Ovako se oglašava moj mobilni kada mi stigne neki SMS. Snimio sam glas svoje kćerke sa željom da me podseća na nju. A i: što bi me cimao neki рингтон koji je osmislio neki tehničar tamo negde u Finskoj?
Kako sam malke nagluv, postavio sam sebi za osnovni zvuk onaj drečavi stari zvuk telefona. Žena, kćerka i ja medjusobno se zovemo "ludim žapcem", što nas seća na način na koji smo se jedno vreme šalili :-)))
Daring to be different
Amid the drab, grey world of conformity
I dare to be different
Against the muted colors of convention
I dare to stand out
Face tilted upwards toward the midday sun
I make a promise to myself
Never to fade
(Mary Murphy)
Sa posebnim zadovoljstvom ponovo ustupam prostor Florianu - za akciju koja svakako zaslužuje pažnju.
Ako ste jedriličar a približava se 1.maj najverovatnije nećete imati dilemu gde ćete biti u Srbiji za Prvomajski uranak. Tradicionalno, Palić nakon onih uskršnjih, otvara sezonu regata sa većim koeficijentom (za nejedriličare – ako takvih uopšte ima, to bi uslovno rečeno bilo takmičenja na kojim se plasman više boduje zbog težine regate).
I ove godine jedrilo se u klasama od optimista, lasera pa do fina i 470- ke. Prvi dan je po lepom vetru odvoženo tri trke čima je regata već proglašena uspelom (tri trke je minimum za punovažnost rezultata regate). Drugi dan je prošao bez vetra, a trećeg sa slabim vetrom - tako da je odvožena samo još jedan trka.
U spomen Vokiju, velikom majstoru i istraživaču kulinarstva
Moja žena će se od muke nasmejati kad vidi da pišem blog o hrani. Zna ona da ja znam svašta da pravim, ali takodje još bolje zna da to ne pokazujem baš toliko često. Da ne kažem da bežim od kujne kao djavo od krsta. No, ponekad me uhvate pundravci i rešim da sprčkam nešto jednostavno a ukusno (čuj: "ukusno" - pa ko još pravi bljutavu hranu sem kuvarica u vrtićima i dečijim odmaralištima) ili me društvo navuče da se pokažem u punom svetlu i spremim jedan od široke lepeze svoja dva specijaliteta.
Moj gost danas: Mary Murphy
In the capital city of a country that boasts an average wage of €386, I was gobsmacked to see the monetary reverence with which musicians are treated. Okay, I’m the first to acknowledge that tonight may have been far from typical so I checked and while tonight was indeed a little fláithiúilach (generous) by any standards, it wasn’t that far removed from the norm when Serbians might drop up to €50 in tips for musicians.
On (Cvetković) je naveo da će u ovoj godini privredni rast iznositi tri odsto, da se planira da iduće godine bude 4,5 odsto, što je realna osnova da povećanje životnog standarda.
„Srbija će biti regionalni lider u toj oblasti u 2011. i 2012. godini“, rekao je premijer.
Ukoliko nastavi da stagnira, Srbija će do 2014. godine postati siromašnija od Albanije i najsiromašnija u Evropi, nakon BiH.
Posle testa iz matematike, ćerka je došla kući sva usplahirena. Ona je, inače, odličan đak i dobar matematičar i na ivici suza rekla nam je: „Ja sam se ovoliko spremala i vežbala, a testovi su mogli da se kupe za 1.000 dinara". Supruga i ja nismo joj verovili i ona je, da bi nam dokazala da govori istinu, nabavila testove. Interesantno je i to da su joj preko društvenih mreža drugarice slale zadatke da ih reši, a ispostavilo se da su svi ti zadaci bili kasnije na testu.
„Podrška siromašnima i humanitarna pomoć nisu više izrazi lične osobenosti, već ključni sastojak globalne političke igre: u „savesnoj" uceni gigantskih razmera razvijene zemlje stalno pomažu nerazvijene (bespovratna pomoć, krediti, itd), zamagljujući tako saučešće i deo odgovornosti za bednu situaciju u kojoj se te zemlje nalaze. Stoga, kada smo bombardovani srceparajućim vestima o otpisu dugova ili velikim humanitarnim kampanjama za zaustavljanje epidemija, samo malo savijte razglednicu i videćete ispod toga opsceni pornografski prizor."
Do sada, olimpijada je predstavljala otvoreni poziv za napade na Kinu, beskrajni izgovor Zapadnim novinarima/kama za pokušaje da se komunjarama pripiše sve redom od cenzure interneta do Darfura. Uprkos svim neprijatnim novinskim izveštajima, ipak, kineska vlada je delovala začuđujuće mirno. Razlog je u tome što se nadala sledećem: kada otpočne ceremonija otvaranja igara, u trenu ćete zaboraviti na sve te neprijatnosti pošto će vam mozak biti izložen bombardovanju kulturno/sportsko/političke ekstravagancije pekinške olimpijade.
Svidelo vam se to ili ne, osetićete strahopoštovanje prema Kini koja uliva apsolutno strahopoštovanje.
U nekom mestu u planinama postojale su tri devojke po imenu Utka, Mimuna i Ajša. I pođu one jednom tako u M'Zab da potraže sreću. Jednu su stvar, međutim, želele više od svega ostalog: da piju čaj u Sahari. Ah, reći će neko - ništa luđe! Nije problem u tome da je čaj u Sahari teško skuvati, jer ima i previše toplote, nego je nedostatak vode ključna prepreka. Gde, u tom peskovitom bespuću, pronaći makar i kap čiste tečnosti? Uzdati se u sreću? Ali nisu li devojke krenule u potragu za srećom upravo u M'Zab zato što je još uvek nemaju? I šta mu uopšte dođe taj M'Zab? Ah, puno pitanja, zaista... Stoga, krenimo redom.
M'Zab je mesto gde se sve želje ispunjavaju. Bar tako kaže legenda. To je grad koji može biti bilo gde, jer nije vezan čvrstim temeljima za zemlju, već, poput pustinjske barke, plovi svuda po peskovitom okeanu Sahare. U njemu se, na centralnom trgu, nalazi velika fontana po imenu H'Past. Voda u njoj teče u smeru suprotnom od onog uobičajenog, od dna ka vrhu ove građevine-groteske, napravljene od uglačanih kostiju svih utopljenika u nemilosti peščanih talasa. Kažu da je najbolji put da se uđe u M'Zab upravo praćenje fatamorgana - tamo gde su one najuverljivije, u samom centru iluzije visoke tempertaure i pomućene svesti, baš tamo stoje vrata P'Arsan, vrata od ukroćenih vetrova, iza kojih svoje tajne otkriva ovaj grad na granici nepostojanja.
Bilo iz kog ugla gledano, fascinacija zapadnog sveta islamskim običajem nošenja vela već vekovima ne jenjava; naprotiv. U jeku diskurzivnih, ali i javnih debati koje se baziraju na tezi Semjuela Hantingtona u skladu s kojom „civilizacije" zapada i islama deli nepremostiv (odnosno „istorijski") kulturološki jaz, veo je uvek dobrodošla tema, razlog i meta međusobnih napada najrazličitije pozicioniranih zagovornica svega onoga što se podrazumeva pod zavodljivom odrednicom „ženskih prava" s jedne strane, i ne samo pristalica anti-zapadnjački orijentisane ideologije, već i na ne-, odnosno anti-liberalno demokratskoj ideologiji ustrojenih režima s druge. Slično velu, možda je i razmišljanjima o „demokratiji," „ženskim pravima" i „islamu" najkorisnije pristupiti odgovarajući na pitanja „kada," „kako," „gde" i „za koga". Mozaik odgovora kroz vekove i prostore otkrili bi koliko je neuniformna, raznolika, promenljiva i nejedinstvena slika tih pojmova, iskustava i stvarnosti koje su pod njima podrazumevane.
Sledeći kratak prikaz razmišljanja o velu nastao je kao posledica autorkinog gotovo dvogodišnjeg boravka u najbrojnijoj po broju muslimanskog, a četvrtoj po ukupnom broju stanovništva zemlji na svetu, Indoneziji, gde pohađa interdisciplinarne doktorske studije iz oblasti religije i kulture (ICRS) pri Gadjah Mada univerzitetu u Džogdžakarti (Centralna Java). Autorka teksta nudi prikaz umesto statističkih podataka iz dva razloga. Prvi je nepostojanost statistike u zemlji koja se kotira u sam svetski vrh po nivou zastupljenosti državne korupcije. Uostalom, da je statistika u Indoneziji istorijski nestabilna pojava pokazuje i podatak da se do današnjeg dana ne zna broj ljudi postradalih u antikomunističkim čistkama sprovođenim tokom 1965-66, gde se procene kreću od 200 000 do 1 000 000, ili više, ubijenih/nestalih. Drugi razlog je pokušaj da umesto brojki, tekst ozvuči glasove žena koje veo nose, ili se na to pripremaju, s idejom da se pojedinačna iskustva, onako kako su refraktovana kroz autorkinu prizmu, ponude na uvid čitateljstvu za koje je sticanje takvih iskustava višeznačno predaleko. Iza svega, neosporno, stoji neskrivena agenda koja nalaže da se u debate o „islamu" i „ženskim pravima" vezano za upotrebu vela stavi akcenat na pozicioniranost. Otuda pitanja „gde," „kako" i „za koga"...
Vanju znate.
To je ona
Lepa, pametna, dobra.
kada je bila, mala malecka, pobedjivala je
ovako, srcem, velikim ,
vidite
Sreli su se na pripremi amsterdamske verzije mjuzikla
Kosa. Odlučili su da rade zajedno.
“U samoj žiži našeg interesovanja mora da bude
i ostane muzika. Novac, slava i priznanja će doći
sami od sebe. Ako je muzika prava.”
Govorio je Thijs Van Lir Janu Akermanu, kada
su pravili planove za budućnost....
Otud naziv benda.
Obojica su imali visoko muzičko obrazovanje,
i jako izražene