Clash of Titans

ovo je svojevrsni kontrablog samom sebi (ide smajli koji radi mrtvo dizanje i prdi uslijed silnog naprezanja)

  Hafthor Julius Bjornsson (u sredini) sa članovima ekipe na snimanju Games of Thrones

Živimo u vrijeme ekstremne kompeticije. U eri  globalnog Viagra Culture sindroma - samo su najbolji dovoljno dobri. U najrazličitijim oblastima svog djelovanja ljudi se iz petnih žila trude da ostvare bar za stotinku, centimetar, pola poena, kvoter of dolar, bolji rezultat od svojih konkurenata.

Zato previše i ne čudi zapanjujuća vještina koju demonstriraju skejteri ili freestyle skijaši, digitalna preciznost snukeraša, rezultati koji se postižu na  plivačkim i atletskim takmičenjima, nivo na kojem igraju najbolji svijetski teniseri... Iza svega toga stoji potpuna posvećenost, krvav rad i svakodnevno extra-tajmirano radno vrijeme provedeno u vježbanju, ponavljanju, usavršavanju.

Izgleda kao da jurimo u  susret ljudskim limitima. Pa dok se ne raspadnemo. Ne mari, samo ako je pri tome oboren ciljani rekord ...

Jedan od prvih vidova međuljudskog nadmetanja i odmjeravanja bili su testovi snage. Njihovo porijeklo seže u daleka vremena kada je fizička snaga bila ultimativni oblik moći, daleko prije pojave novca, oružja, politike... Testovi snage su po difoltu ekstremni. A u okolnostima gorenavedenih kulturološko-mentalitetskih krajnosti, oni impliciraju  krajnje radikalna rješenja.

Pa je tako  na ovogodišnjem World Strongestman  finalnom turniru, održanom u LA-u (28. & 29. Mart), ukupna težina trojca sa pobjedničkog postolja iznosila 580 kg !

Što bi se reklo – Mašala! kakve delije!! No, bez zezanja, radi se o real human monstrumima, atletama teškozamislivih performansi.

Pa da počnemo sa njihovim predstavljanjem:

3. mjesto pripalo je  prošlogodišnjem šampionu, Brian Shaw-u, 203cm visokom i 210kg teškom američkom divu. Brajan već par godina unazad predstavlja sam krem ovog super heavy sporta. U svojoj kolekciji trofeja ima osvojena dva najprestižnija strongmen takmičenja, ovdje pomenuti WSM i Arnold Classic koji važi za the heaviest  competition in the world . Neshvatljivo mobilan za toliku grdosiju, eksplozivan i surovo jak, Brajan je izuzetan i u dizačkim i u "utovaračkim" odnosno "trkačkim" disciplinama. Vlasnik je rekorda u Atlas Stone disciplini, to vam je ona ogromna kugla teška 200+ kg koju treba podići na određenu platformu. Brajanov rekord na zvaničnom takmičenju iznosi 250kg!

  Na 2.mjestu našao se  Hafthor Julius Bjornsson, Tor, kako ga nazivaju prijatelji. Islandski ratnik visok 210cm i težak 190kg (bez imalo ekstra balasta). Bjornson je pravi nasljednik legendarnih strongmena i četvorostrukih WSM šampiona sa  Islanda - Jon Pal Sigmarsson-a i Magnus Ver Magnusson-a.

Inače, ljubiteljima serijala Games of Thrones, Bjornson je poznatiji kao  Gregor Clegane. Impresioniran njegovim performansom u disciplini Keg Toss (u kojoj je za što kraće vriijeme potrebno 8 buradi, teških od 20 do 25kg, prebaciti preko prečke podignute na visinu od oko 4,5 m) prilikom kojeg je oborio Brajanov svjetski rekord,  3xWSM Bil Kazmaer je izjavio - “He’s the future of strongman—he’s unstoppable” . Predhodno bure bi još bilo u vazduhu dok je Tor izbacivao sledeće. Bjornson je dominirao u dinamičkim disciplinama, osvojivši 3 prva mjesta od ukupno 6 disciplina.

Međutim za prvo mjesto u generalnom poretku nedostajalo mu je tričavih 0,5 bodova.

A to 1. mjesto  pripalo je definitivno najvećem snagatoru sviju vremena, Žydrūnas Savickas-u, alijas  Big Z-ju, legendi litvanskog sporta. Ovo je bila njegova četvrta titula ( i 9. penjanje na pobjedničko postolje) na WSM takmičenjima, a uz njih ima još i 7 titula sa Arnold Classica, i jedini je strongmen koji je osvajao sva 4 najprestižnja takmičenja (WSM, AC, Fortissimus, IFSA), iliti – all slem.

Neprikosnoven u statičkim disciplinama, u kojim je ispoljio brutalnu snagu (recimo - 15 čučnjeva sa 330kg) i više nego solidan u dinamičkim disciplinama, Big Z se odupro napadima žestoke konkurencije, prije svega furioznog Bjornsona. Sa svojih 193 cm i 180 kg (najlakši, al' ujedno i najdeblji od ove trojke), svojom "impozantnošću",  Savičkas upotpunjuje predstavu o tome kako izgledaju vrhunski strongmeni današnjice.

Ranije se pretpostavljalo, a i praksa je dugo vremena to potvrđivala, da najbolje predisopozicije za strongmen takmičara  imaju ljudi visoki okvirno od 180 do 190 cm, dok se za  dvometraše  smatralo da su im poluge jednostavno predugačke, što dodatno uvećava moment opterećenja, a uslijed amplitude pokreta,  i rad koji je potrebno izvršiti za  njegovo podizanje (A=F x s). To je npr. i  razlog zašto vrhunski benčeri imaju relativno kratke ruke. Takođe, smatralo se i da je okretnost i pokretljivost izuzetno visokih ljudi nedovoljna za dinamične discipline strongmen tipa.

Međutim, u posljednje vrijeme, desilo se nešto slično kao i u sprintu sa pojavom Useina Bolta. Visoki, krupni takmičari, sa vanserijskom motorikom i enormnom mišićnom masom i snagom, svoje su teoretske hendikepe pretvorili u praktične prednosti. Izgleda da je veličina  ipak bitna ;)

Strongmen takmičenja su uvijek zahtjevala kompromis između statične (weightlifterske)  snage s jedne strane i brzine, agilnosti i eksplozivne snage s druge.

A kakvim mutantima pripada budućnost ovoga sve popularnijeg, ekstremno napornog, sporta možda najbolje ilustruju upravo predstavljeni kolosi.

I nešto kao fusnota:

Interesantno da su se i Brajan i Bjornson ranije bavili košarkom, Brajan na koledžu, a Bjornson je igrao u islandskoj prvoj ligi, centra, naravno. Ako se uzme u obzir i da je naš Strongi sportsku karijeru započeo kao košarkaš, reklo bi se da budući Herkules modernog doba trenutno više mašta o Džordanovskim zakucavanjima nego o vučenju kamiona i raznošenju automobila.

Prilog:

Tablica sa rezultatima po disciplinama