Društvo| Gradjanske inicijative| Ljudska prava| Moj grad

Kontakt plan kontra oduzimanju grada od građana

Đorđe Bobić RSS / 05.09.2018. u 11:00

Vlast sada, ali i odvajkada marginalizuje participaciju građana i komunikaciju sa njima pri izradi urbanističkih planova. Razlog? Da bi sebi (vlasti) pribavila i proširila ingerencije i uticaj i moć i da bi zaštitila svoj interes ali i moguće učešće u rabotama sa raznim investitorima a što sve mogu građani da poremete svojim aktivnim učešćem. To je postala konstanta koja traje bez obzira na sve promene koje behu od završetka onog rata zvanog Drugi svetski. Za vreme komunizma gde ne beše privatne svojine i bi sve narodno i zajedničko, kada je reč o urbanističkim planovima reč je vodil tadanja vlast a preko mesnih zajednica, naravno kontrolisanih od ljudi iz režima, behu u tim zajednicama stari borci i aparatčici uglavnom, poslušni i prilježni i puni uverenja da to rade za dobro naroda koji nije sasvim dobro razumeo prednosti komunističke ponude.

 

Posle promena u nastupajućoj demokratiji gde je glas građana po teoriji ali i zakonu trebalo da bude bitan i uvažavan, plan se pokazuje u jednom beogradskom podrumu i tamo građani dolaze, neko im objašnjava nejasne crteže i oni onda pišu primedbe koje razmatra komisija nadležna za njihova (građanska) zvocanja, dozvoljeno je da građani mogu prisustvovati i reći naglas svoju reč ali odluku ipak donosi stručna komisija i to je isto kao u doba druga Tita, nisu više stari borci, opet neki aparatčici iz stranaka pa su građani u ofsajdu sa žutim kartonom koji dobiju jer komisija misli da su nestručni i da su njihove primedbe veoma lične i ugrožavaju javni interes. Kulminacija tog delanja i ovoj savremenosti je Beograd na vodi, jarbol na Ušću i tako još nekoliko izuma i poduhvata koji sa potrebama građana nemaju baš neke veze ali se narodu prezentuju kao bitne radnje za njihov prosperitet i neki bolji život.  

Svojevremeno, ima tome dvadesetak godina jedna grupa mladih i novotarija željih arhitekata, imao sam čast da budem deo tog tima, je lansirala Kontakt plan, urbanizam je u pitanju naravno. Ideja je bila da se odmah u početku izrade plana napravi skica plana i okvirni koncept i da se u formi Kontakt plana pokaže građanima koji u tom prostoru žive i da oni kažu šta o tome misle, da ispričaju planerima šta im je potrebno i šta im smeta. Posle, urbanisti treba, uvažavajući to što su čuli, naprave urbanistički plan pa opet diskusija sa građanima i tako dok se na nekom kompromisu sretnu ne bi li plan dobio dozvolu da bude i zvanični dokument. Bitna razlika od stereotipnog načina angažovanja građana po birokratskoj proceduri koji i danas važi, tek da se građanima pokaže nacrtano i kako je njihove potrebe uzete iz globalne gradske statistike razumeo onaj koji plan izrađuje, dakle, potrebe iz statistike a ne po gledanju i saznanju šta se događa na konkretnom mestu koje plan treba da uredi. Takav način planiranja gde se građani, žitelji prostora koji se planira, marginalizuju i ne sluša se njihova reč ili još gore ne uvažava se dovela je do toga da su se građani, prepušteni sami sebi i realno sključeni iz procesa pravljenja grada opredelili na bavljenje samo svojim placem i svojim imovinom a javni interers im nije više u vizuri. Grad su prepustili dužnosnicima i njihovim saučesnicima, građani su postali podstanari u svom sopstvenom urbanom prostoru bez mogućnosti da ga uređuju po svojim nazorima.

Bila je tada ideja da putem Kontakt plana bude data mogućnost građanima da iskažu svoje potrebe i ideje o prostoru u kome žive i svojim rečima učine urbanistički plan održivim a gradskim urbanističarima uputstvo kako da učine plan koji bi bio blizak odgovru na pitanja građana. U toj priči je bilo važno da se uskladi javni, društveni i lični interes građana i grad bude građen u saglasiju svih koji u njemu žive na nekoj ravnopravnoj osnovi. Kontakt plan je trebalo da bude instrument koji ohrabruje lokalnu zajednicu da deluje i iskazuje svoj interes ali poštuje i uvažava isto to i iz okruženja, celog grada. Takođe, bila je namera da se kazivanja građana prilikom diskusije o Kontakt planu beleže i imala bi neku formu oficijelnog akta, to bi bilo obavezujuće za struktu i institucije. Za razliku od ovog današnjeg pristupa gde se plan pokazuje kada je gotov i završen i tek tada građani mogu da reaguju ali pomalo zakasnelo jer su već urađene stvari i teško ih je menjati.

Kontakt plan u praksi nije prihvaćen mada se očekivalo da će u nastupajućoj demokratskoj atmosferi biti od koristi dužnosnicima, ne, upravo su oni skrajnuli taj pokušaj realnog i stvarnog uključivanja građana u planerski postupak. Opet kao što beše i pre, svih tih decenija, jer bi takav način planiranja mogao da poremeti lukrativne interese vladajućih i njihovih saboraca, onih što drže i kontrolišu kapital i njegovu raspodelu. Taj trend jača nažalost i u ovom trenutku, u ovoj nametnutoj savremenosti jača, biva sve vidljiviji i postaje način urbanog bitisanja. Grad je otet građanima a njihovo ćutanje na takvu situaciju, nedostatak otpora osim pojedinaca ili grupa koje su zadržale i pored svih pritisaka društvenu odgovornost, otvara put vlasti da svoj interes ostvaruje.        

 

Atačmenti



Komentari (8)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

nsarski nsarski 11:17 05.09.2018

Pitanje

Čitam ovih dana da je, odgovarajući na zahteve stanara Topolske ulice na Vračaru,
Protiv investitorske urbanizacije<-LINK
donesena odluka da se takve "kreativne" izmene sredine ne mogu više vršiti bez dozvole Zavoda za zaštitu spomenika (ili nekog sličnog tela). Moje pitanje je da li je ovo razlog za radovanje, ili je sve samo mrtvo slovo na papiru, kao što je i do sada bilo.
I ja sam starosedelac Vračara i svojim očima vidim kako ljudi u komšiluku ruše prekrasne predratne kuće i na njihovom mestu podižu višespratnice, metalno/staklene monstrume koji ograničavaju pogled, višestruko povećavaju saobraćajne gužve, i generalno narušavaju izgled ambijenta. O tome da u svakoj takvoj građevini uvek postoji i kafić, ne vredi ni govoriti. (Samo na 150m dugom potezu niz Braničevsku ulicu, od Hrama pa naniže, pojavilo se preko 20 kafića za samo godinu dana.)
Pošto je stambeni prostor u mom kraju veoma skup, tu se naseljavaju kontroverzni biznismeni, pa često dolazi do pucnjave, eksplozija automobila, ubistava.

Da ponovim: ima li razloga za radovanje odluci koju sam gore naveo?
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 11:57 05.09.2018

Re: Pitanje

Da ponovim: ima li razloga za radovanje odluci koju sam gore naveo?

Još jedan lep pokušaj da se vlast umili narodu koji je postao zbog činjenja o kome pišete nervozan. Dobro je da se takve odluke donose ali sam skeptičan u njihovu realnu vrednost. Posebno kad je taj Zavod u pitanju jer su svi projekti koji se grade na Vračaru a koji narušavaju ambijent dobili saglasnost tog Zavoda, bez toga ne bi dobili građevinsku dozvolu, pa je onda pitanje šta će oni odobravati. Uostalom dali su saglasnost za ono čudovište u Pariskoj ulici i da ne nabrajam, ima toga dosta po gradu.
P.S. Da podsetim, Vračarski prostor je već decenijama označen i definisan zakonom i svim planovima kao prostor pod predhodnom zaštitom kqao kulturno urbano dobro i ništa se tamo već decenijama nije moglo graditi bez saglasnosti Zavoda za zaštitu spomenika kulture. Pitanje je čemu onda ovakva odluka, pa ona već postoji i samo je treba sprovoditi a ne zamazivati oči ljudima nekim novim pričama.
c_h.arlie c_h.arlie 12:49 05.09.2018

Re: Pitanje

nsarski
Čitam ovih dana da je, odgovarajući na zahteve stanara Topolske ulice na Vračaru,
Protiv investitorske urbanizacije
donesena odluka da se takve "kreativne" izmene sredine ne mogu više vršiti bez dozvole Zavoda za zaštitu spomenika (ili nekog sličnog tela). Moje pitanje je da li je ovo razlog za radovanje, ili je sve samo mrtvo slovo na papiru, kao što je i do sada bilo.
I ja sam starosedelac Vračara i svojim očima vidim kako ljudi u komšiluku ruše prekrasne predratne kuće i na njihovom mestu podižu višespratnice, metalno/staklene monstrume koji ograničavaju pogled, višestruko povećavaju saobraćajne gužve, i generalno narušavaju izgled ambijenta. O tome da u svakoj takvoj građevini uvek postoji i kafić, ne vredi ni govoriti. (Samo na 150m dugom potezu niz Braničevsku ulicu, od Hrama pa naniže, pojavilo se preko 20 kafića za samo godinu dana.)
Pošto je stambeni prostor u mom kraju veoma skup, tu se naseljavaju kontroverzni biznismeni, pa često dolazi do pucnjave, eksplozija automobila, ubistava.

Da ponovim: ima li razloga za radovanje odluci koju sam gore naveo?

Mislim da nema nikakvog mesta radovanju - jer to nije osnovni problem ... to je samo jedno mesto više za razvoj ukupnog koruptivnog potencijala društva --- i da to neće rešiti ništa.
Naši problemi su mnogo dublji.
Kada će doći na red njihovo rešavanje - ne znam.
Mi, kao društvo, smo se spustili ispod dna dna - i sada se spuštamo ka novom dnu, tj. ka dnu dna dna.

principessa_etrusca principessa_etrusca 12:03 05.09.2018

Један епилог

Почетком недеље, у Београду се догодило убиство где је жртва био инвеститор, а починилац седамдесетогодишња жена која га је сачекала када је дошао у обилазак градилишта и убила на улици пиштољем који је припадао њеном сину.

Онда се појавила верзија да је инвеститор жену годинама прогањао, претио јој батинама и избацивањем из куће, позивао се на своје везе са подземљем и влашћу, сачекивао је са пратиоцима када се враћа са пијаце и застрашивао, а све због плаца на коме је њена кућа и на који се инвеститор намерачио. При томе, наводно нико није реаговао на њене жалбе и тужбе.

Наравно, жена је ухапшена, признала је и очекујем да ће се сазнати права позадина овог случаја.

Уколико се потврди вероватна верзија да је жена трпела вишегодишње злоставњање и узнемиравање због отимања плаца, њен неочекивани и драстични потез ће вероватно учинити више за оснаживање грађана него хрпа петиција.
maksa83 maksa83 12:32 05.09.2018

Re: Један епилог

Уколико се потврди вероватна верзија је жена трпела вишегодишње злоставњање и

Investitor izgleda ima dokumentovanu istoriju takvog ponašajna i gomilu prijava (iznuda, prinude, nasilničko ponašanjne, falsifikovanje potpisa, itd.) koje nikad nisu rešene, kao i 9 presuda za krivična dela u rodnoj Jagodini i nijedno izdržavanje kazne.

Reklo bi se da je pravosudni sistem ... malo zakazao.

Черевићан Черевићан 18:03 05.09.2018

in facto

da se u formi Kontakt plana pokaže građanima koji u tom prostoru žive i da oni kažu šta o tome misle, da ispričaju planerima šta im je potrebno i šta im smeta. Posle, urbanisti treba, uvažavajući to što su čuli, naprave urbanistički plan pa opet diskusija sa građanima i tako dok se na nekom kompromisu sretnu ne bi li Plan dobio dozvolu da bude i zvanični dokument

оно ..ми смо Народ
знан по договору ,
цркнуће магаре
за Плана потпору
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 18:33 05.09.2018

Re: in facto

romi.daba romi.daba 18:42 11.09.2018

BBC

"Beograd: Od neprocenjivih lokomotiva ostali samo kosturi
Dve neprocenjive lokomotive iz depoa Železničkog muzeja u Beogradu gotovo potpuno su uništene."

Od "najstarijeg" naroda na svetu u Srbiji su ostali samo kompletni idioti!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana