2010-01-30 19:15:13
Kultura| Ljubav

vrata

AlexDunja RSS / 30.01.2010. u 20:15

gost autor:

pingvin, kadkad poludi:

( posvetio margariti)


Nekada davno, u jednoj dalekoj zamlji, nalazilo se jedno magično kraljevstvo. U tom kraljevstvu su svi bili srećni, jer je kralj bio veoma mudar i blagonaklon. Kraljevstvo je bilo bogato, stanovnici su bili radosni. Ali niko zapravo nije znao da se, brižljivo sakriven, pored kralja nalazila njegova desna ruka – jedan stari promućurni čarobnjak, koji je pomagao kralju pri donošenju najtežih odluka.

Jednog

 
2012-01-20 18:18:16
Gost autor| Jubileji| Muzika

play, again

AlexDunja RSS / 20.01.2012. u 19:18

 

gost autor: ludvig92

rocknroll_logo.jpg
 

 

 
2014-03-11 15:03:39
Kultura| Muzika| Umetnost

erin's fiddle i fugato ponovo zajedno

AlexDunja RSS / 11.03.2014. u 16:03

1920446_1386444064960924_1244277812_n.jpg

 

Uprošćeno i pojednostavljeno osmatranje grada i zaključivanje o njemu ne bi li se učinio još jedan od brojnih, iz puke radoznalosti, pokušaja da se odgovori na pitanje šta je to grad i zašto je takav i kako nastao i kad se to već desilo, šta je bilo posle. To svakako nije sasvim dobar način, to gledanje na brzaka, ali neka tako bude ovaj put, koristeći stereotipnu mantru o široko shvaćenoj slobodi mišljenja. Dakle, preskačući Praoca i njegovu pećinu kao istinski prapočetak i eone posle njega, recimo da je gradograditeljstvo započelo sa tvrđavom narogušenom prema pridošlicama, nepristupačnom na vrh neke čuke. Onda, vremenom događale su se razne gradske forme iznuđene uglavnom prilikama u okruženju te je bilo bezbroj slika prilikom pravljenja gradova po planeti od kojih je svaki, u saglasiju sa mestom na kome je nastao i dobom kad je zidan, emitovao poruku o svojoj posebnosti. Najzad se u proteklih nekoliko decenija stiglo do unificirane savremene metropole, razlike i posebnosti stvarane odvajkada su nestajale ili bile relativizovane, metropola ma gde bila je slična drugima i spremna da prihvati  u svoje okrilje ljudske i kosmičke sile i njima otvori, često nekritički, svoja vrata.

 

Priča o samoinicijativi iz 1984 godine, o tadanjem nerazumevanju i posledicama koje su stigle i do danas   

8813438887_3cfcb35619_m.jpg
 

 Graditeljska samoinicijativa ljudi u Beogradu je postojala oduvek i tako je nekada nastajao grad ali ne samo koji se vidi na razglednicama već i onaj okolo, obeležen naširoko razvijenim naseljima izgrađenim bez saglasnosti nadležnih institucija. Svi pokušaji do sada da se i taj na samoinicijativi graditeljskih pregalaca iznikao urbani arte fact uvede u neki, ma kakav red do sada nisu uspeli. Samoinicijativa, potaknuta potrebama za čije rešavanje ljudi ostavljeni sami sebi ne vide drugo rešenje i dalje deluje i stvara novu urbanu matricu koja se više ne može zanemarivati. Urbanitet i arhitektura koji tako nastaju nameću se svojom masom i brojem kao relevantan učesnik u gradskom miljeu, nameću se i kao novo viđenje arhitektonskog iskaza. Očekuje se da budu priznati, ocenjeni i svrstani u neizostavno potrebno novo poglavlje na stranicama knjige o savremenim urbanim dostignućima metropole.

 

Zaklela se zemlja raju da ni jedna tajna ne ostane otuđena od naroda i kad se dobro raspitaš i nađeš neimenovani izvor, saznaš ipak da je to oko HRASTA sve namestila ona lukava i izazovna Crvenkapa što se inače predstavlja kao naivno i čedno biće, mada je već punoletna, koje samo o baki brine i sluša svoju mamu. Naime, idući svako jutro do svoje bake da joj odnese kolače i sedative zasmetao joj je taj HRAST koji beše tačno na putu kojim je hodila kroz livadu te je morala da ga zaobilazi a žirevi su joj padali po glavi i to ju je nerviralo te ga je uzela za svog neprijatelja i rešila da ga samo tako ukine. Sama je bila nemoćna a i sa alatom nije dobro stajala te je rešila da se posluži drugačijim sredstvima, korisnim i efikasnim jer takvih primera ima svuda okolo, samo novine otvoriš ili vesti na Tv odgledaš.

 

Naučnici u ime Ujedinjenih nacija neki dan objaviše da je planeta i opstanak čovečanstva u ovoj formi pri kraju a i neke beleške rođaka babe Vange o njenim predviđanjima slično kazuju. Dakle, neprekidno kola priča o globalnom otopljavanju i nevoljama koje iz toga mogu da slede pa je zabrinuti Beograđanin sasvim sluđen posle čitanja po štampi i slušanja ekspertskih mišljenja, naravno, sasvim pretećih i uznemirujućih rešio da ode kod vidovnjaka ne bi li čuo šta se ustvari sprema i umanjio stres. Našao je po preporuci jednog, zakazao viđenje i otišao po reči o sudbini koja predstoji. Vidovnjak, sasvim cool tip, u farmerkama, dronjavoj majiici i adidas papučama je prvo rekao cenu i onda je gledajujći u lap top i maleni kamičak zelene boje prorokovao a Beograđanin je njegovo viđenje budućnosti snimio na mobilni telefon što je uvećalo vidovnjakovu cenu za dvadesetak posto. Posle je kao odgovoran građanin odluičio da to učini dostupno javnosti i ja sam prihvatio da u tome pomognem. 

 
Lepo je bilo družiti se sa Vama u tek protekloj godini pa bi bilo u redu da nastavimo isto tako i u ovoj što neminovno nadolazi, da pričamo na ovom mestu gde se može reći jer nije mnogo mesta ostalo gde se to može .. i ostvarite sve što vam je važno i o čemu sanjarite čak i kada to izgleda nedostižno ...   
 
416930_2709005375779_681395367_n.jpg?oh=004beecd46ffd70f8d84bcadaf892798&oe=553CE49E&__gda__=1429413305_858d456113bc120af8fd9e0633a8bc92
 

Divlja gradnja, a onda kada se to razmnoži i divlji grad, nastaju u okviru koji se može kazivati kao narodna sirotinjska arhitektura.Odlikuje je jednostavnost. Prostih , svedenih na neophodno, skromnih, bez ukrasa formi, likovnosti sličnoj Misu ili Korbiju ili posle i nekim minimalistima. Nasuprot kraljevskim palatama nakićenih i punih ukrasa ili ovih čuda koje prezentuju Gospođa Hadid i ostali sa liste mega zvezda arhitekture.  

Ali nije to od juče, tako je kroz celu istoriju, od Praoca i njegove pećine ili nastrešnice do danas, uporno je taj način autentične gradnje bio paralelan svim stilovima koji su nastajali, menjali se i nestajali. Divlja gradnja je opstajala, trajala i podsećala da je arhitektura pre svega odgovor na realne potrebe ljudi na koje se odgovara u skladu sa mogućnostima, kulturnim, ekonmoskim i još po nekim.

 

Kraj urbanizma prošlog veka i dolazak novog, nove forme, je završena stvar i ovde je to neminovno, iznuđeno i nametnuto. U urbanij formi na izmaku je bilo pravilo da se urbanizam prilagođava građanima a ovo novo kaže suprotno, građani se udešavaju na formu urbanističkog modela. Promena takvih je bilo tokom istorije, sve do ustanovljenja demokratije koja podrazumeva aktivno i presudno ušešće

 

Vlast sada, ali i odvajkada marginalizuje participaciju građana i komunikaciju sa njima pri izradi urbanističkih planova. Razlog? Da bi sebi (vlasti) pribavila i proširila ingerencije i uticaj i moć i da bi zaštitila svoj interes ali i moguće učešće u rabotama sa raznim investitorima a što sve mogu građani da poremete svojim aktivnim učešćem. To je postala konstanta koja traje bez obzira na sve promene koje behu od završetka onog rata zvanog Drugi svetski. Za vreme komunizma gde ne beše privatne svojine i bi sve narodno i zajedničko, kada je reč o urbanističkim planovima reč je vodil tadanja vlast a preko mesnih zajednica, naravno kontrolisanih od ljudi iz režima, behu u tim zajednicama stari borci i aparatčici uglavnom, poslušni i prilježni i puni uverenja da to rade za dobro naroda koji nije sasvim dobro razumeo prednosti komunističke ponude.

 

 
2019-02-14 07:53:34
Moj grad

Sunce na vodi ...

Đorđe Bobić RSS / 14.02.2019. u 08:53

Kažu Beograđani da sunce kad nadilazi da obasjava Beograd stavlja povez na oči ... astronomi sa Zvezdare potvrđuju i misle da to čini jer se boji da ga ne obuzme tuga i ne zgasne kad ugleda ono na vodi ...

 

 

Izdavačka kuća ARHIPELAG objavila je knjigu DNEVNIK JEDNOG GRAĐANINA autora Djordja Bobića

Posle nekoliko knjiga u kojima je tragao za gradom i ispisivao uzroke koji su arhitekturu kroz istoriju, a ništa manje ni u savremenosti, učinili iznuđenom umetnošću, Bobić je napravio neobičnu hroniku grada u slici i reči. To nije bilo koji grad, nego prepoznatljivi Beograd, niti je to bilo koje vreme, nego upravo naše vreme u kome se Beograd menja mimo svoje urbanističke tradicije, nezavisno od arhitektonskih načela, sasvim proizvoljno u odnosu na stvarne potrebe građana. I ta hronika je, sasvim precizno govoreći, dnevnik, jer autor ne traži nikakvu spasonosnu istorijsku distancu, već neposredne, iz prve ruke, crta i beleži ono što mu se nameće kao slika grada i kao slika njegovog sadašnjeg trenutka.

Današnji građani Beograda u Bobićevim crtežima, ilustracijama i karikaturama prepoznaju svoj grad i kritičku dimenziju autorovog rada. Sutrašnji građani Beograda moći će u Bobićevoj knjizi da vide čas u kome se grad menjao ne uspevajući da se odupre urbanističkom haosu, arhitektonskim proizvoljnostima i kapitalnoj neodgovornosti.

 
 
 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana

Najaktivniji autori u poslednjih 15 dana