Mirno novogodisnje jutro, prema julijanskom kalendaru. Pije se crni engleski caj i jos uvek potajno nada o pronalasku parice u novogodisnjim krofnama. Beogradski kucni psi odahnuli su od jucerasnje proslave i zvuka petardi koji ih plasi i tera na lajanje.
Razmisljam o ljudima i povezanostima te o neobicnom dogadjaju koji je spojio ljude koji se medjusobno ne poznaju.
1.1.2018. salju se cestitke prepune lepih reci nade za godinu koja dolazi. Voditeljka jedne televizije u zelji da cestita svojim gostima iz emisije nadolazece praznike, greskom pritiska pogresno dugme na Viberu i odjednom se stvara grupa od preko 300 ljudi, zatecenih cudnom situacijom. Od pocetnog iznenadjenja, noseni novogodisnjim poletom, ljudi nepoznati jedni drugima pocinju da cestitaju Novu godinu. I mozda bi to bilo negde i ocekivano, a zatim bi bila iskoriscena opcija da se izbrise i napusti grupa. Ipak to se nije desilo, neka dobra energija kao da se stvorila sama za sebe i sada vec stari znanci od par sati zapocinju razgovore, shale se i smeju. Jedan profesor, a grupa i jeste sastavljena od profesora univerziteta, uspesnih sportista, lekara, prevodilaca, politicara,pravnika,ekonomista, predlozi da se izadje iz okvira virtuelnog sveta i da se svi prisutni koji su u mogucnosti vide uzivo. Kao u dobra stara vremena, licem u lice.Profesor siguran u svoj sud predlaze moderan beogradski hotel kao mesto skupa i razgovora uz veceru. I odjednom, njih tridesetak, a na moje iznenadjenje, uglavnom dama, potvrdjuje dolazak. U dogovorima se polako prikljucuju i muskarci i dolazi do ravnoteze. Mediji saznaju za dogadjaj, kamere snimaju, novinari pisu tekstove o dogadjaju. Neobicno i jedinstveno.
A kakva je atmosfera za ukrashenim stolom?Odlicna. Razmenjuju se kontakti, pomalo kao da se nastavlja proslava Nove godine, pevaju se davno zaboravljene pesme od "A sad adio" do spanskih i francuskih, uz zvuke gitare. Za obliznjim malim stolom pored u sali hotela sede ljudi koji vode poslovne razgovore, tako bi se reklo, posmatraju u chudu sta se desava.
Novinari koji izvestavaju sa lica mesta jedva odlaze da naprave prilog. I oni bi rado se prikljucili skupu, kazu.
Svako od prisutnih dobija priliku da se predstavi kako zeli, obrati ostalima, aplauzi posle kratkih govora.
Rukovanje i zagrljaji, pogledi ochi u ochi, sve ono sto virtuelni nikad nece moci da pruzi.