pretumbam sve stvari,
spopadnem ormane i credence,
opljačkam ostave i usput pojedem bombone,
isprevrćem džepove
a novčanika nigde.
o, Bože, kažem
o, Bože, uzmi me!
jebaće me panduri jer ne nosim ličnu,
jahaće me sisata prodavačica u marketu,
kako da platim pivo i čips.
blokiran mi račun,
nema mi platne,
ne mogu da uzmem knjigu,
nema ni članske.
i nema ničega,
samo magla u glavi i razbacane stvari po kući.
stoko zaboravna,
glavo metuzalemska,
lobanjo raštimovana.
ćale mi skače po glavi,
još samo to mi treba,
da mi priča
o davnim vremenima
kad su mladi vodili računa
o svojim stvarima,
bla bla,
verovatno
jer nisu imali gomilu sranja u glavi.
otarasim se njega,
i zabrinut prilegnem.
posle tri sata
blejanja u plafon
konačno zakunjam,
i sasvim slučajno
umetnem nedostajući deo vijuge:
novčanik ću dobiti tek u decembru,
kao rođendanski poklon,
od ribe.
Valjda.
Kapetan Mekšefri