Skupstina Grada Novog Sada, citamo u vestima, dodelila je Efraimu Zurovu titulu pocasnog gradjanina. Dogadjaj sam po sebi potpuno ispravan, ali i dogadjaj koji stavljen u kontekst skorih desavanja u vojvodjanskoj prestonici otkriva svu moralnu travestiju u koju se nase drustvo potopilo.
Sa tom dodelom bi sve bilo u redu, da, avaj nema bronzanog prsta Jashe Tomica. U punoj erekciji, na sred grada. Mislim da uopste nisam cinican ako upitam - da li bi bilo dodele pocasnog gradjanstva e da nije prvo bilo spomenika Jashi Tomicu?
Ne znam kako vi ali ja primecujem jednu zgodnu stvarcicu u vezi sa nasim drzavnim institucijama. Mozda ce vam se isprva ciniti cudno ali jeste li primetili kako kod nas ogromna vecina institucija koje nominalno vaze za "servise gradjana", ma sta to na ovu SEKU znacilo, ima projektovano, primera radi 5 saltera, od kojih uvek rade samo dva. Od opstine, poste, PIO Fonda i sl. vecno nailazite na predivnu shalter salu sa prehiljadu saltera od kojih rade - dva.
Nista strasno, recicete, i stati u red koji izgleda kao da se dele mukte Iphones.
Od genocida, preko poezije do tihovanja i makrobiotike i nazad. Hapsenje Radovana Karadzica, pesnika sarajevskog, otkrilo je na trenutak svu nebuloznost naseg drustva, haos unutar njegovog vrednosnog koordinatnog sistema.
I van ovih najociglednosti, nase drustvo zapravo vrvi, kipti i preliva od nelogicnosti i kontradiktornosti i to toliko da mislim da bi nam drzavni moto bez problema mogao biti Contraditio in adjecto!
Evo jos jednog lepog primera primenjenog ludila!
u pod naslovu - Znam mu i ime, al` necu da ti kazem!
Posle sinocnjeg UN-a, Najnovija kletva mogla bi da glasi - Da bog da usao u dil sa Mladjanom Dinkicem, pa te ovaj posle branio!
Koliko god da sam pred sinocnji Utisak nedelje bio ubedjen da je slucaj izvesnog Bojana Krishta, tek slucaj jos jednog iz plejade institucionalizovanih shanera i dipl. inzenjera trange frange arhitekture koji su se slozili, umnozili i umrezili od kako nam je postmilosevicevske vlasti, toliko sam sada ubedjen da se radi o mnogo gorem zamesheteljstvu. Evo iz zasto.
Ako je tacno to sto Dinkic,
Kada je u ranu jesen 1920 i neke moj pradeda otvorio vrata na ajnforu porodicne kuce u selu i usao u dvoriste, odeven po poslednjoj modi, zaista kao poslednji budimpestanski kicos, kazu babe da njegova majka umalo nije umrla, sto od srece, sto od iznenadjenja. Poslednji put dedushka je ziv vidjen 1915. kad je mobilisan u austrougarsku vojsku i poslat da brani Krunu na frontu u dalekoj Bukovini, odakle smo, ironije li, i sami dosli jos predavno, u XIX veku.
Dok je pisao kuci, pisao je! A kad je prestao niko se nije puno zabrinuo. Rat je bio, valjalo se ratovati. Otac mu je umro neposredno
Postovani gospodine Fuchs,
Imam neka pitanja za Vas koja me muche od kako sam zavrsio citanje Vaseg bloga, a na koja molim hitan odgovor radi povracanja dusevnog balansa koji je narusen empifanicnom prirodom vaseg unosa!
Evo o cemu se radi!
Ja nikako ne koristim dijakritike dok pisem na kompjuteru, a na srpskom! Znaci li to da smo mi katolici nedijakriticni?
Jos bitnije, a s tim u vezi, ima li osnova da sumnjam u katolicanstvo mog komsije Arpada koji mi redovno odgovarana mejlove koristeci dijakritike? Nedeljom mi se nesto smeska u crkvi kao prijatno, ali sad
Imate li ponekad utisak da (politicki) zivite dvadesete i tridesete godine XX veka?
Ja pomalo da.
Drzava koja insistira na "kapitalnim" investicijama tj. javnim radovima kao izlasku iz krize, formiranje novih i novih i novih politickih partija, diferencijacija i rediferencijacija te politicke scene po osi levica-desnica, sukobi ekstremne desnice i ekstremne levice kao dogadjaji od nacionalnog znacaja, insistiranje na drzavno sponzorisanom razvoju teske industrije, drzavno sponzorisani monopoli i oligopoli, totalno odsustvo bilo kakve javne kontrole nad vladom i njenim ciniocima,
Ovogodisnji Sajam knjiga je apsolutni skandal.
Na stranu cinjenica da se na njemu mogu kupiti "Protokoli sionskih mudraca", te romansirane, neromansirane, pervertirane, obojene, te biografije sa i bez kofeina skoro svih ratnih zlocinaca, ratnih huskacha, ratnih reportera, ratnih svestenika, ratnih kurvi, ratnih privrednika, ratnih doktora, ratnih poslasticara ....shvatate vec... nego su i krajnje "ozbiljne" izdavacke kuce pocele da duboko uranjaju u lihtovski relativizam - www.svejetomeniisto.rs - dodatno unoseci istorijsko-relativisticki smrad i cineci manifestaciju, dozvolite, apsolutno
"Marsh za Srbiju", manefistacija sa small printom ispod naslova (*Srbiju bez cigana, jevreja, homoseksualaca, nepravoslavnih...) odrzana je ili nije - vec u zavisnosti od toga koliko vrednujete medijsku paznju poklonjenu im, izmedju ostalog i priliku da sat vremena TV "briljiraju", a gde drugde nego kod Olivere Kovacevic i na ReTeSeu - u proslu subotu.
Pored oklopnika silnih bez mane i straha koji su se sjatili u centar Beograda pod komandom Ivice Dacica, udato Obilic, mars neonacista, neofasista i njima podobnih (ne mislim ovog puta na komuniste) zasenjen je i medijski poklopljen od
Nakon najnovijeg fudbalskog derbija organi gonjenja uhapsili jos 24 huligana zbog divljanja po ulicama i strpali ih iza resetaka. I to je u redu.
Domaci korisnici fejsbuka vec duze vreme vode pravi PR rat preko dve grupe na ovoj mrezi, glede jednog drugog zvezdinog huligana, gde se jednoj grupi zahteva pravda za Urosa, a u drugoj se, pak, tvrdi da je pravda stigla Urosa, decka koji je pokusao da nahrani zandara u civilu zapaljenom bakljom i koji je osudjen na 10 godina bukagija.
Strucna, manje strucna, nestrucna, laicka, dobronamerna i zlonamerna javnost jedinstvena