20. oktobar
Prošla barikade (sanitarni koridor) i ušla u Araukanija regiju. Malo me ozbiljnije ispitivali, ali su me ipak pustili. Temuko neizvestan, jer samo što ga ne zatvore. Videćemo... Bitno da napredujem polako ali sigurno ka severu. Yeah!
Na screenshotu: isprekidana linija označava granicu dve regije.
porcelan
Kutije su pohranile ceo jedan život. Ostala je još grnčarija. Razmišlja da ne pakuje lomljive stvari, iako je ploče već spakovao. Kada sve nečujno popuca, ovde će slepci iz publike makar imati istinski audio.
Konkurs za naj-maminu priču meseca decembra na temu Kada sam prvi put ugledala svoju bebu privodimo kraju dvema pričama:
1. Moj borac
2. Vilinsko čudo
Ovo je prilika da se zahvalimo svima na učešću i glasanju.
Naredna tema biće objavljena u januarskom izdanju časopisa Mama, ali i na blogu B92.
Tada će biti objavljen i spisak nagrađenih meseca decembra.
Glasanje za dve poslednje priče obavlja se kao i do sada klikom na oznaku „PREPORUČI" u dnu komentara. Za priče mogu glasati svi registrovani korisnici Bloga B92. Svakoj priči
Konkurs za Naj-maminu priču
Koji zajednički realizuju časopis Mama i Bitka za bebe nastavlja dalje.
Danas objavljujemo dve priče.
Podržite naše mame.
Čitajte i glasajte.
Glasanje se obavlja davanjem preporuke (klikom na oznaku "PREPORUČI" u dnu komentara).
Za priče mogu glasati svi registrovani korisnici Bloga B92.
Svakoj priči moguće je dati glas u naredna 72 sata od trenutka objavljivanja.
Naslovi su sledeći:
1. Slatke muke
2. Četrdeset tri neprespavane noći
Podsećamo vas da priče možete slati na
Dan nakon objavljivanja teme imamo prvu priču.
Glasanje se vrši davanjem preporuke (klikom na oznaku PREPORUČI u dnu komentara)
Priča je:
1. Ne znaš na šta si sposobna dok ne probaš
Vaše priče na temu Kako me je roditeljstvo promenilo... šaljite do 31. marta.
Na aprilsku temu, konkursa za Naj-maminu priču, Naša prva šetnja stigla je prva priča:
1. Radujemo se svakom izlasku
Glasanje je otvoreno 72 sata od postavljanja priče na našem blogu.
Glasanje se vrši davanjem preporuke (klikom na oznaku PREPORUČI u dnu komentara).
Za priče mogu glasati svi registrovani korisnici bloga B92.
Ostali, koji žele da se oprobaju u pisanju i učestvuju u našem konkursu mogu nam slati priče na: maminaprica@bitkazabebe.rs
Na aprilsku temu, konkursa za Naj-maminu priču, Naša prva šetnja stigla su još dve priče:
1. Prva šetnja male porodice
2. Šetnja na obali Dunava
Glasanje je otvoreno 72 sata od postavljanja priča na našem blogu.
Glasanje se vrši davanjem preporuke (klikom na oznaku PREPORUČI u komentarima).
Za priče mogu glasati svi registrovani korisnici bloga B92.
Priče nam možete slati do kraja meseca na: maminaprica@bitkazabebe.rs
Koreograf koji obožava džez, britanac Tim Rašton na čelu je Danskog plesnog teatra već 12 godina... Rašton je balet učio u Baletskoj školi londonskog Kraljevskog baleta, od najvećih baletskih umetnika i koreografa XX veka, poput Keneta MakMilana i Frederika Aštona. Kao prvak baleta, igrao je između ostalog u Sadlers Vels baletu i Kraljevskom danskom baletu.
ŽIVELI
podignimo čaše za razuzdanost naših mozgova,
nazdravimo glupostima
recimo živeli problemima dok se pravimo da ne uočavamo njihovu prisutnost,
podignimo čaše za nerad,
nazdravimo odmoru i flaši hladnog piva
što nas održava jakima u ovim toplim danima,
recimo živeli hladu i doviđenja Suncu; iako se danas krijemo
od njegovih zraka, sutra ćemo se moliti za njih
pretumbam sve stvari,
spopadnem ormane i credence,
opljačkam ostave i usput pojedem bombone,
isprevrćem džepove
a novčanika nigde.
o, Bože, kažem
o, Bože, uzmi me!
Osećam kako mi noge slabe
a ruke to primaju previše
ravnodušno.
Postajem 5 sa 5
nepravilno isečen pravougaonik oko pupka.
Mrtva koža.
Duboka raširena zenica
koja upija očigledno
zavaljena na kauču
sa koga je nemoguće ustati.
Tu pored je noćni stolčić
sa čašom vode koju bih rado popio
ali sam lenj i naduvan do te mere
da ću je samo posmatrati neko vreme.
Ortak me je nekoliko dana lagao da ćemo preneti ’’vratilo’’ a meni se baš vežbalo. Njegova kuća je udaljena od moje samo 7 minuta laganog hoda (jedanput sam zaista merio) i još uvek ne vidim u čemu je bio problem. Jedno jutro probudiš se ranije, tako sam mu rekao, a pod tim ranije mislim na 8 ili 9, ne popiješ kafu, ne pročitaš novine, uzmeš samo kašiku meda, sačekaš me da dođem i odemo na sprat; uzmemo ’’vratilo’’, siđemo, malo se pomučimo, jebiga, teška je sprava, odšetamo do mene i završimo posao – onda se bacimo na zgibove. Eto, tim rečima sam
Predveče, umesto da nastavimo svoj put ka Gretni, odlučili smo da se zadržimo u kući Dagijevog strica Garija. On nije želeo da nam dopusti da vozimo po mraku, pa smo u njegovom domu – tako je zapovedio! – morali da ostanemo i prespavamo. Meni se dopala ideja, nisam bio siguran za Dagija.
Čim je pala noć, Gari se poput uplašene životinje uvukao u svoje sklonište, u dnevnu sobu velike kuće. Sve nas je pozvao da mu se pridružimo, i uživamo uz viski i televiziju. Mali Tom je bio u svojoj sobi na spratu. Dagi i gospodin Meknif su prihvatili Garijev poziv, dok sam ja više