tri pesme iz distokične zbirke
JEDINA REVOLUCIJA KOJU MOŽEŠ DA POPIJEŠ JE NA BULEVARU
Stara godina hrama
osvajač izlazi na plato
izobličen, deformisan
uspravan je i bez težine
jede lekove
bistri oči, da bi mogao lakše da nas vidi
klanja se majci prinudi
ili već nekom svetskom čudu
teško je doći do njega
osim kada slobodno šeta Kursulinom
zvezde vise nad njim
nerviraju ga
razmišlja da izumi Bulevar Zvezda
kako bi ih patosirao
srce mu od radosti preskoči
uništeno nemarom
ali on gazi stazom ka božanskom
i ka Bulevaru
umoran je od meni sličnih
i prijatelja koji mu žele zlo
hoda po vodi
kroz fontanu
okrene se i popije fontanu
ZASTAVE SU MRTVE
Naslagane na gomile, čekaju presu
dugotrajan odvoz, masovnu topionicu
a nekada su imale zube
grizle do Kilimandžara
sakupljale olujne oblake
prodirale kroz tunele
gledale nas iz hladovine četinara
(više ne spavamo na tim plažama)
sanjale su da su buldožeri
koji prekopavaju polja
za masovne grobnice