Kada objašnjavamo različite tehničke koncepte studentima i drugima, obično se trudimo da osmislimo pogodne scenarije i da tako, na praktičnim situacijama, prikažemo primere koji te koncepte čine lakšim za razumevanje.
Tako često dođemo do situacije da, uz pogodan scenario, treba da smislimo i likove koji u njemu igraju uloge i time priču učinimo zanimljivom i pogodnom za razumevanje. Time će kolege lakše da zapamte specifične probleme i njihova rešenja, da bih ih kasnije primenjivali.
Google se sprema da ponudi korisnicima Gmaila opciju povećane sigurnosti primenom provere identiteta (autentifikacije) bazirane na dva faktora (engl. two-factor authentication - 2FA).
Nova 2FA opcija ili dvostepena verifikacija, u Google terminologiji, će uvesti dodatni sloj sigurnosti u kome korisnici koriste mobilni telefon, fiksnu telefonsku liniju ili mobilnu aplikaciju na koju će primati jedinstveni kod za prijavljivanje na sistem koji važi samo jedanput. To je dodatak na uobičajenu kombinaciju korisničko ime / lozinka.Ova nova opcija će biti postupno nuđena korisnicima.
Haktivistički pokret Anonymous je najavio da će danas 31. marta 2012. „pomračiti" Internet. Operacija je nazvana Operation Global Blackout. Suština napada je u korišćenju napadačke tehnike zvane „DNS amplification" (pojačanje). Ova tehnika bi trebala da "otme" ili onesposobi važan integralni deo globalnog korenskog Internet adresara, pretvarajući relativno mali tok zahteva od napadačkih mašina u bujicu podataka poslanih ciljnim mašinama. To bi moglo dovesti do ogromnog saobraćaja bez otkrivanja izvora napada. Ovo je posledica mogućnosti iskorištavanja ranjivosti DNS usluge koja je poznata od 2002. godine
Priličan broj ljudi mi se obratio prethodnih dana sa pitanjem „Šta će biti?", kao i sa pitanjem „Kako mogu da sruše Internet?" U ovom tekstu analiziram zašto i kako se ovo „pomračenje" Interneta (neće) desiti. Naravno, ne pretendujem da sam u pravu, pa je tekst i poziv na diskusiju na ovu temu.
Nakon nešto više od 10 godina pisanja na B92 Blogu i 111 postova (uključujući ovaj), odlučio sam da odmorim neko vreme od prisustva ovde. Doduše, moji tekstovi su ranije bili češći, a kako je vreme odmicalo, malo su proredili, tako da ovo i nije naglo. Razloga ima više, što lične, što poslovne prirode, ali verovatno većini
Idu izbori, pa bi bilo korisno pozabaviti se ovom temom na vreme. Ako ne vodite računa o svom glasu, možete imati ozbiljnih problema. Neko zlonameran može da „pozajmi" ili preuzme vaš glas i zloupotrebi ga. Ovo je pogotovu bitno za one koji rade u finansijskim institucijama, finansijskim službama i operativi, odnosno onima koji vrše bilo kakva elektronska plaćanja.
Do sada su hakeri često koristili razne inventivne metode da kompromituju poslovnu elektronsku poštu (engl. business email compromise - BEC). Suštinski stvar ide ovako:
Jedna od velikih dilema savremene nastave iz oblasti računarske bezbezdnosti jeste da li studente računarske tehnike, koji slušaju ovaj kurs, treba obrazovati na temu pisanja računarskih virusa i zlonamernog koda uopšte. Na prvi pogled dilema deluje jednostavno. Jedni će reći: „Ne nikako! Zašto da ih učimo nečemu lošem!", drugi će reći „Obavezno, inače kako će znati da naprave i primene sisteme odbrane od virusa". Kada se zagrebe malo dublje ispod površine i detaljnije razmisli, vidi se da odluka nije ni izbliza jednostavna, kao što na prvi pogled može izgledati. Kada sam ovu temu diskutovao sa studentima, većina njih nije uopšte bila ravnodušna - čak naprotiv, a ponekad je „letelo perje" od argumenata za i protiv. Često se povlači paralela sa nastavom iz oblasti medicine i farmacije gde se, navodno, na nekim univerzitetima i u određenim strogo kontrolisanim uslovima, gaje i izučavaju biološki virusi.
Mislio sam zato, da pitam Vas čitaoce bloga, šta mislite o ovoj dilemi? Znam da među čitaocima bloga ima stručnjaka svih profila, pa bi različita mišljenja pomogla. Tekst ispod analizira različite aspekte dileme.
U tekstu je korišten je i materijal iz diplomskog rada studenta Nenada Stojkova (Visoka škola elektrotehnike i računarstva strukovnih studija), tako da kolegu Stojkova potpisujem kao koautora ovog bloga.
U dogovoru sa Vladimirom Trkuljom iz Startita, prenosim najavu događaja koji je značajan za mlade preduzetnike i one koji se spremaju da to postanu. ---
Događaj Start Srbija je deo akcije Znam da možemo za afirmaciju i podršku uspesima preduzimljivih mladih koji su pokazali da je u Srbiji moguće graditi svetsku karijeru i biznis.
Ovo je priča o onima koji ostaju u Srbiji ili se u nju vraćaju i postižu uspehe, o onima koji su pronašli put za sebe, o ekipi koja radi i ne žali se na teškoće.
Želeo bih da sa vama podelim nekoliko stvari koje sam delio na raznim mrežama.
Nekada davno smo kolege i ja uživali u pisanju knjiga (skripti/udžbenika). Tiraži nekih knjiga su se rasprodali, doštampavanje je skupo, a trebalo bi i ozbiljno da
Da li su kineski hakeri toliko vešti, moćni i opasni? Veliki broj računarskih napada, koji su se odigrali u proteklih par godina su pripisani njima. Neki od njih su izvedeni vrlo pažljivo i vešto, sa primenom vrhunskog znanja i umeća, neki su dugo ostali neotkriveni, neki možda nisu ni objavljeni, a neki možda nikada i neće biti objavljeni ili čak niti otkriveni. Ovih danas se priča ponovo zahuktava. Ponovo se otvaraju brojna pitanja: Da li su Kinezi neopravdano optuživani ili stvarno stoje iza napada? Da li je u pitanju hakerisanje koje je organizovano i sponzorisano od strane velikih firmi ili čak od strane države? Da li je, pak, u pitanju samo rekreativno hakerisanje? Da li se nešto veliko "valja iza brda"?