Donald B. 10 years of prison. Court of Vancouver, 2005.
Duran G. /Allan W. 6 years of prison. Court of Mumbai (India), 2006.
Arhtur C. 7 years of prison. Court of Paris,
lista ide dalje...
&
moj gost
Spadalo.
Citam jutros Elektronske Novine i naleteh na jedan veoma interesantan clanak.
Evo sta pise:
"Zvezda čuvene britanske serije Monty Python, Majkl Palin, našao se ovih dana na udaru kritike BBC-a zbog serijala Nova Evropa, u kojem, kako tvrde u toj medijskoj kući, nije na pravi način predstavio sukobe na prostoru bivše SFRJ. Naime Palin je u svom dokumentarcu naveo da Srbi nisu jedini krivci za rat u bivšoj Jugoslaviji, kao i da je Stari most u Mostaru srušen bez razloga. Kritika je stigla skoro godinu dana posle premijere serijala na BBC, a glumac do sada nije dao nikakav komentar."
Pre nekoliko meseci sam bio u jednoj staroj i lepoj biblioteci u Banatu, gde smo radili prezentaciju naših on-line medijskih arhiva. Moram priznati da su biblioteke u Srbiji postala poslednja mesta gde još uvek možete da osetite duh prosvetiteljstva, bliskosti i radoznalosti - nešto što je u sasvim drukčijim vremenima takodje postojalo kao svojevrsni azil. Nekada je taj azil bio političke dok je danas kulturološke prirode. Posle prezentacije pitao sam bibliotekare, odnosno bibliotekarke, šta čitaju današnja deca. Odgovor je bio očekivan
Poslusajmo, najpre, ovu obradu stare (dobre) cetnicke pesme - "Morem plovi jedna mala barka". Na muziku i stihove nepoznatog autora, glasom ori Baja Mali Knindza, vokalni umetnik iz blazenopocivse RSK, baja regionalnog stasa i glasa, poznat po takvim biserima srpske ratne turbo-folk muzike kao sto su "Ne volim te Alija zato sto si balija" i filigranski fino izbrusenim stihovima poput "Dok sam bio mali znao sam svoj pravac, oni bili katolici, a ja pravoslavac" i vrcavih momenata "pisali su meni iz Cikaga moji, znas ti dobro koji"!
Predivno, zar ne? Svi smo uzivali. Taj glas, ta harmonika, taj stas... Mora da ste i vi zadrktali, sto bi ono rekao gospodin Curguz.
KAKO „OTISAK“ PRAVI OTISKE NA DUŠAMA PUTNIKA...
otvoreno pismo „Otisku“, a i „Lasti“, na odabiru ovako finog partnera
Potovao sam (a bolje da nisam!), noću, 1. na 2. juli (kolovoza) ove godine, autobusom prevoznika OTISAK, Split, na liniji: Split – Beograd.
Umirujući sebe, da valjda neće grom dva puta za redom u isto mesto, ipak sam ne bas sa malom zebnjom ušao u taj autobus... te večeri u Splitu... Nije važno bilo
slika 1. Naš deo (spolja)
Ne znam za vas, ali meni čitava protiv-prirodna histerija vezana za horoskop žestoko ide na živce. Ne bih sada da zvučim srpski-pravoslavno, ali delim stav SPC-a kada je u pitanju horoskop. Zlo, deco draga, zlo.
Kada se upoznajem s nekim gej muškarcem obavezna pitanja koja će mi (kad-tad) postaviti su:
- Koliki ti je?
- A ili P?
- Imaš gajbu?
- Šta si u horoskopu?
Kada mirno, bez uzbuđenja, što dosadnije i smorenije odgovorim da sam rak, kreće kliberenje i mučenje mojih ionako tankih živaca.
- Ooooooo, pa ti si emotivac. Aaaaa to je tako satko. Eeeee pa ti si lomantik. Uuuuuu, bući, bući, buć.
Na to se samo nasmejem dok u sebi urlam sve postojeće psovke i smišljam nove. J*b*m (* = e) mu sve po spisku: heteroseksualno, homoseksualno, biseksualno, transseksualno, interseksualno, aseksualno, i zamišljam kako ga dugo, dugo i bolno mučim. Ali šta ću, moram da ćuti i trpim, sve dok ne iskoristim tu čvrstu, zategnutu i mišićavu guzu. Nakon toga mogu da pokažem svoje pravo, odvratno, tretiram muškarce kao stoku, lice i da ga emotivno, lomantično i satko izbacim napolje.
Naravno, nekima nije dovoljan znak, već kreću da se raspituju šta sam u podznaku, u kineskom horoskopu, koja planeta mi je dvanaestoj kući. Toliko tolerantan nisam, te ih odmah izbacujem napolje.
Ali, kao što kažem naša drugarica Sharon Stone, karma, karma, karma uvek dođe po svoje.
Butleg je audio ili video snimak koji nije zvanicno izdat od strane autora ili izdavacke kuce koja poseduje izdavacka prava.
I don't want to get all metaphysical about it. Some days I feel better about my work than other days. If there's one thing that I do know, it is that I am definitely not in control. You know, that's the way it goes."
- b92 fm, drugi deo, a o tome kakva je to divna nova novotarija da svi koji su na FM mogu pisati i imati The Blog na B92, kako do tih tekstova "doći", čitati i komentarisati i zašto je to sve baš zanimljivo -
ja sam ih prvi put videla
na onom glupom vudstoku posle 25 godina.
ne znam dal'ste gledali taj koncert, al bilo je strasno.
em '94, ovde se dogadja haos po sebi,
hteli smo , bar nas nekoliko da se
setimo kako je to bilo onih dana koje , naravno,
nismo pamtili....
za mene je stvarno bio shok.
nekoliko potpuno blatnjavih ljudi svira nesto
ali drugacije.gorko, crno, energicno, ludo...
On August 4 1995, Croatian army and police pursued a military operation officially named "storm". This military campaign resulted in recapturing the region of Krajina, the territory previously controls by local Serb rebels.
In 1991, after unsuccessful negotiation to resolve the future of Yugoslav state, Croatian parliament declared independents from Yugoslavia. Local Serbs reacted by proclaiming the autonomy in the regions of Croatia where they have majority.
Soon, local Serb militia confronted government forces. Superior to government forces, mostly
Kraftwerk je nemacka pop grupa koja je zaduzila savremenu muzicku scenu zahvaljujuci nekoliko zaista revolucionarnih ambuma koji ne samo da su pripadali razlicitim muzickim pravcima vec su i mnoge muzicke pravce i sami osnivali.
Donald B. 10 years of prison. Court of Vancouver, 2005.
Duran G. /Allan W. 6 years of prison. Court of Mumbai (India), 2006.
Arhtur C. 7 years of prison. Court of Paris,
lista ide dalje...
&
moj gost
Spadalo.
Za neupućene, a nadam se da je takvih mnogo, rasonalizam mu valjda dođe skraćeno ime za rasni nacionalizam. Nisam ubeđen da je to baš stvarna reč, al’ nema veze. Mene je uvek sitnagma “forum rasnih nacionalista” asocirala na nešto u fazonu “odgajivačnica rasnih terijera“ al’ to je možda samo moj doživljaj. U svakom slučaju, dotična nalepnica me je podsetila da baš dugo vremena nisam bacio oko na pomenuti sajt, što je u jednom periodu meni i nekim mojim prijateljima bio omiljeni ekstremni sport. U zavisnosti od praga tolerancije ka glupostima, čovek može da izdrži tamo i do sat vremena u jednom sedenju i neizostavno da vrišti od smeha čitajući duboko intelektualni sadržaj sajta.
Naravno, nema ničega smešnog u činjenici da takve ideje do dan danas opstaju. To je tužna činjenica našeg društva. Ali bih ipak sugerisao da je mentalitet ljudi koji prate takve idiotarije neverovatno smehotresan. Ne verujte meni, evo kako oni sebe predstavljaju: