Republički zavod za zaštitu spomenika kulture dao je befel da se ova nečasna radnja i štetna nadasve učini sa obrazloženjem da nije na vreme dat pismeni zahtev da se Bazilika zaštiti i bude u statusu kulturnog dobra. Niški Zavod za zaštitu koji već neku godinu istražuje ovaj lokalitet, kaže da je uradio sve po zakonu, da je obavestio RZZK o potrebi zaštite Bazilike kao kulturnog dobra. Dakle, neko laže i vara javnost ali to je ovde uobičajeno i stereotipima nema smisla baviti se jer ionako istina neće da bude vidljiva. Duga stvar je važna. Ako je čak istina da Nišlije nisu Republikance obavestili o Bazilici i tražili njenu zaštitu kao kulturnog dobra od nacionalnog značaja zar nije posao državne institucije, RZZK, da ukori Nišlije za propust i hitno učini sve potrebno da se Bazilika zaštiti a ne da se služe administrativnim jeftinim trikovima i nedostatkom neke papirologije i navodno u skladu sa zakonim kažu da je u redu da se spomenik kulture, zaista jedinstven, zakopa. Neverovatna je ova neogovornost i lakoća sa kojom važna državna institucija, umesto da se bavi svojim poslom i bude prva u borbi za zaštitu kulturne zaostavštine jer joj zakon tako što nalaže. O etici i moralu struke ne treba ovde govoriti jer ionako, posle ovog što učiniše, očito je da o tome nisu obavešteni ili su prosto ispunili nalog onih izabranih što sreću narodu treba da donesu ovih nekoliko narednih decenija.
Dobro, ne treba bit baš tako odbojan na njihovo delanje. Izgleda da su ipak nešto učinili, prekriće kulturu, zatečenu odvajkada, geoplastičnim pokrovom i još dva metra peska pa onda autoput preko svega i posle neka neko kaže da nisu kulturnu zastavštinu zaštitili. Time je, čini se njima a i mnogima drugima, oprana brljotina stručna, etička, profesionalna i svaka druga sapunom koji je sačinjen od administrativne papirologije i bezuslovne poslušnosti što izgleda postaje način delovanja pa nažalost i u ovoj sferi, kulturi naroda i očuvanju memorije na njegove korene. Posle više ništa nije važno, sve može, presedan je dovoljno snažan da može biti način za ispravljanje prošlosti, negirati je, zatrpavati kulturu i ne samo nju, može da bude i istorija ili već, a onda eto prilike i podloge da se upravlja budućnošću ovog naroda.
Min za infrastrukturu pozdravlja naravno ovaj rasplet događaja, kao i ono sa Hrastom ako se još neko seća, beše tema do pre neki dan pa se završilo sa kalemljenjem nove mlade biljke i očuvanju gena a i Min kulture uglavnom ćuti ili onaj ministar unjikavo pripoveda da je to kao u civilizovanim zemljama (jel on normalan? ... ili mu se tog momenta nešto slošilo ...) i ne oglašava se jasno jer i ta institucija svakako teži boljitku narodnom pa neće valjda neka iskopana starostavna građevina iz srednjeg ili nekog još starijeg veka to da sprečava. Napredak nema cenu pa u tom slučaju i nije važno ko beše ovaj narod i šta mu se tu nekada događalo, pa ni od pre neku godinu je resetovano događanje i nema sećanja. Prazno i očajno i sramotno.