Društvo| Eksperimenti u blogovanju

O oprečnim mislima u istim rečenicama

gordanac RSS / 18.06.2011. u 19:15
ili:
- kako nam s lakoćom promiče izgovaranje (i mišljenje, oh, da i mišljenje!) rečenica koje su kao suza čisti "mentalni i verbalni oksimoroni" i zašto nam to (ne)smeta da razumemo sebe i druge dok komuniciramo -
 
Amazingly-Creative-Photos-048.jpg     Moguće je (sasvim lako moguće) da se meni sve to nekako samo čini dok slušam ljude, ali moj utisak o učestalosti kojom ljudi u iste rečenice uvrste sasvim oprečne tvrdnje, misli, uverenja, stavove, bilo šta, je takva i tolika da sam odučila da pokušam da napiskaram koju o toj "komunikacionoj pojavi" (koju ja smatram istovremeno i očaravajućom i paradoksalnom i neizbežnom i samoograničavajućom).
 Davnih dana, prateći, učeći i slušajući ljude, bilo mi je zanimljivo da čitam radove o "spoznajnom neskladu" kao načinu na koji mi ljudi funkcionišemo, mislimo, govorimo, postojimo sami sa sobom i u svojim društvenim kontaktima.
 
Spoznajni nesklad ("kognitivna disonanca") tako i zato ume da bude beskrajno zanimljiva tema i za nas laike, ne samo za stručnjake koji se bave istraživanjem ili terapijama, kad "stvar" naraste do poremećaja koji onemogućava "normalnu" socijalnu komunikaciju.
 
"1957. Leon Festinger objavljuje knjigu «A Theory  of  Cognitive Disonance» za koju možemo reći da se ubraja u «klasičnu literaturu» socijalne psihologije. S obzirom na broj i raznovrsnost istraživanja koja je izazvala, teorija kognitivne disonance spada među najznačajnije teorije socijalne psihologije uopšte – ona pruža opštu teoriju ljudske socijalne motivacije i ima širinu primenjivosti koja daleko nadilazi teorije konzistencije.
 
Festinger definiše disonancu kao «negativno nagonsko stanje koje se pojavljuje kad god pojedinac ima dve spoznaje koje su psihološki nedosledne». Ova teorija takođe polazi od toga da svaka osoba teži konzistenciji svojih mišljenja, stavova i ponašanja. Teorija je široko primenjiva jer se odnosi na bilo koji primer u kojem su dve psihološke spoznaje nedosledne."
 
Šta je, u suštini, spoznajni nesklad ?
 
Pre svega - psihološka nesaglasnost, inkonzistentnost.
 
Značenje disonantnog odnosa nije ograničeno samo na logičku inkonzistenciju. Postoje 4 vrste situacija u kojima može doći do disonantnog odnosa:
 
Logička neravnoteža (npr. znam da se voda zamrzava na 0oC, ali ne očekujem da će se to dogoditi ako u zimskoj noći ostavim vodu na balkonu) - jedna spoznaja vodi suprotnosti druge  spoznaje zbog logičke inkonzistencije
 
Kulturalni običaji - kultura često određuje što je konsonantno, a što disonantno – npr. boja odeće na sahrani. Bitne su i međugeneracijske promene unutar iste kulture.
 
Disonanca između podređene kognicije i nadređene definicije (npr. sportista, a ne trenira redovno; naučnik, a ne prati nova istraživanja)
 
Prošlo iskustvo (kad se ponašamo u neskladu sa prethodnim iskustvom, npr. izaći na kišu bez kišobrana, a očekivati da nećemo pokisnuti)

 Moje zanimanje za temu "spoznajnog nesklada" (tako da sam tek kasnije razumela odakle mi interesovanje i šta je to zaista) stvorila je ustvari moja baba, u ranom detinjstvu.
 
Govorila je "moraš stalno imati na pameti i dobro i zlo", pa još "ne daj, a ne laj", pa onda "ne daj na se, raspala se!", pa još "budna sanjaj, radi i kad spavaš",....i još mnogo, mnogo, sasvim oprečnih "saveta" o kojima je govorila "savete slušaj, radi po svom".
 
I, onda, kad sam kasnije stigla do knjiga o "spoznajnom neskladu", rekla sam joj "e, baba, pazi ove kakve su knjige i teorije napisali o tvojim "savetima" !".
Odmahnula bi rukom i kroz glasan, zarazan smeh odgovarala "kome knjige za to trebaju, taj se ni ljubavi ni života nije najeo!". 
 
 Neprekidno slušam ljude koji i ne primećuju da u jednoj rečenici koju izgovaraju "slažu" bar dve sasvim oprečne tvrdnje i tako čine da ili prepoznajem "spoznajni nesklad" na delu ili se usudim da im uzvratim (pažljivo, vrlo pažljivo, lako je ljude uvrediti tako, vrlo lako) sa kratkom opaskom "ej, stani malo - ne moža OBA, ne mogu OBE te stvari, ne biva..."
 
 Retko me dobrim dočekaju, ne vole ljudi da ih se podseti na "paradokse" kojima misle i govore.
 
 Lekovito i uspešno sredstvo kojim se, na rasterećujući način, ljudi ponekad oslobađaju sopstvenih misaonih i verbalnih paradoksa je - humor, blagosloveni, dobronamerni, dobroćudni - humor. I bude mnogo prijatno i ugodno i skladno kad takvim humorom jedni drugima pomognemo da se iskobeljamo iz nesklada svojim misli i rečenica i uvidimo svu jednostavnost - skladnih tvrdnji.
 
 Primera ima "kolikonamdrago":
 
Jedan od najilustrativnijih primera je priča o komunikaciji antropologa i jednog afričkog plemena (a mogla bi i bilo koja grupa ljudi koja sebe zove "društvom") pitanjem o tome ŠTA je dobro, a ŠTA zlo i pitajući ih "ŠTA je dobro po njihovo pleme" dobili su sledeći odgovor:
- Dobro je kad osvojimo selo susednog neprijateljskog plemena, zapalimo im kolibe, pobijemo muškarce, odvedemo svu stoku i uzmemo im vodu, hranu i žene
 A na pitanje "ŠTA je zlo", dobili su odgovor:
- Kad oni to učine nama.
 
 S istom "lakoćom nesklada", ljudi će izgovarati sledeće:
 
 1. - slušaj šta pričam, ne gledaj šta radim (roditelji, profesori, ljubavnici, društvene grupe različite po uzrastu, polu, imovnom stanju,...bilo koji nazovi "dijalog")
 
 2. - ono što je prošlo mnogo je bolje nego ovo što je sada (činjenica da i to "prošlo" ima neko drugo "prošlo" koje bi onda takođe moralo biti još bolje nego "naše prvo" prošlo, nimalo ne uznemirava one koji s lakoćom izriču tu tvrdnju)
 
 3. - sve rečenice koje počinju sa "SVI SU..." (generalizacije takve vrste istovremeno su i izvor diskriminacije svake vrste)
 
 4. - sve rečenice kojima pokazuju da misle da mogu da budu "džinovi" samo ako sve (ili neke druge) proglase "patuljcima" (negativno definisanje svih drugih, smatrajući da se tako, istovremeno, daje svepozitivna definicija o sebi samima - nacionalizam, šovinizam, moralisanje, "moralizatorske vertikale", "neporecive" istine, (zlo)upotreba religijskih tvrdnji, ...)
 
 
 4060d358-6cda-401a-91e2-f5d9af73f272gif.jpg
 
Za "smanjivanje" i voljnu kontrolu nesklada u našim mislima i izgovorenim rečenicama i neophodon i dovoljan i potreban uslov je samo da - slušamo, sami sebe i druge, samo da pažljivo, vrlo pažljivo slušamo.

Uz malo dobroćudnog i dobronamernog humora, to može značiti veliki, nesaglediv napredak u mnogim našim društvenim kontaktima.
 
A za samotno, sanjarsko ili misaono promišljanje o svemu, ponekad bez te volje za spoznajnim neskladom i ne možemo, ponekad je ona "okidač" za sve i svašta kreativno što ljudi stvore sami sa sobom, "na osami, u tišini, varljivih misli".
 
 
005-detail-ornament-q100-500x50.jpg
 
 
 


Komentari (216)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

abrasax abrasax 17:55 19.06.2011

Re: :)

neko se lakse izrazava u digresijama, sto moze da smeta onom ko je dresiran za komunikaciju a la brza hrana, pa mu nespojivo krckanje na tihoj vatri i nema filing il nije naucen il je zaboravio drugacije ukuse i mirise i navike u prici, a mozda ga i samo boli dupe


Možda grešim, ali zaliči mi na diskvalifikaciju. Kad me neko nije ni pozvao da podeli ručak sa mnom, nije mi palo na pamet da virim u lonac. Taj se princip, čini mi se, toliko podrazumeva da ste napravili nesumnjivi trol u priči o kognitivnoj disonanci.

literatura, filozofija, uopste razne slabo struktuirane stvari



jinks jinks 08:48 19.06.2011

Koliko sam razumeo

deo nesklada o kome govorite možda potiče od neuskladđenosti između forme i suštine.

Ali, na primer, po zakonu o "održanju informacije" forma uvek odgovara suštini, jedino što naši individualni i kolektivni receptori nekada nisu dovoljno jaki da uoče sve kodove forme koja govori o njenoj suštini.

Možda to delom i čini proces evolucije čoveka i društva, da usavršavaju svoje razumevanje forme, kako bi bolje razumeli suštinu (u kraćem vremenu nego ranije, ne primer).
gordanac gordanac 09:03 19.06.2011

---

jinks

Koliko sam razumeo
deo nesklada o kome govorite možda potiče od neuskladđenosti između forme i suštine.

Ali po zakonu o "održanju informacije" forma uvek odgovara suštini, jedino što naši individualni i kolektivni receptori nekada nisu dovoljno jaki da uoče sve kodove forme koja govori o njenoj suštini.

Možda to delom i čini proces evolucije čoveka i društva, da usavršavaju svoje razumevanje forme, kako bi bolje razumeli suštinu (u kraćem vremenu nego ranije, ne primer).

Nisam sigurna, meni se čini da istraživači svoje tvrdnje o neskladu kojim mislimo i govorimo ne vezuju samo za kultorološke ili civilizacijske matrice, već svoje rezultate dodeljuju ljudskim bićima, kao vrsti koja misli. Ali - nisam sigurna u to, moguće je da je, ili da ĆE sve to drugačije izgledati u nekoj budućnosti, kao što postoji verovantoća da je sasvim drugačije izgledalo u prošlosti.
Mada, po pisanim tragovima, po artefaktima - ne bih rekla. Ljudi menjaju sredstva komunikacije (to je valjda forma) ali samu komunikaciju, čini mi se - ne. Mi živimo izuzetan tehnološki napredak, kao civilizacija, ali nisam sigurna da nas je to promenilo (u humanističkom ili psihološkom smislu).
jinks jinks 13:08 19.06.2011

Re: ---

Ljudi menjaju sredstva komunikacije (to je valjda forma) ali samu komunikaciju, čini mi se - ne
.
Čini mi se da ipak komunikacija može da se menja u smislu da neke forme ipak sve teže mogu da prikriju ili pokriju određenu suštinu koja nije sa njima u skladu (što možda i jeste jedan od osnova oksimorona o kojima govorite). Ili je to samo stvar neke lične promene.
blogov_kolac blogov_kolac 11:07 19.06.2011

Oksimoronu Srbine, Srbija je uz tebe!

Oksimoronski receno ova tema je ovde obradjena napadno nepretenciozno, sto je po meni greska, jer se tu ne radi samo o veoma zanimljivim primerima logicke kontradikcije, vec i veoma mocnoj alatki pomocu koje se jos od Domanovicevih i Nusicevih vremena pa sve do danasnjih dana najefektnije mogu objasnjavati i markirati brojne mane i falinke naseg mentaliteta pa i "nacionalnog diskursa" koji nas je i doveo ovde gde smo. Brojni su kulturoloski i istorijski razlozi zasto su krajnosti koje se medjusobno iskljucuju, a cesto i obesmisljuju toliko pogodne za najbolji opis nas i nasih problema, i koliko znam po tome su nam (iz nekih njihovih takodje jako specificnih razloga) najslicniji Poljaci i Argentinci. U tom smislu nije nimalo iznenadjujuce sto su nasi mozda najbolji filmovi pravljeni po sablonu gde odlicni glumci iz ugla svojih uloga sa puno vere izgovaraju potpuno i ocigledno kontradiktorne replike, a mi iz celog konteksta nepogresivo prepoznajemo realne situacije iz nase nadrealne stvarnosti i visestruko dokazanog potpuno kontradiktornog sistema vrednosti. Govorim ovde pre svega o ostvarenjima tandema Sijan-Kovacevic (Ko to tamo peva, Balkanski spijun, Maratonci trce pocasni krug...) gde sve vrvi od ovakvih sentenci, pa nema potrebe da sada zatrpavam sa nekim od brojnih cuvenih citata gde je nesto izreceno potpuno u neskladu sa samim sobom, ili sa situacijom u kojoj je to izreceno. Takodje, simptomaticno je i podsetiti na cinjenicu da je beogradska skola aforizma jedna od jacih u svetskim okvirima, a u pitanju je najkraca moguca knjizevna forma koja se snazno naslanja upravo na paradoks i apsurd.

Dao sam preporuku na tekst zbog samog pokretanja teme, ali ponavljam da sam razocaran sto se u tekstu insistiralo na primerima iz obicnog i svakodnevnog zivota, dok je recimo svet politike upadljivo zaobidjen iako imam snazan osecaj da se upravo na sferu nase politike odnosi uvodni pasus autora o njenim licnim iskustvima koliko je ovaj fenomen primetan kod nas pa ju je to motivisalo da napise ovde koju rec o svemu tome. Prisetimo se da je ovde (i samo ovde) bilo moguce da na logicno pitanje koje se samo od sebe nametalo sta ce biti posle Tita bilo moguce dati "odgovor" i posle Tita Tito, jer su se u nasoj inatskoj tradiciji oduvek najvise cenila prkosna "neka bude sto biti ne moze" (nazovi)resenja!? Ili recimo kada je Milosevic na kosovskom pitanju sa samo dva sofisticka "oksimoronstva" sebe promovisao u nacionalnog vodju, iako bi ga to kod racionalnijih i pragmaticnijih naroda momentalno kostalo karijere. Prvo je u Kosovu Polju kupio narod cuvenom recenicom "niko ne sme da bije ovaj narod" iako su u toj epizodi oni zapravo dobili batine od njegove policije, a ne od Albanaca ili koga smo vec u to vreme sve dozivljavali kao neprijatelje i pretnju, dok je u sledecoj cuvenoj epizodi na poklike iz velike mase pred skupstinom "uhapsite Vlasija" odgovorio sa "ne cujem, ALI uhapsicemo". Ili recimo zadnjih mesec-dva je aktuelan zbog hapsenja bivsi (ratni) gradonacelnik Trebinja Bozidar Vucurevic koji je tih ratnih godina jednom svojom oksimoronstinom uspeo cak da udje u najuzi izbor za izjavu godine u svetu cuvenog magazina Tajm kada je izjavio da cemo mi (ako treba) izgraditi lepsi I STARIJI Dubrovnik...
gordanac gordanac 17:38 19.06.2011

---

Najduži put u Unverzumu je onaj između dva ljudska bića, tako ja mislim, svi ostali putevi I sva ostala rastojanja su – znatno kraća.A taj se put prelazi isključivo i samo komunikacijom jednih sa drugima.
O tome umem da čitam – o tome da pišem ne umem, osim ovako kako piskaram. Samo znam da ljudi BEZ komunikacije ne mogu, da smo, takvi kakvi smo – društvena bića i da samo izuzetno sasvim dobrovoljno biramo potpunu osamu (a i tada u neprekidnoj komunikaicji sami sa sobom).
I kada čitaš i slušaš i gledaš malo pažljivije – jasno vidiš da ljudi često s tim neverovantim darom koji imaju – dar i moć govora, često ne znaju šta će, često ga upotrebljavaju samo zato da NE bi rekli ONO što misle da kažu, da bi govorom SAKRILI ono što ustvari žele da saopšte.
Kada bismo bilo koji drugi dar koji kao vrsta imamo, bilo koje čulo „upotrebljavali“ na tako nespretan i nevešt način – mnogi bi bili u čudu, pa bez obzira da li su to šake, noge, sluh, dodir, šta god, ali kad je govor u pitanju – ponekad samo tako „puštamo“ da nam ta moć stoji potpuno neiskorišćena, da dobar deo onoga što mislimo,osećamo, smatramo – ostane neizgovoreno ili bude izgovarano na tako nespretan način da nikakvog dobra ne napravi, naprotiv.
To je jedan od razloga mojih interesovanja za „spoznajni nesklad“ za potencijale koje svi imamo u sebi, a držimo ih potpuno neiskoriščene poput zaparložene dobre, plodne, crne, „masne“ njive kojoj treba samo malo semena naše volje, samo malo zalivanja našim naporima – pa da počne da daje plodove.
I – mnogo je lakše nego što se misli, ali se nekako retko usuđujemo da takve potencijale iskoristimo.
alselone alselone 12:20 19.06.2011

klasican tra, la, la

mikimedic mikimedic 13:48 19.06.2011

Re: klasican tra, la, la

klasican tra, la, la



alselone alselone 18:48 19.06.2011

Re: klasican tra, la, la

mikimedic




Dok sviraju svoj "tra, la, la" evergring:
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 14:33 19.06.2011

Negativni transfer znanja ili ...

... kognitivna disonanaca, nije li to isto?

Ako jeste isto, zašto novi termini, a ako nije, u čemu je razlika?
gordanac gordanac 17:51 19.06.2011

ne znam...

Vojislav Stojković

Negativni transfer znanja ili ...
... kognitivna disonanaca, nije li to isto?

Ako jeste isto, zašto novi termini, a ako nije, u čemu je razlika?

...da li razumem pitanje i šta je to "negativan transfer znanja" u ovom kontekstu, tako da ne znam je li to isto, termin "spoznajni nesklad" je uveden 1957. (ima link u tekstu) Leon Festinger ga je tako definisao, a ja prenela.
(ako se uopšte na taj termin odnosi, nisam sigurna da razumem)
Jelena Pavlović Jelena Pavlović 17:19 19.06.2011

relaks

I, bre, ljudi...izadjite malo napolje, prosetajte, udahnite nekoliko puta, izdahnite, protrcite, protegnite se, otplivajte. javascript:;
jasnaz jasnaz 21:03 19.06.2011

KraljDete

vlad_aleksh vlad_aleksh 10:26 20.06.2011

Kako upokojiti vampira

Ovaj naslov simboličnog tipa posvećen je upokojavanju jednog od brojnih vampira sa naših prostora, a to je totalitarizam.
Unapred se izvinjavam zbog "oprečnih misli u istim rečenicama".
Da se kojim slučajem Josip Broz, zvani Tito, povampiri ove 2011. godine, bio bi jako srećan - mi sa njegovog puta skrenuli nismo. Nije sprovedena restitucija, još nisu pronađeni zemni ostaci njegovog vojnog arhineprijatelja, komunistička partija je prostom deobom klonirana u nekoliko desetina partija, koje preko isto toikog broja svojih politbiroa upravljaju državom i podanicima; državna i društvena svojina i dalje su dominatni oblici svojine; građani postoje zbog svojih vlastodržaca; penzijski, socijalni i zdravstveni fondovi još su u domenu kategoričkog boljševičkog imperativa; besmisleni izbori na kojima se ništa ne bira.
Simulakrum diktature proletarijata zamenjen je simulakrumom višepartijske demokratije. Ako se ne varam, u teoriji za takvu demokratiju postoji izraz "totalitarna demokratija".
Zamislite nezamislivu scenu u Srbiji, scenu iz Britanije 19. veka. Gledston, da bi postao prvi ministar Njenog veličanstva, mora da se kandiduje na izborima u svojoj izbornoj jedinici, zatim mora u toj istoj izbornoj jedinici pobediti, pa tako ušavši u parlament mora biti izabran od isto tako izabranih NARODNIH POSLANIKA za premijera. Ovakav događaj u Srbiji 2011. godine je nezamisliiv, jer je na delu TOTALITARNA DEMOKRATIJA. Siguran sam da mnogi naši ministri, sa blaženim premijerom na čelu, ne bi bili u stanju da pobede na izborima ni u svojoj užoj porodici.

Avaj, kakvi smo mi Englezi, takav nam je premijer Gledston.
srdjazlopogledja srdjazlopogledja 16:31 20.06.2011

Re: Kako upokojiti vampira

komunistička partija je prostom deobom klonirana u nekoliko desetina partija, koje preko isto toikog broja svojih politbiroa upravljaju državom i podanicima; državna i društvena svojina i dalje su dominatni oblici svojine; građani postoje zbog svojih vlastodržaca; penzijski, socijalni i zdravstveni fondovi još su u domenu kategoričkog boljševičkog imperativa; besmisleni izbori na kojima se ništa ne bira.


Dopuna.
Partijsku svojinu ne čine samo puke stvari, imovina i novac. Partijsku svojinu pre svega čine ljudi, kako unutar same Partije, tako i van nje.
gordanac gordanac 19:17 24.06.2011

zanimljivost o neskladu za kraj...

i - l` hommage za George Carlin

George Carlin (May 12, 1937 – June 22,2008)

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana