Hajmo polako, kao u školi. Što da ne? Redom, lepo, jedno po jedno, da prodiskutujemo sva najčešće postavljana izborna pitanja. Da počnemo ovako.
1. Zašto da glasam kada od toga ništa ne zavisi ?
Izgledalo je kao da smo se jedva oporavili od prošlogodišnje maratonske predizborne kampanje, koja je počela gubitkom dragocenog vremena oko izrade i prihvatanja Ustava, zatim oko samih izbora i tromesečne krize i ucena, koji su predvodili formiranju vlade, kad sad - opet glasanje.
Ljudi i to s pravom kažu - dosta više ili dokle više izbori?
Ljudi, opet s pravom kažu - zašto da glasam, kada od tog rezultata ništa ne zavisi ?
I nije da nisu u pravu.
Istina je da su republički izbori pokazali otvoreno nepoštovanje izborne volje gradjana. Većina je glasala za jednog premijera, a dobila je drugog, gradjani su glasali upravo protiv politike, koja im je posle izbora nametnuta.
Glasali smo u većini za evropsku Srbiju, protiv jataka ratnih zločinaca, protiv relativizatora atentata na premijera Djindjića, većina je htela da Djelić bude premijer, a Jočić smenjen, a dobili smo upravo suprotno. Izbornu volju političari nisu poštovali.
Da li to znači da sada ne treba glasati ?
Ne.
Na protiv, baš zato sada svi moramo izaći na izbore i pokazati političkoj eliti da su oni odgovorni gradjanima, a ne mi njima, da ih mi plaćamo, mi biramo i mi odlučujemo šta treba da rade.
Nije istina da su Srbi gluplji od ostalih naroda, da imamo « kratko pamćenje », da smo danas već zaboravili šta je bilo juče, ma koliko to vlast mislila. Ako je izborna volja većine, pre manje od godinu dana izneverena, nezadovoljstvo treba pokazati na ovim izborima.
Jedan glas imamo i on mora da se poštuje. Vlast nam je odgovorna, jer zavisi od nas. Mi je biramo i ako nas laže, ako trguje našim glasovima, a da bi zadržala sopstvene funkcije i privilegije, ako izneverava predizborna obećanja, uvek ima nekih novih izbora, da im pokažemo da ipak nismo gluplji od njih i da to ne može proći nekažnjeno.
Jedan gradjanin – jedan glas, ako nam ukradu i to, šta nam drugo preostaje ?
2. Ako ne glasam za Borisa, pobediće Toma !
Ljudi kažu, moramo glasati za Borisa - da ne bi pobedio Toma. Opet znači izbori gde je suština kampanje DS-a babaroga NIkolić, opet i ko zna koji put, kod pametnih, normalnih ljudi, treba da bude presudan « glas iz straha » a ne « glas po savesti ».
Kada se neko namršti na ovu, toliko puta ponavljanu, a zapravo suštinski ne sasvim tačnu dilemu, provladini mediji vas označe kao "ekstremistu", dodaju vam etiketu "radikalni" i izjednače vas sa onim protiv čije se politike jedini borite.
A činjenice govore drugačije.
Dva najvažnija dokumenta koja je ova država u proteklih godinu i nešto usvojila - Ustav i Rezolucija o Kosovu, doneti su uz veliku harmoniju Demokratske Stranke i Radikala. Toma Nikolić i Boris Tadić se slažu u suštini - oni Kosovo ne daju ni po koju cenu. Radikali prilično primitivnim rečnikom ponižavaju medjunarodne sagovornike, istim onim kojim im se obraća i Tadićev ministar spoljnih poslova, kada arogantno odbacuje predloge o ubrzanom ulasku u Evropsku uniju kao "nepristojnu ponudu", na primer.
Radikali i Demokrate govore istu rečenicu, "Kosovo nikada neće biti nezavisno" i jedni i drugi govore o vojnom angažovanju na toj teritoriji "ako zatreba", Nikolić, doduše, direktno i neuvijeno, Tadić za nijansu pristojnije i kao po običaju, neobavezujuće, pa kaže: "Уколико би дошло до било каквог насиља на Косову и уколико КФОР не би био у могућности да на адекватан начин реагује и заштити Србе, Војска Србије је спремна да у сваком тренутку, уз пристанак надлежних међународних институција, управо поштујући међународно право, помогне и пружи заштиту угроженом становништву". Smisao je dakle isti, Naša Vojska je spremna, i to medjunarodna javnost mora da zna.
Nikolić takodje zastupa ideju prekida diplomatskih odnosa sa svetom, ukoliko do priznavanja nezavisnog Kosova dodje, a istu misao promoviše i Tadićev ministar Vuk Jeremić, često govoreći o "svim raspoloživim diplomatskim sredstvima" u koje jasno ubraja i prekid i zamrzavanje istih.
Kakva je onda suštinska razlika izmedju politike vladajuće koalicije prema najspornijim pitanjima srpskog društva i izbornih obećanja SRS-a? U stilu? U brendu? U kvalitetu odela? U lepom ponašanju?
Meni se ta dilema čini lažna.
Uostalom, Toma NIkolić svoju predizbornu kampanju vodi otvoreno kaže: "Ubedjen sam da birači DSS-a nemaju dilemu. Politika SRS-a po pitanju Kosova i Metohije podudara se sa njihovim stavovima". Boris Tadić na to kaže da u vladajućoj koaliciji nema razlike u stavovima po pitanju Kosova. I tu je takodje sasvim iskren.
Politika DS-a, DSS-a i SRS-a na temu Kosova je jedinstvena i složna.
Po cenu višegodišnje krize, vojnog angžovanja, prekida diplomatskih odnosa sa svetom, Tadić, Koštunica i Nikolić, ne daju Kosovo.
Da li će nam izolacija lakše pasti ako umesto Tome, svetom sa svojom svitom bude krstario Tadić, dok mi sedimo izvan Šengen tvrdjave i čekamo novu mobilizaciju ?
Meni neće.
Tadić i NIkolić se, u suštinskim pitanjima, isuviše slažu, a u onima u kojim su suprotstavljeni, Radikali sagovornika nalaze u premijeru i njegovoj politici. Kome Tadić nikako da se suprotstavi.
Ako Boris nema snage da jednom i za uvek čvrsto kaže NE, mi moramo da ga na to podsetimo.
Ako ipak odlučite da vas strah od najgoreg rukovodi u izbornoj volji, razmislite da barem u prvom krugu glasate po savesti. Tako ćete dati jasan signal vlasti da nije narod stoka, pa da nas, kad zatreba, malo plaše babarogom, sa kojom će posle, u Skupštini, za čas da se sve lepo dogovore.
U prvom krugu glasajte po savesti. Uvek će biti drugog kruga kada možete, ako želite, da se grupišete.
nastaviće se...