The Cult konačno svirali u Beogradu. Čekam ih ni manje ni više nego 18 godina. Koncert je počeo tek nešto posle 22h, i to dugo, predugo čekanje na Removal Machine da se pojavi na bini i zaprži, polse dve predgrupe i pauze od sat vremena, isplatilo se u paru! Možda će oni realni reći "kako se isplatilo, pa svirali su samo malo duže od sat vremena", "pa to čekanje..." Al ljudi, da se ne lažemo, oduvek je važilo "koliko para toliko muzike! pa koliko su odvojili da im plate za ovaj nastup sigurna sam da su ispunili svaki sekund. Žao mi je što nisu svirali nešto od Doorsa, obzirom da je Ian još pre 5 godina od Manzareka i Kriegera (iz originalne postane The Doors) dobio počasno mesto vokala, a sinoć se moglo videti na momente, ako izuzmemo onaj njegov autentičan ples na bini, kao da se Morrisonov duh uvuče u Astburyja i on nevidjeno podseća na Jima. ni Riders on the Storm, ni Road House Blues, ali su zato osvežili sa hitovima sa Love albuma, Phoenix ili Spiritwalker sa njihovog prvog studijskog albuma Dreamtime.
Oko 21h je na stadionu bilo onoliko ljudi koliko sam mislila da će ih biti kada dodjem. Centralna tribina i do pola leva i desna bile su pune. Parter kao i uvek, a ja – ne baš kao i uvek, u prvom redu ispred bine. U meni se probudila valjda ona tinejdžerka koja je nekada bila spremna da se juri bez stida sa obezbedjenjem samo da bi bila što bliže.
Za septembar je najavljeno snimanje novog albuma. Ostaje mi da se nadam da će se prilikom tour promotion setiti i Beograda.
još slika na: www.lice-nalicje.net