Počela je pretprodaja dve džepne knjige - priručnika, u kojima prenosim svoje iskustvo nakon četiri godine kotrljanja oko sveta i preko 1000 noći kampovanja.
'Provetravanje mozga' na šestodnevnoj turici (uskoro ću napisati blog o tome) nije mi značilo samo kao pauza od pisanja, već mi je pomoglo i da najzad odlučim kuda dalje. Ovo je prilično precizan plan, ukoliko me i vi koji me pratite budete podržali sa svoje strane, kupujući moje naredne knjige – jer na taj način se finansiram.
2016. Februar-mart – Hanoj, Vijetnam, rad na rukopisu nove knjige.
2016. April-maj – nastavak pedalanja: Halong Baj (Vijetnam), Naning (Kina), Makao i Hong Kong. U Makaou apliciram za tajvansku vizu. Ako ima naših koji žive na Tajvanu, molim da mi se jave, jer će mi možda biti potrebna pomoć za dobijanje vize (pozivno pismo).
2016. Maj – izlazak nove knjige, sa naslovom „Nomad“ (I), te prodaja preko logističke podrške kod kuće. Najverovatnije neće biti kupovine u pretprodaji, pošto je prošli put ispao priličan haos. Neću dolaziti radi promocije.
2016. jun – Tajvan
2016. Jul-avgust-septembar – Japan
2016. Oktobar – Južna Koreja
2016/17. Novembar-decembar- januar (i možda februar) – Japan: volontiranje i pisanje nove knjige (rezervna kombinacija: odlazak na Filipine radi pisanja nove knjige).
2017. (Februar) mart-april-maj – objavljivanje drugog nastavka putopisnog romana "Nomad" (II), dolazak u Srbiju, promocije u regionu. Apliciranje za australijsku i novozelandsku vizu.
2017. Jun-jul-avgust...(pa koliko bude trebalo i moglo da se produžava) – Australija i Novi Zeland
2018. Latinska Amerika
Video sam te sinoć kako ulećeš u Maxi
danas si mi mahala pre ulaska u taksi
sutra ću te čekati na putu do Kineza
da li te od mene podilazi jeza?
Ne podnosim ni prinčeve ni princeze, prčeve koji seksi osede dok na guzici sede, mlade babe i još mlađe dede, nikogoviće tipa lezi lebu da te jedem, kao ni one što samo i po ceo dan rade pa se posle čude što na pola mladosti ostare i što ih ne podnosim, osim ako stvarno ne vole svoj posao, što je malo verovatno
Posebno ne podnosim verovatnoću naročito preko dana malo bolje je podnosim noću, dok spavam, statistiku iz nepouzdanih izvora, istorijske izbore pre izbora, istoriju uopšte, perfekat, pluskvamperfekat i sva pripadajuća sranja, osim ako nisu intimna sećanja, na bilo kom nosaču memorije
TIHI NAČIN
II
Koristim knjigu vrednu pomena, još uvek umotanu u šuškavi papir, poklon dobrodošlice prvi put kad si dolazila, da se zaštitim od najavljenog pljuska. Tvoja jakna je možda vodootporna ali ćeš kad dođemo u stan presvući pantalone. Učimo na greškama, najbolje na sopstvenim. Pratimo korake unazad, rekonstruišemo.
Više se ne plašim da rane neće zarasti. Ako strah ipak krene da se pomalja, puštam snimke preleta preko mirnih vodenih površina ili malih izolovanih šuma u poljima, gde se jedino čuje zvuk vetra i vode, vetra i lišća. Memorišem te prizore i zvukove, sutra kada ne bude konekcije.
Jednom davno, Jugoslavija se izdvajala među zemljama centralne i istočne Evrope po tome što je imala prilično profesionalne javne službe nasuprot „političkoj birokratiji" koja je dominirala u nekadašnjem „istočnom bloku". Deset godina teške politizacije društva devedesetih godina prošlog veka uništilo je dobar deo te prednosti. Tada je nastala politizovana administracija, ispraznih sposobnosti. Ona se nadovezala na demotivisane i razočarane profesore, doktore, medicinske sestre i ostale profesionalce u javnoj službi.
U prvoj polovini prošle dekade došlo je do pokušaja modernizacije javnog sektora.
SRBOFOBIJA
Predsednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović izvinila se zbog toga što je deci iz Dubrovnika podelila čokoladice poreklom iz Srbije.
Ima jedna dobra poslovica u našem narodu, koja oslikava u neku ruku i naše društvo, pogotovo u poslednjih par godina unazad, a to je baš ova „Dva loša, ubiše Miloša."
Kada sam bila mala, majka nam je uvek govorila da se čuvamo povodljivih i porocima vođenih ljudi jer su oni rak rana svakog društva, kolektiva i porodice.
Ne znam
Želim da vas upoznam sa Miškicom kroz ovu priču, devojčicom koja ima sedam godina. Miškica je zovu od milja, jer je nasmejana, sa očima kao u srne, zubićima niskama bisera i Miškica voli da uleće u zagrljaj.
Ima najnezniju dušu.To je dete koje je gorelo u požaru u Romskom naselju na Čukarici pre par godina, i imala je opekotine koje su prekrivale 90 posto njenoga tela. Jedva je preživela i kao takva, ostavljena sama, bila je u Tiršovoj godinu dana. Po odluci Centra za socijalni rad vraćena je u porodicu, koja je se prećutno odrekla, i po odluci Centra
Posle intezivnog istraživanja na pripremi scenarija završili smo prvu etapu rada na novom dokumentarnom projektu
" Dokumentarna trilogija o Kosovu".
Reč je o trodelnom dokumentarnom serijalu /3 x 26 min./ koji hoće da preispita srpsku percepciju Kosova, da ukrsti simbolički značaj Kosova za identitet Srbije sa životnom realnoscu ljudi koji na
Ne znam da li ste gledali veceras Poligraf, ja jesam i videla sam zamenika javnog tuzioca Vitorovica koji je javni tuzilac i u slucaju za zlocin u Suvoj reci 1999 ( vidi prethodne moje blogove na tu temu, poslednji 15 juni).
Bio je javni tuzilac u slucaju otmice Miskovica
Znam da mu je vise puta preceno smrcu zbog postenog i hrabrog rada u speciajlnom sudu za organizovani kriminal i za ratne zlocine...znam da je njegovo ime iskrslo u planovima zemunskog klana kao osobu koju treba eliminisati onako usput...znam
Autonomni ženski centar
APEL VLADI I SKUPŠTINI REPUBLIKE SRBIJE
da se zajedničko domaćinstvo izbaci kao uslov
za postupanje državnih organa po službenoj dužnosti
ZAŠTO RAZVOD NIJE KRAJ NASILJU?
Zato što je:
U selu Novo Lanište 17. aprila 2009. godine Zorica V. (48) je ubijena od strane svog bivšeg supruga Milorad M. (57). Milorad