Moje djetinstvo je u mom sjećanju pohranjeno  kao jedan veliki magloviti oblak vedrine, sa pojedinim, kao kristali bistrim i jarkim detaljima.

Jedni od čudnijih detalja usred tih prijatnih zasjenčenih uspomena su veliki izlozi prodavnica iz tog vremena. Naročito oni na prodavnicama tekstilne industrije i mješovite robe.

Ovaj blog je ustvari drugi poziv onim blogerima koji su dali pristanak na učešće u Back of Mine serijalu, a od njihove liste, do danas, ni traga ni glasa. Izgleda da sam ipak trebao da im dam fiksne rokove ;))

Ok, opet ću ja da puštam muziku, čisto da dotični "projekat", tj. blog experiment, ne bi skroz zamro.

Ovoga puta objavljujem svoju drugu listu koju sačinjavaju bendovi američke alternativne gitarske scene koje sam slušao kao student. Dakle, mladalački poletno, pomalo iskrivljeno i podosta energično.

Sam naziv ovog BoM izdanja, inače, predstavlja komentar moje gazdarice, stare Cetinjanke, kada je ušla u moju sobu dok su sa kasetofona treštali Public Enemy ...  neprocjenjivo XD

Vladimir Tatlin - Spomenik III Internacionali

Po principu izmjeri sve što ti kantar pruža, tv emisija Sport Science, već godinama, mjeri, analizira i testira vrhunske sportiste iz raznih sportova. Sve to zapakuje onako bombastično, preafektirano, holivudski, ali i otkrije dosta zanimljivih supehuman momenata. 

Kako je sinoć počela nova NFL sezona, ovom prilikom sam odabrao nekoliko efektnih epizoda sa najboljim igračima američkog fudbala današnjice.

Porast upotrebe netradicionalnih kafe napitaka (espereso, instant, filter) doveo je do laganog odumiranja nekad širom rasprostranjene vidovnjačke prakse u našeg naroda - gledanja u šoljicu od kafe. Sve je manje znalaca tumačenja čudnih drhturavih šara koje po zidovima šoljice tvori mrki razliveni soc.
No, junaka ove naše priče to ni najmanje nije  tangiralo.
Odavno je on sudbinske zaplete iščitavao gledajući u jednu drugačiju šolju - onu ukonektovanu na kanalizacionu mrežu.

Ovo pitanje je valjda standardni oblik legitimisanja po teretanama širom svijeta. Reprezetativni ID podatak koji rangira vježbača u očima ostatka ekipe iz džima.

"Ako riječi život, sloboda, potraga za srećom ne uključuju pravo na eksperimentisanje sa našom sopstvenom svjesnošću, onda Deklaracija o Nezavisnosti nije vrijedna konoplje na kojoj je napisana." - Terence McKenna

Najbolja stvar koja mi se desila na ovom blogu su preporuke. Pri tome, naravno, ne mislim na lajkovanje mi postova i komentara, već na ono što na ovim stranicama jedni drugima ispreporučujemo za čitanje, slušanje, gledanje.
Tu sam profitirao samo tako.

 Naletih jutros na stranicama B92 sport-a na vijest da Dvajt Hauard, trenutno najbolji centar NBA cirkusa, prelazi iz Orlando Medžika u LA Lejkerse. Ha, vidi vraga, rekoh sebi, pa to je  potpuno u skladu sa mojim poodavnim zapažanjem kako su se ti Lejkersi oduvijek svojski trudili (i istrudili) da pod svoje okrilje dovedu najbolje centre koje je košarka iznjedrila.

Otprilike tako je jedan moj drug "isprevodio" engleske nazive (snatch, clean&jerk) za discipline u olimpijskom dizanju tegova, koje je ujedno i tema ovog bloga.

(Ne, nije ovo fotolapsus, odnosno detalj  sa gimnastičkog takmičenja, već fotka albanske takmičarke Romele Begaj, u kategoriji do 58 kg, kako proslavlja uspješno dizanje.)

Dakle, u isčekivanju raspleta u najtežim kategorijama za muškarce (do 105kg, odnosno +105 kg), da dam jedan sažeti osvrt londonskog olimpijskog turnira.