Društvo| Istorija| Kultura| Moj grad

Dom štampe ... treći put ali i o institucijama

Đorđe Bobić RSS / 24.04.2014. u 07:17

Prošle godine dogodio se pokušaj nadziđivanja i dogradnje Doma štampe na Trgu Republike u centru Beograda koji je projektovao Arhitekta Ratomir Bogojević čime bi se ozbiljno ugrozilo zdanje koje ima veoma značajnu ulogu u istoriji beogradske i srpske arhitekture. Naime, vlasnik prostora na poslednjem etažu je poželeo da proširi svoju imovinu ali i da nadzida još jedan nivo, predusretljivi arhitekti, postoji indicija da je angažovan i jedan ademik, uradili su projekat, jedan streotipan stakleni kubus koji su postavili na sasvim završenu i autentičnu zgradu kao neprirodan i neprimeren dodatak, zanemarujući principe struke i profesije, nazvali sve to „rekompozicijom fasade“ i započeli proceduru pokušaja pribavljanja uslova i dozvola.

Društvo arhitekata Beograda je dalo pozitivno mišljenje na predloženi projekat ne poštujući zakon jer u zakonu piše da Društvo arhitekata može to učiniti samo ako ne postoji osoba koja zastupa autorska prava.

 U ovom slučaju postoji zakoniti naslednik autorskih prava, arhitekta Milica Bogojević-Bobić i nju je, istini na volju, Predsednik Društva arhitekata obavestio o projektu i nameri Društva da tom projektu da svoju saglasnost. Dobio je negativan odgovor i posebno je Društvo o tome obavešteno i dopisom. Dakle, nosilac autorskih prava na arhitekturu Domu štampe je jasno izneo svoj negativan stav o ideji promene lika zdanja i bilo kakve inrevencije koja menja izvornu arhitektoniku. Ali neki drugačiji interesi i burazerska posla su nadvladali profesionalnu etiku i pravila struke pa zašto bi Društvo arhitekata čija je obaveza da štite autorska prava na zgradi ali i da štiti i vredna arhitektonska dela bilo van ovog novokomponovanog modela.

Beogradska javnost je burno protestvovala, arhitekti i ljudi iz kulturne sfere kojima je stalo do toga da se ne urušavaju vrednosti stvorene od predhodnika i tako zaštiti preostali delić gradskog okruženja tražili su da ovaj vandalski čin bude obustavljen i zdanje Doma štampe očuva u svom uzvornom i autentičnom izgledu jer, između ostalog, ima status pojedinačnog kulturnog dobra pod predhodnom zaštitom, a pored toga elaborat za proglašenje zdanja Doma štampe za kulturno dobro je tada bio u pripremi u Zavodu za zaštitu spomenika kulture grada Beograda.

Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda kao primarno nadležna institiucija je donela rešenje kojim je odbila da izda uslove za ovakvu akciju, dakle,  dato je negativno mišljenje na predloženi projekat upravo imajući u vidu značaj zdanja za arhitekturu ali i za ukupnu urbanu sliku Trga Republike gde Dom štampe jeste objekat koji obeležava taj gradski prostor i čini ga posebnim jer se preko njegovog lika i prepoznaje uz starija zdanja Narodnog pozorišta, Narodnog muzeja i palate Riunione. Posle toga, Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda je kompletirao elaborat o proglašenju zdanja Doma štampe za kulturno dobro i uputio ga u uobičajenu proceduru, dakle i Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture na putu ka Vladi Republike Srbije koja je nadležna da proglasi zdanje za kulturno dobro.

Izgledalo je u tom trenutku da je ovaj bahati čin vlasnika i pratećih arhitekata koji se zaturili moral i etiku profesije i dali prednost lukrativnom aspektu, zaustavljen i da se vandalizam u centru Beograda neće dogoditi. Međutim, nikada ne treba reći nikad.

Vlasnik se u drugostepenom postupku obratio Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture po istom pitanju nadziđivanja Doma štampe koji je potom kao institucija višeg reda doneo Rešenje o poništavanju predhodne odluke  Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda uopšte ga ne konsultujući i dozvolio dogradnju i nadziđivanje preskačući činjenicu da u sopstvenoj instituciji već ima prethodno pristigli elaborat o proglašenju Doma štampe za kulturno dobro o čemu bi taj Zavod, republički, trebalo da se oglasi i kaže šta o tome misli. Izgleda da je ovim Rešenjem o utvrđivanju „uslova za preduzimanje mera tehničke zaštite za adaptaciju i rekonstrukciju i rekompoziciju fasade i doziđivanje“ objekta Doma štampe, na posredan način iskazan stav Zavoda o inicijativi da ovo zdanje bude zaštićeno i proglašeno kulturnim dobrom. Zanemarili su i stav iz Generalnog plana Beograda gde se kaže da su neke intervencije na zgradi moguće ali u okviru postojećeg gabrita. Dakle, može se čitati, bez dogradnje i nadziđivanja jer se te reči u odredbama Generalnog plana ne spominju, dakle, dodate su pa bi se moglo reći da je i zakon prekršen.  

I dalje, baveći se tim čudnim poslom nisu konsultovali zakonitog nasioca autorskih prava niti ga pitali za mišljenje što im je svakako bila obaveza. Možda se zaista radi o samovolji pojedinaca van kontrole u toj instituciji koji su to učinili iz nekog svog, parcijalnog interesa mada potpis Pomoćnika v.d. Direktora Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture na Rešenju govori da i nije baš tako čime se ozbiljno urušava kredibilitet najvažnije državne ustanove za zaštitu kulturnog nasleđa.

Narečeno Rešenje i dati uslovi su nejasni, nedorečeni, u nekim slučajevima kontradiktorni i praktično dozvoljavaju različita čitanja. Govori se o tome da je zgrada dotrajala i neodržavana, da su u proteklom periodu učinjene izmene na vrhu zgrade koje odstupaju od originalnog projekta pa će dogradnjom i nadziđivanjem da se ta „devastacija“ uredi. Bilo bi logičnije da se za zgradu koja treba da postane kulturno dobro naloži vraćanje zdanja u prvobitno stanje ali Republički zavod je izabrao rešenje koje više odgovara vlasniku. Ima tu  dosta teksta ali u tom Rešenju nema ni reči o elaboratu Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture o proglašenju Doma štampe kulturnim dobrom jer bi tada bilo teže celu ovu rabotu objasniti.

Sledi i pitanje o odgovornosti Republičkog zavoda oko postavljanja reda vrednosti u njihovom radu, naime, da li je moguće da se proglašenje zdanja Doma štampe za kulturno dobro na osnovu elaborata Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda može skrajnuti i ostaviti bez komentara i u prvi plan postaviti odlučivanje o projektu nadziđivanja čime se identitet objekta urušava i pretvara u novokomponovanu tvorevinu kako su je arhitekti svojim ponuđenim projektom po želji vlasnika za novim metrima kvadratnim uredili.

Posebna je tema odnos dve institucije čiji je zadatak da štite kulturnu zaostavštinu Beograda gde Republička institucija krši elementarne profesionalne principe, zanemarujući neophodnost saradnje i komunikacije jer su teme zajedničke i dovodi Gradsku instituciju u ponižavajući položaj prejudicirajući da njihov stručni i profesionalni rad nema vrednosti i u toku procedure Republički zavod ga može odbaciti bez obaveza. Ali, o tome drugi put.

Cela ova beogradska sramota i iskazana bahatost je navodno u skladu sa nadležnostima republičke institucije i zakonom što se u najmanju ruku može dovesti u pitanje, ali ovim gestom Zavodu za zaštitu spomenika kulture grada Beograda je praktično naloženo da izda pozitivne uslove i odobri nadziđivanje  Doma štampe, da zaboravi svoj elaborat o proglašenju zdanja za kulturno dobro i priključi se opštem trendu turbo kulturnog modela koji je već u dobroj meri zagadio okruženje i narušio urbanu sredinu i sliku Beograda

Ostaje i pored svega, zakona, morala i etike struke, stručnog znanja i profesionalnih uzusa ali i u ime odbrane svega toga, da javnost opet digne glas kao  i prehodnog puta, usprotivi se i pokuša da odbrani vrednosti na kojima opstaje kulturni i urbani model Beograda. Najzad, moguće je, možda, da se u celu priču uključi i nadležno Ministarstvo za kulturu koje će o svemu ovome biti obavešteno i dobaci Beogradu, Trgu Republike i Domu štampe slamku spasa.         

Edit: tekst o istoj temi iz juna prošle godine LINK 

 

       

Atačmenti



Komentari (9)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Dr Mebius Dr Mebius 09:00 24.04.2014

Decja Klinika u Tirsovoj

A sta reci za ovo? Vandalizam bez granica.
Apsolutno pdrzavam zabranu ovakvih postupaka.
aurelije aurelije 09:40 24.04.2014

Urbanistički zavod

A šta radi Urbanistički zavod?

Čujem od ljudi koji tamo rade da im se smanjuju plate a u poslednje vreme ni ne stižu, pa su krenuli u tihi štrajk, bolovanja i slično. Niko neće da radi a da mu se ne plaća...
Kraja Kraja 14:15 24.04.2014

...srbija...

...je jedna velika JAVNA KUCA...
...za par hiljada € mozes da kupis bilo koje pravo, pravdu, bilo kog drzavnog sluzbenika...
...zna se cena dozvole, "misljenja", dobrog boniteta, statistike, lekara, preskakanja redova...
...za par hiljada dobijes satelitski snimak svog automobila i pesaka kog si udario, promenis boju na semaforu u onu koja tebi odgovara...
...tako je bobicu i sa dozvolama u gradjevinarstvu...
...nekome se gradnja obustavlja za tri reda cigle preko projekta, neko napravi keopsa na krovu...
...necije kuce na krovovima sakriju reklamama...
...nije mi jasno, sta vama nije jasno...
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 16:17 24.04.2014

Re: ...srbija...

Meni je sve jasno i vi ste u pravu ali imam građansku obavezu da obavestim javnost o takvoj bahatosti ... bar to mogu da učinim!
oskar-z-wild oskar-z-wild 16:32 24.04.2014

Re: ...srbija...

...srbija...Štuc

...je jedna velika JAVNA KUCA...

Štuc, Štuc...

Đorđe Bobić Đorđe Bobić 16:52 24.04.2014

Re: ...srbija...

Ama Oskare, ne zezaj, ovo je fotka sa njuroške berze u predvečerje ...
aurelije aurelije 08:17 25.04.2014

Re: ...srbija...

U selu moje žene, jednom banatskom uređenom selu sa 3 parka i kućama koje su sve starije od 2. sv. rata, pametni došljaci su '90-tih zatrpali jamu koja je služila za oticanje vode, samim tim ni kanali nisu imali smisla pa su ih zatrpavali, pa sad kad padnu kiše pola sela mesecima ide u kaljačama a kuće su se navlažile i raspadaju se...

I u takvom selu je komšija dobio kaznu jer je stari drveni prozor zamenio novim pvc prozorom i time narušio izgled sela :)

A u međuvremenu u Beogradu....
little_radojica little_radojica 17:24 27.04.2014

Иду дани

Времена се мењају, а ми живимо у баш гадним. Све те силе остављају траг на лицу Београда и поред свих институција које га бране. Наша струка је јако ригидна и бирократизована, зато је сви и прескачу.
Јуче био на градилишту у Јапану (земља бирократије и више него Србија) и гледам и не верујем: електричне инсталације којекуде по кући развучене, нема оно вертикално до кутије, па хоризонтално 15 центиметара од плафона и та строгоћа! Онда још мало процуњам кад оно, по закону можеш да мењаш конструкцију објекта ако "не прелази 50% укупне конструкције". Такорећи, "ухвати ме ако можеш". Ја кад сам хтео да умијем своју 40 година стару кућу одем у општину да питам за сваки случај, кад оно, треба идејни пројекат, треба сагласност сувласника парцеле, требају неке таксе да се плате и треба да се чека решење (бар није било дуго). Ко не верује нека погледа у ставку "инвестиционо одржавање". Буквално, ако хоћеш да будеш у складу са законом, за мењање плочица у кући ти треба све ово. То је једно лудило које мора да престане. Зато има милион дивљих објеката.

Ствар је за нијансу гора кад су у питању службе за заштиту наслеђа. Њима све треба. Ништа не сме да се руши, мења, него је најбоље да се још потроше паре да се врати у првобитно стање. Недавно се срушила једна од најстаријих кућа у Новом Саду (са сламнатим кровом), јер ју је штитио завод (али наравно не да ни цвоњка да се она доведе у безбедно стање). Свуда около петоспратнице, али она поносно стоји, пардон, лежи. Сад ће ваљда Тхе Завод да нареди власнику да је поново изгради и бољу и старију, па да је ови опет "штите".

С друге стране, заобилажење било које установљене институције на незаконит начин је далеко већи проблем. Неће Београд пропасти од ове једне надоградње, али од лошег система хоће. Није у питању инфраструктурни развој, виши циљеви, нити је зграда у опасности од рушења, неусељива или нешто слично као што је случај са генералштабом (бар не да ја знам). Зграда има заиста непорециве ликовне вредности које су нажалост у јавности непрепознате, јер се модернизам у нас готово по правилу везује за комунизам и соц-реализам (а не може бити даље о њих). Кад би могла да говори, па да сваком пролазнику каже да је она скоро била ухватила западноевропске архитектонске трендове кад је изграђена, а да ми сад и поред свог интернета и доступности информација каснимо 20 година за истима. Као друштво морамо научити да будемо истовремено и мање ригидни у правилницима и више заинтересовани за контекст у којем нешто постоји. Па да зграде од посебног значаја препознаје и штити комплетна јавност на челу са стручном, а не бирократија која је сама себи сврха.

И на крају, мада изгледа да није ни битно, можда би ипак било добро да видимо како би изгледала та надоградња? Ја сам безуспешно гуглао...
Има једна не баш нарочита зграда (али 70+ година стара) због које је својевремено новопробијени булевар Ослобођења померан да би била сачувана, а која је пре неколико година надограђена као на слици доле... Верујем да би и у случају дома штампе надоградња била подједнако бесмислена у ликовном смислу:


И кад сам већ овде, да препоручим једну књигу.
Steward Brand је написао једну јако битну 1995. о томе како се зграде и градови мењају током година. Ево првих 25 страна (а то је и најбитнији део књиге, остало су студије случаја) у ПДФ-у на извол'те<<<<ЛИНАК
има и цела да се купи на Амазонету, није ни скупа.
http://www.amazon.com/How-Buildings-Learn-Happens-Theyre/dp/0140139966

Ђорђе, ништа лично, само пар набацаних мисли.
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 20:30 27.04.2014

Re: Иду дани

Hvala na tekstu ...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana