Sinoc mi je prijatelj poslao modernu (aktuelnu) verziju epske pesme Knezeva vecera koja se u skladu sa politickim desavanjima u Srbiji zove "Predsednikova vecera". Autor je Mihailo Medenica, nekadasnji novinar Politike a sada press magazina.
Mili bože, čuda velikoga, kad se šćaše u zemlji Srbiji,
u Srbiji zakon da izglasa, da fukari ne smeš pomenuti,
nit' imena, niti prezimena, nit' lopovluk kusog i repatog!
Sabrali se pijani žbirovi i budale iz četiri stranke,
sabralo se šljama manitoga, od zlog oca i još gore majke.
Viski piju u prsa se biju, tovare se jagnjetinom vrućom,
ne bil' sklizla niz grlašca glatka, kao kamen - novinarska patka
Na vr' sovre Tadiću Borise,
od ajdučke loze demokrata,
čašu diže, pogled oborio,
od suza se sve za vazduh rv'o
- kom junaku da nazdravi prvo?!
Ako ću je napit' po mladosti,
napiću je Krkobabić Jovi!
Ti si Jovo vazda vera









