Društvo| Gost autor| Kultura| Literatura| Region

Beskompromisni antifašizam Daše Drndić

horheakimov RSS / 15.03.2019. u 23:26


gošća autorka: Aleksandra Aksentijević

tekst u celosti prenesen sa portala bookvica 

 

Još je nešto sasvim osobeno kod ovog romana, u odnosu na mnoga druga književna dela koja tematizuju Holokaust. Iako, kroz moto romana, „Iza svakog imena krije se priča“, i navođenje 9000 imena ubijenih italijanskih Jevreja, Drndić podseća na značaj svake pojedinačne žrtve, Sonnenenschein je, pre nego roman o žrtvama, roman o njihovim dželatima.

 

 

Nije neuobičajeno da interesovanje za stvaralaštvo autorke ili autora poraste neposredno nakon njene ili njegove smrti. Gotovo po pravilu, u komemorativnim prilikama, vrednost i dometi stvaralačkog opusa se ako ne preuveličavaju, onda zanemaraju, ustupajući prostor sentimentalnosti i anegdotama, što je, s obzirom na okolnosti, donekle razumljivo. I dok pažnja koju stvaralaštvo onih koji su definitivno završili svoju književnu karijeru, neposredno izazvana nemilim događajem, nije uvek zaslužena, to sasvim sigurno nije slučaj kada je reč o književnom delu Daše Drndić.

Možda i više nego kao književnica, Daša Drndić je bila prepoznatljiva po svojim javnim istupima, koji su uvek podrazumevali neku vrstu otklona od dominantnih, konzervativnih, pre svega nacionalističkih i profašističkih političkih stremljenja na našim prostorima. Na tim našim prostorima, knjige Daše Drndić iz knjižara nestaju brzo, dok se u bibliotekama nalaze teško i retko, a razlozi za to se lako naslućuju. Zato je svako novo izdanje njenih knjiga, naročito u Srbiji, gde su njena dela sticajem različitih okolnosti i dalje nepoznata velikom broju potencijalnih čitateljki i čitalaca, zauzimanje političkog stava i svojevrsni izadavački poduhvat.

Možda najbolji roman Daše Drndić, Sonnenschein, izdala je hrvatska Fraktura 2007. godine. Roman je doživeo i internacionalni uspeh. Pored jedne od najznačajnijih hrvatskih književnih nagrada – Kiklop, dobio je i nagradu Independent, za najbolju stranu beletrističku knjigu po izboru čitalaca. Nakon što su retki Frakturini primerci koji su došli do čitalačke publike u Srbiji brzo rasprodati, Sonneschein se u našim knjižarama pojavio 2018. godine, u izdanju Akademske knjige iz Novog Sada. Ovo je izdanje višestruko značajno, ne samo zbog nesumnjive književnoumetničke vrednosti romana, već i zbog specifičnog političkog trenutka u kome nas je zateklo.            

Od svojih spisateljskih početaka, Daša Drndić je ostala verna sopstvenoj poetici i stvaralačkom postupku, razvijajući i unapređujući svoj talenat, veštinu i znanje sa svakim novim napisanim delom. U savremenoj regionalnoj književnosti retki su usaglašenost i sklad forme i sadržine kakvi postoje u ovom njenom romanu. Podnaslov, Dokumentarni roman, potcrtava autorkin stvaralački postupak, koji već decenijama unazad nije nimalo redak ni neobičan. Ipak, način na koji Drndić pristupa tipičnoj postmodernističkoj formi koja ravnopravno koristi faktografske i fikcione tekstovne potencijale u mnogo se čemu razlikuje. Dok smo se u postmodernizmu već toliko puta sretali sa upotrebom dokumentarnosti kao sredstva za manipulaciju činjenicama ili zamagljivanje granica između dokumenta i fikcije, a ponekad i u svrhu donošenja problematičnih, relativizijućih i revizionističkih zaključaka, u slučaju opusa Daše Drndić, i naročito romana Sonnenschein, dokument i fikcija jedno drugo iznova potvrđuju i osvetljavaju, dajući čitateljkama i čitaocima dvostruku perspektivu na iste, stravične istorijske događaje. Najšire shvaćeno, Sonnenschein je priča iz Holokausta, priča o nacističkom projektu Lebensborn (čiji je cilj bilo rađanje što većeg broja dece arijevskog porekla)  i priča o onima koji su preživeli. Dajući nam uvid u intimu protagonistkinje Haje Tadeski, autorka se igra sa našim kompetencijama za razlikovanje dobra i zla, ali i sa granicama naše empatije. S druge strane, dokumentujući okolnosti u kojima fašizam nastaje, buja i širi se, te okolnosti u kojima mali čovek na fašizam žmuri, nadajući se valjda da se ono što se pravimo da ne vidimo ni ne dešava, ili se makar dešava nekom drugom, autorka izaziva našu savest.

Još je nešto sasvim osobeno kod ovog romana, u odnosu na mnoga druga književna dela koja tematizuju Holokaust. Iako, kroz moto romana, „Iza svakog imena krije se priča“, i navođenje 9000 imena ubijenih italijanskih Jevreja, Drndić podseća na značaj svake pojedinačne žrtve, Sonnenenschein je, pre nego roman o žrtvama, roman o njihovim dželatima. Svedočanstva onih koji su direktno stadali od fašizma integralni su deo romana, isto kao i podaci, fotografije, životne priče nacističkih oficira, ali i onih koji su sve to samo posmatrali. Upravo bavljenje fenomenom bystandera, onih koji su se tu samo našli, koji nisu znalinisu videli, nije ih zanimalo, onih koji su imali partijsku knjižicu fašističke partije za svaki slučaj, jedan je od najznačajnijih antifašističkih istupa u savremenoj književnosti pisanoj na našim jezicima.

Ako je osnovni formalni postupak u romanu dokumentarnost, poetički je suočavanje. Ne samo sa realnošću fašističke Italije i nacističke Nemačke tridesetih godina prošlog veka i kasnijim posledicama tolerisanja fašizma, već sa savremenom političkom i društvenom stvarnošću, proizvedenom od strane istih onih koji su osamdesetih i devedestih godina uspešno raspirivali nacionalistička osećanja i ponosno skupljali ratni plen. Simptomi fašizma, poput siromaštva i obespravljenosti radnika i radnica, militarizacije društva i „pronatalitetne politike“ koja za rezultat ima objektivizaciju i instrumentalizaciju ženskih tela, zajednički su imenitelji prošlih i sadašnjeg vremena.

Mnogi delovi romana Daše Drndić se, poput istorije, ponavljaju. Iznova pišući o istim likovima i podsećajući na iste događaje, ona ne dozvoljava čitateljkama i čitaocima da zaborave posledice istorijskih zabluda o malim i velikim fašizmima. Sopstvenim beskompromisnim antifašizmom, koji je bio ne samo sadržina njenih književnih dela, već i njen životni i politički stav, Daša Drndić od nas zahteva budnost, hrabrost i nepokolebljivost. Nema opravdanja za tolerisanje fašizma. Zato je, mnogo više nego priča – svedočanstvo o Holokaustu, Sonnenschein roman o odgovornosti.



Komentari (5)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

jadragoljub jadragoljub 23:33 15.03.2019

kec(1)

pročitao, dobra kritika, dao preporuku.
amika amika 18:23 16.03.2019

Daša Drndić (1946. – 2018)

Дашу Дрндић сам познавао док је била уредница у Радио Београду, а ја један од многих аутора. Умрла је прошле године.

У њену славу, мало о њој:

Radila je kao urednica u izdavačkoj kući "Vuk Karadžić", kao profesorka engleskog jezika na Narodnom univerzitetu "Đuro Salaj" i urednica-dramaturg na Radio-televiziji Beograd. U Beogradu je objavljen i njen prvi roman, "Put do subote", u izdanju Prosvete. Početkom devedesetih iz Beograda se odselila u Rijeku, gde je doktorirala na Filozofskom fakultetu i do penzije predavala britansku književnost i kreativno pisanje na Odseku za anglistiku.

Objavljivala je prozu, književnu kritiku, analitičke tekstove i prijevode u časopisima i književnim listovima Književnost, Delo, Savremenik, Vidici i Književna reč. Piše radiodrame koje se emitiraju na Radiju Beograd, Radiju Zagreb, Radiju Sarajevo i Radiju Ljubljana, a urednica je i dramskog programa Radio-televizijskog programa Beograd. Odlomci iz njene proze i njenih radiodrama postoje u prijevodima na engleski, njemački, francuski, finski, mađarski, poljski, talijanski i slovenski.

„Pre neki dan na Facebooku sam objavila da ne želim da me službena Hrvatska smatra svojom spisateljicom. Izlažu vas na sajmovima, neki ste kao ambasador zemlje u kojoj pišete, a onda kad ste kritični, pojavljuju se komentar tipa: ‘Ona mrzi sve što je hrvatsko’, ‘Nek se vrati…’. Gdje da se vratim?! Vratit ću se, odnosno, otići ću, tamo gdje ja hoću. Živim u Hrvatskoj, imam hrvatski pasoš. Nacionalni identiteti, to je poznato, a i Zigmut Bauman o tome odlično piše, izmišljeni su konstrukti kojima oni na vlasti drže svoje podanike pod kontrolom. Svi mi imamo na desetke identiteta i gotovo je uvredljivo svesti bilo koga na jedan identitet – nacionalni, hrvatski. Ja sam Daša Drndić koja trenutno piše na standardnom hrvatskom jeziku koji je razumljiv i Bošnjacima i Srbima i Crnogorcima“, kazala je književnica u razgovoru za Danas kada je na prošlogodišnjem Sajmu knjiga promovisala poslednji roman „EEG“.


vera.nolan2 vera.nolan2 23:53 16.03.2019

Sunce sija, ...

horheakimov horheakimov 10:24 20.03.2019

Re: Sunce sija, ...

Kompromis } Bes
Черевићан Черевићан 11:22 18.03.2019

ex post

slučaj Daše Drndić

већ имена.... посве посебнога
занимљиво-речита (не блага),
знатижељни ребусар живота
памтљивога баш остави трага

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana