gramatik, Titmar, nemački hroničari, i hrišćanski misionari; ili su pisali po čuvenju, po sećanju, na osnovu još starijih dokumenata; ili napokon po pričanju staraca, kao Nestor, delimično i nemački hroničari, pa prevodilac Malaline hronike, pisac Ipaćevskog rukopisa i pisac Slova o polku Igorovu.
Rivalstvu između Carigrada i Rima, ima se zahvaliti, da su se sačuvali toliki silni običaji, obredi i kultusi, naročito kod Slovena pokrštenih istočno-pravoslavnom verom.
Ako dodamo ovome opšte poznati, i istorijom potvrđeni slovenski konzervativizam, u koji danas niko više ne sumnja, još nam je više jasno, da jednom tako konzervativnom narodu nije bilo tako lako naturiti odjednom jednu posve novu veru, za koju on pre toga nikad nije čuo.
Slovenska mitologija je politeističkog karaktera ali zato ipak ima jedno vrhovno božanstvo, jednog boga bogova, kome su potčinjeni svi ostali bogovi.
Karakteristično je za Slovene i to, da imaju uz panslovenska, opšte poznata i štovana slovenska božanstva, i lokalna božanstva pojedinog plemena ili grada, koje dotično pleme ili grad iznad svega obožava.
I veliki praznik Svetovidov opisuje nam vrlo lepo Saks (Saks Gramatik), a naročito važno u ovom sledećem odseku je to, da nas mnoge pojedinosti podsećaju na verske obrede sa hrišćanskim svecima.
"Evo kako se svetkovaše veliki praznik ovoga idola.
Jedanput u godini, kad se sabere letina, skupi se gomila naroda ispred hrama, da prinesu na žrtvu životinjske glave, i svi učestvuju u ovoj velikoj religioznoj gozbi. Sveštenik, koji protivno običaju zemlje nosi bradu i vrlo dugu kosu, jedini je imao pravo da uđe u svetilište. Dan pre te svečanosti on je brižljivo očistio metlom sav hram, gde on takođe jedini ima pravo ući, pazeći dobro, da ne diše dokle je tu. Kad mu je trebalo da udiše vazduha, istrča na vrata, da božanstvo ne bi bilo okuženo dodirom jednoga čovečijeg daha."
"Sutra dan, kad se skupi svet pred vratima, žrec uzme sud iz idolovih ruku, i ispituje: da li se tečnost u sudu smanjila od ranije obeleženoga znaka. Ako jeste, onda on predskazuje oskudicu, siromaštvo u proizvodima u idućoj godini; u protivnom slučaju predskazuje izobilnost. Po ovim znacima on unapred obaveštava, da li će biti malo ili mnogo koristi od zemaljskih proizvoda.
Zatim to piće od prošle godine prospe po nogama idolovim u vidu prelivanja žrtve, pa napuni rog novim pićem. Odavši kipu poštovanje, čineći da mu nudi da pije, počne onda od njega svečanim prizivanjem tražiti svakojaka dobra za sebe i za otadžbinu, bogatstvo i slavu za građane. Onda od jednom proguta sve ono što je bilo u sudu, ponovo ga napuni, pa metne u desnu idolovu ruku."
"Posle ovoga donesu pred kip jedan okrugao i kao stas čovečiji visok kolač, posut medom; sveštenik zađe iza kolača, i pita narod, da li ga vide. Ako odgovore da ga vide, on izjavi želju: da ga do godine ne vide. Ova želja znači: ne da žrečeva ili narodna sreća do godine bude bolja, već da je dogodišnja žetva obilnija. Zatim pozdravi narod u ime idola, opomene ga, da ostane postojan u svojoj pobožnosti i u prinašanju žrtava, a zato mu obećava izvesnu nagradu u pobedi na suhu i na moru."
"Ostatak dana posvećen je gozbi; jedu meso životinja na žrtvu prinesenih. One ih tada navedu i na neumerenost. Nu na ovim gozbama povrediti umerenost i trezvenost, znači učiniti akt pobožnosti. Svi ljudi i žene daju svake godine za kultus bogu po jedan novčić. Žrecu dodeljuju trećinu plena, kao da je on doprineo pobedi. Za svoju službu on ima tri stotine konja i toliko konjanika. Sve što se oružjem ili krađom zadobije, poverava se čuvanju sveštenikovu. On pravi zastave i ukrase. Pljačku čuvahu u sanducima, u kojima bejaše dosta srebra i upotrebljene materije."
Interesantno bi bilo podvući neke sličnosti između kultusa Svetovidova i našeg običaja na Badnjak.
Kao god što se i Perunu i Svetovidu palila žrtvena vatra od hrastovih drva, tako mi još i danas palimo dan pre Božića hrastov panj, badnjak.
Na badnjak se sipa zrno žita ili kukuruza, a na njega se meće voće (jabuke) pa se sve to pali, kao da se nekome žrtvuje.
U isti mah biće nam jasno otkud nam je običaj da se mese božićni kolači, i slavski kolači uopšte. Pa i koledarska pesma:
"Da okupam koledo – mladog boga koledo – i božića koledo"

Da okupam, koledo
mladog Boga koledo
i Božića koledo.

Koleđanin u kući

Dobar veče koledo
domaćine koledo
zatekosmo gde večera
na trpezi vino pije
tvoj govedar kod goveda
krave ti se istelile

sve volove vitoroge
kobile se izždrebile
sve konjice putonoge
ovce ti se izjagnjile
sve ovčice svilorujne
Čobanin se naslonio
na ralicu orovovu
Tud prolazi mlada moma
da podkine tu grančicu."

izgleda da više pripada Svetovidu nego našem Božiću.
Običaj da se neko sakrije iza kolača i pita ostale da li ga vide, kako nam to opisuje Saks, očuvao se do danas.
U Maloj Rusiji spremaju poslednje veče u godini mnogo kolača za večeru. Nameste ih jedan na drugi pred domaćinom na stolu, i isteraju decu na polje. Oni se vrate i pitaju: "Gde je otac?" "Zar me ne vidite deco?" – pita ih on iza kolača. – "Ne oče". – Na to otac – "Da Bog da, da uvek tako bude, da imamo uvek toliko žita kao večeras."

Pripovijedaju da se u Hercegovini milaju na Božić s česnicama, tj. uzmu dvojica česnicu, pa je okreću među sobom i pita jedan drugoga: "Milam lise" (tj. pomila li se iza česnice)? Onaj mu odgovori: "Milaš malo". A onaj prvi onda reče: "Sad malo, a do godine ni malo" (tj. da rodi žito dobro, i da tako velika bude česnica da se ni malo ne pomila iza nje).
U razna godišnja doba i u razne faze borbe prirodnih sila, slavili su Sloveni i različite praznike. Među najznačajnijim praznicima, koji su sećanje na praznovanje zimskog obratnika do danas održali, spadali bi Badnjak i Božić (kolenda, ovsen, kračun). Najznačajniji praznici proletnje ravnodnevnice bili su praznik Rusalija i letnica; u letnjem obratniku praznovali su se praznici (ka[n]palo, jarilo krěts´´ sabot´´ka, /G. Krek: op. cit./ od kojih su se neki do danas održali.
Ovim praznicima valja dodati i praznik u čast domaćih bogova i predaka, koji se do danas očuvao pod nazivom krsna slava.
Slava, Badnji dan i Božić su se prema tome sačuvali iz stare religije, i tek su kasnije kristijanizirani na taj način, što su dobili hrišćansko objašnjenje i simvole, dok je sve drugo ostalo po strom.
Koliko su Sloveni bili konzervativni, i kako su teško napuštali svoju staru veru i praznike, vidi se i po tom, što hrišćanstvo nikako nije moglo da istisne praznik "nepobednog Sunca" koji se slavio oko 25. decembra, nego je u IV veku taj isti datum (25. XII) uzelo za dan Hristova rođenja, pa je tako istisnulo još i neke druge praznike zimske solsticije, a dalo je tom starodrevnom prazniku Božića novo objašnjenje.
Po rimskoj Novoj godini calendare nazvali su mnogi narodi (jugoistočna Francuska, Švajcarska, Rusija, Srbija, Bugarska, Mađarska, Rumunija, Grčka i Arbanija) svoj Božić ili božićne običaje "koledo, kolendo", otud kolendati. /Dr V. Čajkanović: "Nekolike primedbe uz Srpski Badnji dan i Božić" God. N. Čupića knj. XXXIV./

Spasoje Vasiljev (Istoričar ,1928.godine.)

trener92 trener92 16:24 07.01.2011

*: " Omnia mea mecum porto"


" Božić kao svetovni praznik se u našem kraju slavio slično svuda i na selo i u gradu.
Na badnje veče kod nas -u moje rodno selo Predanča-a i u selo Kruševica, kao i u ostalim selima brdsko planinskog dela Vlasotinca-negde pedesetih godina 20. veka nekako spremalo se ovako:
-se omese ’lebovi: polje, krave, svinje, kokoške, kuća, lozje, gumno, bačva i orašnjak (to je banica-ispeču se kore i naprsku se sa orasi i sa vodom)
-pa se iznese u belu mušku košulju sa bosiljkom i ženkom.
Domaćin ide predveče i odseče badnjak(cerovo drvo mlado).
Badnjak drvo se iseče na komade, pa se unosi uveče u kuću sa slamom i badnjakom. Domaćin čukajući na vrata-ulazi u kuću i viče:
“Ej mečka odnese orašnjak, dobro veče, došla nova godina, sas jaretinka, sas pračetinka, steletinka,sas dečica ( sve se izgovara što im je milo u kući)-a članovi porodice u kući izvlače slamu i izgovaraju:“me... kuji...mu...be..“-bleju, rikaju, piskaju:piju, piju...
To je bilo 60. godina 20. veka, a kasnije se uveče seko badnjak(mlada cerovina)
-tri puta udarilo sekirom, pila rakija za blagoslov, tako da je drvo padalo u pravcu izgrevanja sunca. Badnjak se unosio unutra, sa malim zavežljajem slame, uz lupanje vrata onoga ko unosi badnjak(domaćin kuće) i radosnim rečima:“dobro veče,nosim vam badnjak u kuću, unosim vam radost u kuću, stiže mladi Bog.
Sa slamom domaćin ide po kuću i vika :„kvak, kvak...“ -a deca idu po njega i viku:“piju,piju..“-oponašajući kvočku sa pilićima.
Sve što se spremi za badnje veče se stavlja na sto na kome domaćin zapali sveću uz ritual. Više se badnje veče nije slavilo na slamu u kuću.
- Tada domaćin izgovara:“rodio se mladi Bog“-a članovi kuće odgovaraju-„ zaista se rodio“.
Od badnjaka isečenog na komadiće prave se krstevi, koji se prave sa belom vunom i sa crven (alen) konac i na treći dan Božića (Stevandovdan) se stavljaju po njive, na stoku i na kuću. Naravno pre toga se badnjak stavlja da sagori u oganja, a kstevi sa belim kočakom se odnosi i na gumno, a zatim se slama na koji se slavi Božić, pali drugog dana Božića, a oni koji neslave. slamu pale trećeg dana Božića.
Kad se slama pali drugog dana božića-viče se:“ koliki mi glas. toliki mi klas“.Od slame za badnje večeri prave se kolca i stavljaju na svako voćku, da bi rodile. tako idu od voćke do voćke naročito deca brat i sestra i brat izgovara:“sestro sad ću da je sečem“-na to ćesestra:“nemoj brate da je sečeš, će da rodi“.
Dobro odgovara brat-pa je zakite se stavlja kolce od slame na tu voćku da rodi . Na drugi dan božića, muž ide od drveta do drveta sa ženom i kao da zamanjuje sekirom sa izgovorom:“ ženo da ga sečem“-a ona odgovara:“nemoj će da rodi“.

( ovo je trebalo juče, ali ni danas neće smetati verujem )

- Na badnje veče se sprema posna večera: pasulj, posna sarma, posna banica, kuvane voćke, kuvane i pečene pečenke, šećer. smokva, kuvano žito, orasi-sa koleđanicama(meseni hlebovi): polje, gumno, kuća, krstina –žito, stogovi sena, „koleđan“(hleb) u vidu „kruga“ prstena-koji je čuvan do đurđevdana kada se preko njega promuzuvale ovce na prelmaz, sa verom da će Bog dai više mleka.
Mesi se Kolač i kravajče-sa parom u njemu, lomi se u toku večere i prvo se stavlja parče hleba za kuću, pa domaćina i tako redom za svu čeljad, pa kome se padne para, smatra se da ćebiti srećan i imaće para cele godine.
Na badnje veče u sobu se stavlja ragoža-ispletena od ražene slame, na kojoj se nekada spavalo na „zemlju“(pod sobe), pa na slamu pokrovac od kozinu dlaku napravljen i sve što je spremljeno se stavlja na pokrovac. Onda posle unošenja badnjaka u sobu, domaćin zapali sveću mladom Bogu, zatim domaćin seče kolač. kad se kolač seče kaže se:
“ kristos pomeđu nas-„jedan govori, a drugi odgovara :“jes da bude“.
Govori se tri puta. Naravno svi članovi u kući se tada krste, prilikom sečenja kolača i davanja blagoslova.
Prilikom sečenja kolača, domaćin izgovara blagoslov ovako:
“Jedni sekli, drugi se rađali, pune bačve sas vino, burići sas rakiju, ambari sas žito...“. Hlebovi(koleđanice)-koji imaju određeno značenje:kuću, stoku, njive, lozja...-ostavlja se i seče se pri stoku, u lozje i u njivu, a koleđanini:kravajče sa oznakom „krsta“ i kravajče sa oznakom žito-krstine, nosi se u njivu, preseče se i nabije na krst nasred njive-kao blagoslov gomile snopova u njivi. Krstina je zdenuto snopje „na krst“ od 16 snopova „unakrs“ U starija vremena kravajče sa parom se delilo ovako
:prvo Bogu, kući, domaćinu, pa redom ukućanimja. Naravno da onaj ko ga lomi i deli, on mora da žmuri da bi podela bila pravedna.
Naravno onaj kome se bude pala para, biće srećan cele godine, ali ukoliko se padne para Bogu, onda se treba isklepati ralnik ralnika za oranje njive-a verovalo se da čim se para padne Bogu, da će se roditi dosta žita:pšenica, ječam, ovas i raž-zavisno od područja uspevanja žitarica.
- Kravajče se lomilo pred večeru. Pred večeru se iznosi banica „orašlika“ i vikalo:“ lisice, kurjaci(vukovi) ajde da večeramo“-prvo se poziva i ponudi divljač, pa se malo škripnu vrata-kao da su jeli.
Neki uveče stavljaju med i kravajče(deo) i ujutru ako se ženština(ženska osoba) prva oblaži(proba-uzme), onda će stoka biti ženska, ako se prvo oblaži muška strana, onda će stoka biti muška.
Negde se voćke(kuvani kompot od suvih šljiva) gotve (spremaju) ujutru, pa se prvo žensko zablaži(proba) od divljač, da bude ženska stoka. Kravajčetija(koleđani-hlebovi:krave, polje i bačve se lome u njivu ujutru, a sve ostalo uveče.
Od čorbe od voćke(kompot od sušenog voća) se maže vrat kravama, da ih „neubija“ vrat , kad vuku jaram-bilo kada se ore ili vuku zaprežna kola.
- Kad se kadi-tri puta se opkoli, a svi se krste, da đavoli pobegnu od tamnjana-izgovara domaćin kuće. Ujutru se malo lizne od pečenke(vrsta tikve), da ni nevata gorušica. Od kolač i od kuću stavlja se kude gori badnjak-a ženska strana treba da pogleda kako gori badnjak, da su telci i jagnjci rađaju ženska.
Na badnje veče se kriju stolice, kudelje, igle i vretena
(a kašike se kriju na sveti trivun-kad su verige zimi-da se ne kusa da pilitija:vrane, sojke i druge divlje ptice i druga divljač- leti ne kljuju carevicu(kukuruz-posejanu na njivu ili kada uzreje u klasovima)-a igle i vretena se kriju, kad se žnje da trstika ne rčne(ubode) u oko.
Za badnje veče troše se orasi, da se vidi kakva mu je sreća, zdravlje, a kad se izlomi onda se izlomljene ljuske bacaju u ćošku sobe, pilitija(kvočka da ih izvodi) da se izvode, a ako se bacaju celi orasi-će da budu mućci ispod kvočku.
Orasi se bacaju u sve četiri ćoške(strane) sobe-da se igraju jaganjci.
Šećer sa badnje večeri se ostavlja kao lek za gušu(grlo) ili kad stoku boli oko.
Posle večere na badnje veče svi se celivuju (ljube) da ovce čuvaju jaganjci. Na badnje veče muž rgne(mune-rukom) ženu u slabine a žena rgne njega u slabinu, da bude kuća vesela čitave godine, da bude zdrav i onda gazda-domaćin kuće zapeva.
- Koj prvi vidi pregorel badnjak, prvi će vidi tele kad se oteli krava. U torbičku (torbu-izatkana od kozinu, ) se stavi:barut, žuti šećer, smokva, orasi, voćke (sušeno voće), jabuke, krompir. barut se stavlja kad se deca nešto prepadnu (preplaše). To sve služi kao lek.
Pasulj se zakopa u zemlju da krtica ne kopa.
Na badnji dan se zakolje prase i devojka uzme i napraj drvo i obrne crevca i kad izađe na igranku-sabor, ona s onoj drvo pipne ili mune momka i on gu mora uzme kao što se obrtu creva
Na badnji dan poseje devojka ovas na drmnik(mesto gde se sekirom seku u dvorište drva) i kad nikne ovas, na koga narekne, za toga će se devojka uda.
Od badnje veče voda od voćke stavlja se ujutru na sisama krava, da budu meke za mužu, a pasulj od badnje večeri se zakopa u zemlju, da krtica ne kopa- a krtica kopa što se na astal tura grne
Na badnji dan se zakolje kokoška i prase na ražanj-pa se stavi leća (sočivo kao grašak) i metne se u kokošku i u prase i toj se ispeče na božić i kad se potroši prase, toj se ostavi za lek za svinju
Na badnji dan -’lebac od badnji dan se stavi pod glavu, onda se momku u s’n prikaže koju će devojku da uzne
Na badnje veče uzne devojka pa poseje ov’s i kaže na ov’s:
“Da dojde knoći njon mom’k da uzne da žnju
Glamnja (žar) od badnjaka se čuva od besnilo, a ujutru se i banica stavlja u glamnju od badnjak i stavlja se kad se nekome nešto nadigne.
Šumke od badnjak stavljaju se u odžak da prestoje i stavlja se kad se nekome nešto digne na ruku ili nogu....

- Ujutru na Božić kad se ljudi sretnu, jedni drugima kažu
:“ Hristos se rodi“-drugi odgovara:“Vaistina se rodi“ ili
„ Dobro jutro-rodio se mladi Bog“-a odgovara se:“Zaista se rodio“.
Na Božić ljudi da budu raspoloženi i da se nesvađaju(da bude arno-dobro u toku celegodine).
Od prvi božić su nekršteni dani i iskaču karakondžule(bolesti-plašilo) do Sveti Jovan Krstitelj(20.januar)
-dotle i koleđani negde pevaju, tad se stvaraju sotonje-osotonje.
U narodu se tumači karakondžuča-muški đavol ili karakondžula-ženski đavo.
Na badnje veče zakolje se kokoška i stavi se veriga i stoji dok projde božić i t’g se uzne i služi kao lek-kuj nemož da spi turi se pod glavu noćom da bajagi spi.
Na božić uzne se krst iz vodu -kad budu vodice i zajde se crkva s barjak i idu svi iz selo da zajdu crkvu. kad pojdu da zajdu crkvu kad izvade krst iz vodu na vodice(krst se tura na božić do vodice su nekršćeni d’novi).
Na badnje veče zakolje se kokoška i stavi se veriga i stoji dok projde božić i t’g se uzne i služi kao lek-kuj nemož da spi turi se pod glavu noćom da bajagi spi.
Na božić uzne se krst iz vodu -kad budu vodice i zajde se crkva s barjak i idu svi iz selo da zajdu crkvu. kad pojdu da zajdu crkvu kad izvade krst iz vodu na vodice(krst se tura na božić do vodice su nekršćeni d’novi).
Kad pisku pilitija –toj su nekrštena deca, što su se rodila od božić do vodice-i koje umre ono otide pod vedro nebo i dete piska.
Krst stoji u crkvu u vodu-od k’d se odseče krst, napraj se i posle kuj oće plati, on nosi krst-a krst nosi kuj neje sa zdravje, a nosi krst da ozdraveje. Kladanac se kiti na vodice(zima-polse božića) i pije se voda kroz bosiljak na vodice da bude za zdravje.
Taj pilitija su nikakava, nesu kosovi a crna su i žive u branište, liče na kosovi a nesu kosovi.
*
Danas se skoro Božić slavi podjedanko isto i u selima i u gradu. retki idu te seku Badnjak, izvode obred sa tri puta udaranje sekirom, krstenje, pijenje rakije uz blagoslov i donošenje badnjaka ispred kuće i i unošenje slame u kuću.
Mahom se ide po „šumkama“-granjke od cera-hrasta, se prodaju na pijac ili se ide po njih izvan grada ili sela.
Često sa njima „kite“ kola, pa ih možete videti svuda po gradu.
Sprema se večera, izvode po neki običaji vezani za „traženje pare“ u kravajčetu, a ima još po nekih seljaka koji ispoštuju stare običaje na njivama sa poljem, voćnjacima(odnose se „kolca“ od slame-kite voćke) i vinogradima.
Mahom se i na selo i naseljenici iz sela u grad na periferiji peku prase na ražanj-ostao stari običaj, da bi se u predzoru pucalo sa petardama-negde i iz vatrenog oružja, a nekada se pucalo u vreme mog detinjstva sredinom 20. veka pomoću prangije, koja se „punila“ barutom .
Nažalost ta „pucnjava“ se nastavlja i po ceo dan-šenlučenje iz vatrenog oružja, pa se često dolazi i do povreda.
Sada se često koristi „jutarnji pozdrav“-rođenja Hrista, ali pomalo je to sve veštačko, nema onu pravu vernost u rečima i osećanjima.
Danas ima i kolektivno paljenje badnjaka, koga organizuje pravoslavna crkva u gradu. Narod se ipak negde okuplja, što je važno za njegov opstanak u ovim smutnim vremenima.
Svi mi koji pamtimo stare običaje i smo učestvovali u radostima božićnih običaja,
pomalo sa setom se sećamo svoje prošlosti
i radujemo se što se naša tradicija nastavlja,
pa makar i u nekom drugom obliku."


Zapis : Miroslav Mladenović (1970.godine.etnolog)

Pastorala
gordanac gordanac 17:08 07.01.2011

" Omnia mea mecum porto"

tamantako, blues brother, tamantako
da ima razuma koliko ima čula, bio bi vidljiviji fini i krhki balans koji je (ustvari) napravljen između paganskog, kolektivnog sećanja i raznih religija po svetu i bilo bi jasnije da taj balans ne treba narušavati, već naprotiv - negovati - to bi moglo biti dobro svima...
Srećom, uvek ima ljudi koji to umeju i razumeju...

trener92 trener92 17:40 07.01.2011

Re: " Omnia mea mecum porto"



gordanac

tamantako, blues brother, tamantako
da ima razuma koliko ima čula, bio bi vidljiviji fini i krhki balans koji je (ustvari) napravljen između paganskog, kolektivnog sećanja i raznih religija po svetu i bilo bi jasnije da taj balans ne treba narušavati, već naprotiv - negovati - to bi moglo biti dobro svima...
Srećom, uvek ima ljudi koji to umeju i razumeju...



Jelica Greganović Jelica Greganović 17:41 07.01.2011

Praslovan, deo drugi

A, onda je Magnifico snimio Zelenog Jurija i u njemu odgovorio Zoranu na pitanje "Kdo je tebe Praslovan plavati učil?"
poslušaj pažljivo

cult cult 21:37 07.01.2011

Re: " Omnia mea mecum porto"

"Svako nosi sa sobom sve do kraja ostatke svog rođenja,

sluz i ljušturu jednog prasveta."
Hese

Слушају богови

Слушају стари богови словенски
и свеци хришћански
како сви ти дошли из далеке Војке,
ухваћени у коштац судбински
небо истом речи именују
и све од звезда па до ситна песка,
како истим речима запомажу
да им се сила смилује небеска.
Како сви ти дошли са далеке Војке,
са њених појата,
ти досељени с падина Карпата,
у смртном часу
истим именом призивају мајку,
и заклињу сина,
истим именом призивају правду,
и како сви кривду зову кривдом,
а стид стидом.
И ниједан од богова, у првоме трену,
не могаде да разазна
ко је нападач а ко нападнути,
и на које треба да се обори
Перунова
или Исусова казна.

D. Maksimović
trener92 trener92 21:44 07.01.2011

Re: Praslovan, deo drugi

Jelica Greganović
A, onda je Magnifico snimio Zelenog Jurija i u njemu odgovorio Zoranu na pitanje "Kdo je tebe Praslovan plavati učil?"
poslušaj pažljivo


Gde si ga pronašla Jelice?
"Perunov sin"
Mislim, čitao sam malo
ovde

Verjetno so te mnogi, ki so ga slišali, že ožigosali za jugonostalgika.
Pojma nimaš, kako me to znervira. Kakšen jugonostalgik, jebote. Če mi kdo reče jugonostalgik, mi da krasen izgovor, da ga pošljem v kurac. Jaz sem živel v Jugoslaviji in moja narodnost je umrla tam okoli leta 1990. Vsi smo bili Jugoslovani in tega ne moreš ne zanikati ne izbrisati. Jaz še vedno obstajam, še vedno živim. In to je to. Kaj ima jugonostalgija s tem?

"Mi Jugoslovani smo konec koncev najbolj neverjetna in po svoje napredna nacija. Čeprav so nam izbrisali državo, še naprej živimo, delamo in ustvarjamo. V bistvu obstajamo na neki višji duhovni stopnji. Z našim življenjem in delom dokazujemo, da ne potrebujemo ne države ne davkov ne politikov ne liderjev."

trener92 trener92 21:47 07.01.2011

Re: " Omnia mea mecum porto"

cult

Слушају богови


Hvala ti za pesmu , kako je sve rečeno u nekoliko stihova !
cult cult 22:16 07.01.2011

Re: " Omnia mea mecum porto"

Hvala ti za pesmu , kako je sve rečeno u nekoliko stihova !


Ma...da sam teista, bio bih Paganin.
Ne može se biti bliži Zemlji, Univerzumu...
Stoga...



Jeretici


Po kamenim bunjama i čemerima
od jutra do mraka
Prizivaju duše očeva i dedova,
I neznanih dalekih predaka
–Od ribara do pčelara prostih,
Do Bogova drevnih,
rata i svetlosti,
Života i smrti.
I govore sa njima
Kao da su im oni u domu gosti,
Kao da su sa njima za istim stolom,
Kao da su sa Volosom čuvali stada
I s Perunom se vozili u kočijama,
Kao da ih je Živa u detinjstvu
Njihalana rukama.

A čim opaze kog od opata
Zatvaraju vrata,
Jer i u ta vremena gospodnja
Ljudi su mogli biti krivi
Što im sećanje na bogove pomrle
U teškom času oživi.

Desanka Maksimović: "Letopis Perunovih potomaka", Beograd, 1976.
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:55 07.01.2011

A prasence na ražnju?

Kažu da se nekada Srpski Božić nije mogao zamisliti bez ovoga


ljuboten ljuboten 17:42 07.01.2011

Na današni dan umro je Nikola Tesla.

Kakvi smo, takve medije i imamo, kao i sve ostalo što ne tera da kukamo i druge okrivljujemo nego da u od sebe daleko više tražimo. Osim "Politika" niko da se seti našeg Nikole - Čoveka Boga. Evo mog komentara: "Милош Ј. Косовац | 07/01/2011 16:12
Zbog izopačenih ljudi željni da budu Bogovi, pa su negirali Isusa Nazarečanina, iako je komunistička ideja pravde i blagostanja za sve ljude bila Njegova, nismo umeli da zapazimo da je Nikola Tesla bio Oboženi čovek - Čovek Bog. Zato je mogao da izabere i dan svoje smrti. Oni koji znaju kako je živeo, radio i ophodio sa svetom, znaju kako je i umro. Mogao je da sačeka jedan dan za da prvo nahrani svoje golubove na terasi hotela gde je živeo, okupao se, obuko kao i uvek lepo, ovoga puta svečano, legao je u krevet i otišao u Večnost. Neka je slava Nikoli Tesli - Čoveku Bogu !"
omega68 omega68 22:57 07.01.2011

hm


znao sam da tu ima nešto...

Претходни текст нам пружа прилику, да доведемо у везу резултате истраживања у оквиру Лепенског Вира с приказом студије госпођице Елзе Кристенсен (Else Christensen) у америчком листу "The Spotlight", под насловом: "Anthroplogists link Sumerians, with prehistoric Indo-Europeans,6 где она пише:

"Пре скоро 5.000 година - народ, који је живео у простору северно од Црног
Мора, почео је да развија начин живота, који ће имати значаја за историју... Ми
не знамо име тог народа, или тих народа, али археолози га - по ископинама
остатака њихове радиности - називају: "народ плетене котарице", или "народ
ратне секире".

6, - О. ц., стр. 606., 607., 608.

У исто време, кад се тај народ појавио, сумерска цивилизација је већ постојала у долини Еуфрата, око 1.200 км с оне стране Кавказа. Многи су од нас много више читали, или чули о Сумеранима, или о доцнијим цивилизацијама у Месопотамији, него о "народу ратне секире". Јасно, о Сумеранима има много више археолошких налаза, но уз то, нас много више импресионира камена архитектура, уметност, или писана историја, него скромни остаци неког примитивнијег народа. Међутим, није изненађујуће, да извесна археолошка открића указују на сличност алатки између "народа ратне секире" и Сумерана, јер "ратна секира", према којој је дато име целом народу, апсолутно је копија у камену сумерске бакарне секире. Антрополози указују на интересантну чињеницу, да су Сумерани и "народ ратне секире" морали у расном погледу бити врло блиски. Шта више, етнолози сугерирају, да индоевропске религије показују сличност са сумеранском, а филозофи тврде, да од Сумерана потиче реч "бакар" у многим европским језицима. Кад све ово повежемо, неизбежно се намеће веза између Индоевропљана и Сумерана, која је вероватно остварена преко народа "ратне секире".
Мало даље Елза Кристенсен нам каже, да је "народ ратне секире" извршио дубок и благотворан утицај на цивилизацију уопште. Затим дознајемо из истог текста, да су археолози, етнолози и праисторичари открили, да се култура "народа ратне секире" проширила кроз целу северну Европу око 2.000 г. пре Христа, а тек око 1.800 почели су да се појављују у Централној Европи Келти, па нека италска племена на Апенинском Полуострву и Грци у Грчкој. А најдаље 1.600 пре Христа, Аријевци су били спремни за инвазију северне Индије и ми данас поуздано знамо, да су постојале заједничке културне, лингвистичке и расне карактеристике међу свим овим народима, будући, да су сви они били Индо-Европљани. У односу на претходно тврђење, каже даље Елза Кристенсен, хронолошке и географске чињенице су убедљиве, а - уз то и антрополошки је установљено, ДА СУ СВИ ОНИ БИЛИ ПОТОМЦИ "НАРОДА РАТНЕ СЕКИРЕ".
У даљем излагању госпођица Кристенсен саопштава, да:

''... ако се упореде касније цивилизације индо-европских народа, међу
њима се откривају извесне разлике; међутим, што се иде даље у
прошлост:
''... in the barbarian past, the profound similarities are obvious",
тј.
''... што идемо даље у прошлост, "у варварско доба, дубоке сличности
су очигледне".1.


Најзад, Елза Кристенсен закључује, да индоевропски свет дугује "народу ратне секире" велики споменик, управо као и старој цивилизацији Египта и Сумера. Међутим, модерно учење му не одаје дужно признање, те - увек по њој:

"... but if we neglect these ancient Indo-Europeaan values, we leave human
dignity behind".

"... [i]AKO HE ПРИЗНАМО OBE CTAPE ИНДО-ЕВРОПСКЕ ВРЕДНОСТИ,
МИ ЗАБОРАВЉАМО НА ЉУДСКО ДОСТОЈАНСТВО"

Ми препуштамо будућим генерацијама српских научних радника, да из њихове - до тада - можда шире перспективе - испитају и оцене, колико је која епоха поштовала људско достојанство, када се радило о Српском Народу...
А ми ћемо, тешко носећи у души крваву судбину народа у чијем крилу смо угледали светло дана и чије име чак ни једна критична и - како сама верује - објективна госпођица Кристенсен не може да пронађе, да наставимо даље - трагом једног неочекиваног открића, све у нади, да није далеко време, када ће часовник отпочети да откуцава часове најзад пробуђене истине! На начин једнога Сипријана Робера, Илије М. Живанчевића, Лаоника Халкокондила, Мојсија Хоренског, великог Милоша С. Милојевића, нашег савременика Ненада Љ. Ђорђевића, Симе Лукин - Лазића, кога су неистина и неправда отерале у гроб пре времена... Листа оних, које је злонамерност бацила у заборав - дуга је, упркос таквом неопростивом чину, при чему речи Елзе Кристенсен добијају своју пуну вредност кроз признање, да наше иначе грехом оптерећено доба уистину заборавља на људско достојанство!

Нама се чини, да откриће Лепенског Вира и целог света око њега само потврђује све оно, до чега су напред споменути истраживаоци дошли кроз старе списе... И до чега је дошла и славна царица Катарина Велика, која није била само царица, већ просвећена жена, коју је интуиција често узносила до врхунаца истине. Но осим тога, као владарка, она је морала бити окружена извесним бројем лица, чије знање се уздизало до тајанствености недокучивих сфера за највећи број смртника...
Па зато нам изгледа, да нам откриће Лепенског Вира стиже као замена за древне и, вероватно највећим делом нестале списе, у које нисмо имали срећу да уронимо... или само делимично... Јер је очито, да су почињене недопустиве грешке и пропусти, па и уништавања... Те Лепенски Вир личи на чудесну причу живота, који није могао да умре коначно без икаквог трага под наслагама земље и стена... Зато прилазимо с посебним осећањима овој археолошкој причи, коју је професор Срејовић тако лепо формулисао, сматрајући, да би било неопходно повезивање резултата рада свих научних екипа, које су се бавиле истраживањем подунавског и црноморског базена.
[/i]
i još nešto:


Даља значајна Срејовићева констатација налази се на стр. 18., где стоји:

"Лепенски Вир је доказ, да мезолит није "мрачно доба" европске праисторије,
већ само период истрајне бременитости и да први велики успон европске културе у постглацијално време није оплођен утицајима са стране, него да је настао спонтано,
буђењем дуго притајених енергија подунавске културе млађег палеолита... "

Следи затим изнад свега значајан закључак:

"Ово је значајна чињеница. Она показује, да Европа није морала да прими са
Блиског Истока становништво и културу, како би могла да превазиђе прошлост и нађе
снаге за стваралачку будућност. Новооткривена култура Лепенског Вира је доказ,
да је овај подвиг учињен у Европи самостално. Њено неочекивано откриће и њене
изузетне форме показују, да су наша знања. о путевима културе још увек ограничена,
као и наше могућности, да предвидимо облике, које је живот способан да организује... "

Не улазећи у овде непотребну детаљнију архитектонску анализу кућа Лепенског Вира, коју је Срејовић обрадио мајсторском прецизношћу, ми ћемо да подвучемо само појединост, која нас - у овом случају највише занима у односу на сврху овог поглавља, а то је - положај кућног огњишта, чија улога је добро позната у развоју породичног и племенског живота. Срејовић каже, да се:

"... огњиште са реципијентом, окружено каменим "столовима" и скулптурама
(у почетку облутком из Дунава, а касније скулптуром) издваја од простора за становање,
те постаје центром једног малог светилишта7 унутар зграде намењене и становању.
Другим речима, објашњава даље аутор8:
... огњиште има осовински положај, а прави центар има реципијент са рељефном декорацијом, док камени "столови" затварају са свих страна простор, који је директно
осветљен млазом светлости, чији интензитет и облик одређује улаз на прочељу... У
тренутку изласка сунца цео сакрални простор захваћен је снопом прве јутарње светлости,
све до скулптура, постављених у његовом дну... "

7, 8. - О. ц., стр. 606., 607., 608.

Оно, што нас у овој прилици сасвим посебно занима, јесте Срејовићево поглавље, које отпочиње насловом:
"ЧУВАРИ ОГЊИШТА"

Он нам одмах у почетку тог одсека саопштава, да у исто време:

"... када се у кућним светилиштима појављују скулптуре, у њиховој
непосредној близини, уз огњиште, полажу се и покојници".

Аутор затим излаже, да се тек овим поступком у оквиру културе Лепенског Вира утврђује и однос према мртвима. Изгледа, мисли он даље, да су се у кућама сахрањивали само они, чијим остацима је приписиван посебан значај, али да је немогуће утврдити критеријум, по коме је вршен тај избор. Уз то, наглашава професор Срејовић:

"Гробни прилози су једнолични и изразито сиромашни, "

чиме се Лепенски Вир разликује од гробова неких других крајева Европе, који чувају знаке материјалистичког схватања, страног прастановницима Лепенског Вира. Споља, изнад чела покојниковог, покопаног иза кућног огњишта, гробно место је обележено једном орнаменталном скулптуром, непосредно изнад покојниковог чела, док је изнад његових стопала вертикално усађена једна велика плоча.
Аутор дела о Лепенском Виру детаљно описује све врсте сахрањивања у кући, но како ово није монографија искључиво о том проблему, ми ћемо да пређемо на даљи преглед Срејовићевог дела о Лепенском Виру, одн. о његовим становницима, који су - изгледа - уз покојника укопавали редовно и јеленске рогове. У вези с тим, писац овако резонује:

"Рогови јелена лако су могли да постану симбол, који - на најбољи могући начин - уједињује смрт и поново рађане, васкрсење, сталну обнову и бесмртност. То су једини појмови који - истовремено - осмишљују и живот и смрт. Стога је и полагањем рогова јелена уз покојника отклањано све оно, што при свакој сахрани збуњује људску мисао и узнемирује дух".9

9. - Исто, стр. 608.

И даље - све што нам писац каже о давно несталим житељима Лепенског Вира10, чини нам се, да је од неизмерно великог значаја. Наиме, много поимања, која је Срејовић изложио, подударају се још и данас - међу свим Словенима - понајвише са српским. Аутор је, нпр., између осталог открио, да руке покојника, који леже у средини кућног светилишта, с једне стране додирују огњиште, а с друге свети облутак, који се временом претворио у скулптуру, одн. у заштитника кућног огњишта, а у Хришћанству, скулптура је доживела трансфигурацију у икону свеца, који бдије над кућним огњиштем, над живим члановима породице, али такође и над мртвима, који настављају да суделују у свему "што се збива око неугасиве свете ватре, око које се дакле - одвија живот са видљиве и с невидљиве стране. Нашавши ове појединости у делу професора Драгослава Срејовића, ми смо коначно по први пут - поставивши себи једно одређено питање стотинама пута - почели да налазимо одговор:

СРПСКА СЛАВА? ОДАКЛЕ ДОЛАЗИ СРПСКА CJlABA? ЗАШТО УПРАВО
ОНА НЕ ПОСТОЈИ НИ КОД КОГА ВИШЕ? ЗАШТО ЈЕ НЕМА У ОСТАЛИХ
СЛОВЕНА! ЗАШТО СЕ БАШ СЛАВОМ СРБИ ИЗДВАЈАЈУ НЕ САМО ОД
ОСТАЛИХ НАРОДА НЕГО И ОД ИСТОРОДНИХ СЛОВЕНА?

10. - Ибидем.

Но вратимо се Срејовићу и његовим закључцима, при чему он пише следеће:

"Ни у једној другој европској култури, све до времена раног хришћанства, покојницима није дата овако велика надокнада за сва одрицања од материјалних добара. Стога, гробови на Лепенском Виру и нису илустрација индивидуалних судбина, већ увек изражавају само идеје једне посебне метафизике. У њима недостају предмети који опомињу на пол, занимање, поседовање, друштвени положај и личне преокупације, али су зато постављени у простор испуњен обиљем облика, који формулишу "поглед на свет", подсећајући нас на српско пословично схватање све до нашег времена:

"ЗЕМАЉСКО ЈЕ ЗА МАЛЕНА ЦАРСТВО!"

Јер - то јасно показује посебна брига у многим детаљима у односу на покојника.
Извесне појединости сведоче, да се у Лепенском Виру водило рачуна о сваком претку,
коме се обезбеђује трајно место у кругу породице. Будући, да су покојници били
сахрањивани (у целини, или делимично) испод кућног огњишта, они су и даље
уживали топлоту ватре, која се на њему није гасила, а исто тако и храну, што се на
њему припремала. Истовремено су на тај начин стицали вечни мир у безбедним и
увек осветљеним оквирима светилишта. А симболичие "куће мртвих" изграђене су
увек од исте врсте материјала, од лапорца црвене боје. Тај материјал је, мисли
Срејовић, свакако изабран због боје крви, која мртвима посебно годи а троуглови
(који се могу схватити као схематизована представа куће), формирају у поду отворе,
у које је изливана жртва умрлима. С друге стране, позитивне силе света мртвих,
лако су кроз њих могле да допру до света живих. Ова два боравишта, дакле, за житеље Лепенског Вира, имала су исти облик и боравиште преминулих замишљено је - по свој
прилици - само као наличје простора у коме се живи... "

Будући, да се ведске химне тесно преплићу са српским дизањима у славу, одн. будући, да су Веде највећим својим делом - у ствари - дизања у славу једног другог времена, ми ћемо се - у једном каснијем делу ове студије неизбежно вратити делу "Лепенски Вир" професора Срејовића, али ћемо се овде ипак још мало задржати на његовим веома интересантним закључцима, који су нам коначно омогућили разумевање извесних ствари у тако карактеристичним искључиво српским традицијама. Стога дубоко и искрено захваљујемо том врсном мислиоцу, који нам је омогућио неопорецивом логичношћу својих закључака, да коначно уђемо кроз широм отворена врата у један свет, који нам је све до открића дела "Лепенски Вир" био само делимично доступан.
Ево, дакле, закључкака који су особито интересантни и као такви вредни сваке пажње:

"Велики облутак постављен иза огњишта и усађен дубоко у тле испод пода,
означава духовно средиште светилишта, а самим тим и центар микро - и
макрокосмоса културе Лепенског Вира... Извесно је, да су постављањем облутака
уз огњиште симболично пренета у кућу два основна елемента спољног света:
камен и вода... Овај камен који се креће, не осећа се као део неживе материје,
већ као једина форма у природи, која је истовремено и жива и вечита. Снага воде
и свих бића, која у њој бораве, сједињују се у облутку са чврстином камена и
силама живога света, које он носи. Облутак стога лако прераста у симбол...
Снаге овог симбола активно делују на појединце и данас... А испод њега
сахрањивана су - или тела покојника, или пак само главе, што се, како сматра
Срејовић, сигурно везивало за веома сложену религиозну мисао, која тек у
Лепенском Виру људску главу уздиже на степен великог верског симбола...
Може се сматрати, разлаже аутор даље, да је симболика главе била многострука,
одн. да се веровало, да она делује на све силе које господаре животом у кући и
насељу, у шуми и у води.
Што се тиче ритуала, он се обављао у кућним светилиштимз, око ОГЊИШТА, ЖРТВЕНИКА и СКУЛПТУРА.
Уз то дознајемо, да су приликом ископавања пронађени остаци жртава и
инструмената култа, али - да је неизвесно, на који начин и у каквим приликама су
приношене жртве, као и све друго, што је пратило тај чин. А као жртве приношене
су РИБЕ, ЈЕЛЕН и ПАС...''

Писац, међутим, један закључак изводи са сигурношћу, па каже:

"Поменуте жртве, као и остали елементи укључени у светилиште, показују,
да суштину религије културе Лепенског Вира чини КУЛТ ОГЊИШТА И ВАТРЕ,
КУЛТ ПРЕДАКА и можда СУНЦА Међутим, све идеје које се везују за светлост,
огњиште, ватру, небеска тела, или покојника, израз су једне исте идеологије која
произлази из изразито космичких преокупација становника Лепенског Вира...
Једнообразност култа, која је до те мере наглашена, да се стиче утисак, да је
религија кодификована, подразумева јединство заједнице и постојање бројних
табуа, одн., друштвених норми, а светиње, које су из генерације у генерацију
на исти начин распоређиване око кућних огњишта, доказ су - не само упорног
одржавања традиција, већ и строго патријархалних породичних односа.
ПОШТОВАЊЕМ ПРЕДАКА и инсистирањем на њиховој вези са рибом,
облутком и каменом, заједница се у целини чврсто укорењује у тле и стиче
потребну сигурност... ''



Možda je gospođa Olga ipak bila u pravu


edit ( PROČITATI LINKOVANI TEKST DO KRAJA )
mlekac mlekac 01:37 08.01.2011

Re: hm

Ima tu neke slicnosti:


A ovaj mi lici na onog smeska sa oreolom

gordanac gordanac 10:35 13.01.2011

closing time :))

za koji trenutak će post biti automatski zaključan...a dolazi nam još praznika...
ako :)




[url=http://www.dailymotion.com/video/x106s6_leonard-cohen-closing-time_music]
CLOSING TIME[/url]

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana