Na strani 22 Borba svakoga dana, osim vikendom, objavljuje redakcijski komentar na neku aktuelnu temu. Moj zadatak je bio da napisem teskt na temu "ukidanja Obraza". Komentar je objavljen juce i evo sta sam napisala.
Krajem prošle godine Ministarstvo kulture, Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, kao i Republičko javno tužilaštvo proglasili su se nenadležnima u slučaju slobodnog distribuiranja antijevrejske literature po knjižarama Srbije, sa obrazloženjem da izdavaštvo spada u domen stvaralaštva i slobode izražavanja, te da je u pitanju „specifična delatnost".
Iako Ustav Srbije eksplicitno zabranjuje izazivanje mržnje, kao i pozivanje na nasilje nad pripadnicima drugih verskih i nacionalnih zajednica, puštanje otrova, huškanje, klevetanje i obračunavanje s drugačijima i različitomislećima - viđeno je kao sloboda javne reči i „literature".
Pa tako i danas na sajtu „Obraza" svako može da čita takvu „literaturu", gde pod kišobranom slobode javne reči piše da „samo tamo gde je trulo, goje se i napreduju jevrejski crvi".
Iako načela demokratskog uređenja nalažu da zabrane nisu prihvatljive, razvijena demokratska društva vrlo dobro definišu granicu preko koje se pitanje cenzure i eventualne zabrane i ne postavlja, već se automatski primenjuje zakon.
Rečju, kada postoje definisani, jasni i lako dokučivi kriterijumi koji se bez izuzetka primenjuju u slučajevima ugrožavanja drugog, kada postoji efikasna politička volja da se oni koji pozivaju na mržnju i nasilje sankcionišu, onda ne bi ni postojala potreba da se pojedine organizacije ukidaju.
Ministarstvo za ljudska i manjinska prava zahteva brisanje „Obraza" iz registra udruženja, s obrazloženjem da načela za koja se „Obraz" zalaže nisu u skladu sa Ustavom Srbije. Po toj logici, može da se traži i zabrana neke liberalne gej organizacije zato što se zalaže za istopolnu bračnu zajednicu, a to po zakonima Srbije ne može. Ili zabrana neke ribolovačke NVO jer se zalažu do neba i nazad da love šarane i somove kad im vreme nije.
Drugim rečima, nije poenta da se neko ili nešto zabrani zbog „načela", već je poenta da u praksi, na delu, bude adekvatno sankcionisan svako ko pređe jasno definisanu granicu prihvatljivog ponašanja.
Na širenje mržnje i pozivanje na nasilje prema određenim grupama ili licima u društvu mora odmah da se reaguje podnošenjem krivične prijave zbog učinjenog dela jer samo tako vremenom svi građani Srbije mogu da se osećaju bezbednije i da veruju da ima ko da ih zaštiti od zlodela.
Netolerancija, diskriminacija, govor mržnje, nasilje i zlostavljanje nisu ni veći ni manji ako ih izvršava tajna umesto javne organizacije i obrnuto. Uostalom, član 55 Ustava Srbije zabranjuje delovanje tajnim organizacijama u pravcu izazivanja mržnje, kao i pozivanje na nasilje nad pripadnicima drugih verskih i nacionalnih zajednica.
A to što je „Obraz" za „bogoljublje, rodoljublje i domaćinski poredak u zemlji" bila bi samo fraza, interesantna jedino istomišljenicima, da ova „politička, saborna i pravoslavna" organizacija, recimo, ne poziva na linč svih kraljevačkih Roma.
Brisanje iz sudskog registra neće navesti aktiviste „Obraza" da odustanu od linča, samo će ih učiniti manje vidljivim i samim tim više opasnim.
ps. koleginica koju vrlo postujem mi je rekla da sam trebala da budem izricito za zabranu, a dobra prijateljica i jos jedan drug da je dobro sto nisam bila za ukidanje organizacije vec za sankcionisanje svakog postupka koji je nezakonit.
juce sam gledala emisiju Stanje nacije na B92 i priynajem, bilo mi je mucno da gledam potresenog drzavnog sekretara za ljudska i manjinska prava kako pokusava da kaze stvari koje meni i verujem mnogima zvuce skroz kao opsta mesta, aksiomi, nesto sto je nesumnjivo i vodju Obraza, skroz u elementu. Pricala sam sa ljudima posle i vidim da su misljenja vrlo podeljena, a na temu dovodjenja obrazovca u studio i pustanja istog da hejtuje. Sta vi mislite o tome?